Simbol dečje radosti i starih dana


Osmeh mi je danas pao na usne, ozario lice.

Tračak detinjeg ushićenja proleteo je kao munja kroz moj pogled.
Oči su sa nevericom i entuzijazmom zastale na slici sa ekrana.

Jutarnje, uz kafu skoro rutinsko, smenjivanje mnogobrojnih, suvišnih, kanala na TV-u danas je urodilo plodom.

Na krajnje neuobičajenom mestu našao se vesnik mog detinjstva.

Popaj, u pratnji svoje drage, večno savlađujući Badžine zamke vratio me u vikende čija su jutra bila rezervisana za smeh i razne avanture najdražih mi junaka.



Uvodna špica sa poznatom, a i danas srcu dragom melodijom, bila je dovoljna da se oči fokusiraju na ekran, magija je mogla da počne.

Spisak junaka zaslužnih za moje veselo detinjstvo je poduži, gospodin sa šargarepom je njihov, od strane mog srca pažljivo odabrani predstavnik.
Predvodnik svih smicalica, začetnik najiskrenijeg detinjeg smeha.



Ne usudim se pomenuti Duleta, a da ne pomenem Daču.
Njih dvoje su uvek bili paket, uz Elmera famozni trojac.
Svi se povazdan vijaše, zameraše, a krajnji rezultat - moje oči videle su sklad u maksimalnom trajanju od osam minuta.
 

Vreme u kom reči glup i mržnja nisu imale težinu koju nose danas, jer ih nijedno dete nije shvatalo doslovce.

Zašto?
Prosto je - sve smo gledali kroz šalu i humor.

Famozne su, danas kultne, parole ostale iza tih televizijskih dana.
Dani u kojima se još uvek razmišljalo u čemu će najmlađi da uživaju.

''Šefe, koji ti je vrag?''
''Maziću ga i paziti, i nazvaću ga Đole.''

Kultne su parole, a kultni su i glumci koji su junacima davali glas.
Nikola i Đuza.
Dimitrije Pantić i Rodoljub Petrović.
Sada odrasloj deci, zauvek će prvo biti i ostati Dule i Dača.

Danas mom uvetu smeta kada ne čuje glasove originala u pozadini.
Tada nismo primetili, ali danas na mojim omiljenim crtaćima, nova, besprekorna sinhronizacija predstavlja smetnju, uništava draž dečjih dana.

Vremena su se promenila, videh neki dan po netu se širi vest, deca traže autogram notornog farmera. Gledaju se crtaći u kojima ljudi liče na sve sem na ljude, a ni drugi sisari ne prolaze mnogo bolje.
Nigde proporcije, sklada, nigde normale.

Umesto da se smeju vijanju poput onog konstantnog između Ptice trkačice i Kojota, u kom je jedini tekst bio duhoviti ''mig, mig'', današnji najmlađi se smeju nasilju u crtaćima 21. veka i komentarišu dešavanja rijaliti univerzuma.

Ne razumem po kom je osnovu ''Tom i Džeri'' oličenje nasilja, jer ga navodno zato ne puštaju. No nije on jedini. Gde se dede ceo Luni Tjuns ansambl, gde nestadoše Brzi Gonzales, Sofronije, Pepe, Pink Panter, Cipelići, Tviti i Silvester, Čarli i Snupi..

Nismo imali Call of Duty i slična čudesa.
Imali smo lopte, čoveče ne ljuti se, monopol i mice.



Žao mi je što današnja deca nemaju priliku da uživaju u jednostavnim stvarima punim humora koje su za nas bile svakodnevnica.

Prvo smo pratili dogodovštine družine sa malih ekrana, a potom smo veselo odlazili u nove dečje avanture vraćajući se na brzinsku klopu, jer kratak je dan.
Noć će se prišunjati.
No, bili smo bez brige.

Jutro će svanuti, drugari će na ekranu biti, ti ćeš opet u pidžami, smejući se doručkovati.


XOXO Keti <3

Коментари

  1. e da, šteta što današnje generacije nisu imale crtiće kao mi... cartoon network nikad gori bio nije

    a neki dan naletila sam na tomija i dzerija(ne znam tacno na kom kanalu) :) i to me bas vratilo u djetinjstvo i razveselilo

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uvek se obradujem.
      Prosto se transportujem u vesela vremena puna avanture i smeha. :)

      Избриши
  2. Kako lep tekst! :))) Nostalgičan, radostan, pun optimizma! Volim crtane filmove, rado ih gledam čak i ovako "matora" :), ali, u pravu si, stari dobri su zaista neprevaziđeni....ne samo zato što NAS, naše generacije vezuju za uspomene i detnjistvo, već je sve u njima kvalitetnije nego danas: animacija pre svega, lepša je neuporedivo, onda, muzika, priča, poruka, sinhronizacija ili njeno odsustvo...Licemerni su mi prigovori o nasilju i "skrivenim, podsvesnim simbolima", naspram toliko problematičnijim sadržajima koji se danas deci serviraju.

    Klinci mojih rođaka ili prijatelja smatraju Diznijeve (stare) filmove dosadnim, za Looney tunes ili one legendarne pred drugi "Dnevnik" i ne znaju....a televizije ignorišu, ako i ima dečjeg programa, on je neuporedivo gori...:(

    Srećna sam što smo mi rasli uz ove klasike. Uvek volim da zaustavim daljinski na "Boomerang"-u, jer oni danas jedini emituju stare crtaće...neki mi baš fale.

    Cipelići, Bananamen, Atomski mrav, Draguljče, Vitez Koja, Pera Detlić, Pink Panter, Garfild, Vuk Vučko, plus stari Cartoon Network: The Flintstones, The Jetsons, Scooby Doo, Topcat, Yogi the Bear....tako sam i naučila engleski.
    Pa onda legendarni "Umočiću"! Đole proleće, Ser Žile i snebivljiva aždaja...nezaboravna sinhronizacija koju pominješ, Nikola Simić i Đuza...Nindža kornjače, Štrumfovi - stari, Evoksi, Leteći medvedići i da ne zaboravim, moj najomiljeniji crtani, "Čudesna šuma"!:))))))

    Sad si mi pokrenula bujicu lepih uspomena.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se, apsolutno svi pomenuti crtaći imali su cilj da te opuste, zabave, nasmeju.
      Ja sam u tolikoj euforiji od jučerašnjeg susreta s Popajem da sam danas na YOUTUBE-u tražila, i s uspehom pronašla, neke od starih, srcu dragih epizoda, i organizovala sebi maraton :)
      Istina je, ja takođe priznajem samo stare Štrumfove. :D

      Dizni je priča za sebe, o njemu će biti reči.
      Nisam ih htela stavljati u isti post jer smatram da svaki od njih zaslužuje da samostalno zasija.
      Drago mi je da ti se dopadaju impresije deteta u meni.
      Odrasla jesam, ali se i ''matora'' s osmehom vratim ovim kultnim ostvarenjima :)

      Избриши
  3. "You are never too old for a Disney movie".:)))
    I ostale iz tog doba i toga ranga.
    Takođe planiram da pišem o nekima od njih, treba podsetiti, oni su trajna vrednost.:)

    I, da, sve te igre koje smo smišljali, mašta, čitav jedan svet...sad dete već sa dve-tri godine postave ptred televizor, do polaska u školu već imaju najmodernije kompjutere i telefone, pod izgovorom da je to sada neophodno da bi bili "u korak sa vremenom", oduzima im se prilika da spontano, prirodno upoznaju svet i razvijaju svoje sposobnosti. Žao mi je novih generacija, ako ih ne pokvari "duh vremena", androidski i veštački, ako roditelji i sprovedu kontrolu sadržaja, vaspitačice i društvo će ih uvući u tu zaslepljenost rialitijima i igricama, zablenutost u displej i monitor....nas u kuću nisi mogao uvesti, po ceo dan napolju, nikad nam nije bilo dosadno, a nismo imali ni delić ovih "getdžeta". Sada je načina za animiranje mladih više nego ikad, a nikad veća dosada - pitam se zašto?....

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Gledala sam, davno beše, neku emisiju na RTS-u. Žena, psiholog govorila je o današnjem načinu vaspitanja i odrastanja dece.
      Nazvala ga je vaspitanje ''Štapa i šargarepe''
      Kao zabranjivaću ti, pretiti kaznom, a posadiću te čim progledaš pred TV.
      U stvari dozvoliću ti sve što hoćeš, samo da me što više rasteretiš, da se mogu posvetiti drugim stvarima.

      Stvarno ne znam gde idu novije generacije. Sam način gledanja na svet im je iskrivljen. Gledaju ga kroz tvitove, folovere, lajkove i razne starlete. Ideali i aspiracije su u 21. veku sasvim deformisani, slika realnosti iskrivljena.

      P.S. Ja sam bratu i sestri čim su dobili komp narezala stare, naše crtaće, da odgledaju bar nešto smisleno.

      Избриши
    2. To je baš poražavajuće, a opet i logično - u vremenu otuđenja...Zaista, sve si lepo definisala.

      I super za brata i sestru, tako i treba!:)))) Usmeravaj ih, postavi im dobar primer. Meni su starija braća (od tetke) baš bili od pomoći sa stripovima, filmovima, muzikom koju su slušali...
      To me podsetilo, jedna moja rođaka mi se žalila da je njenim devojčicama Diznijeva "Pepeljuga" dosadna, one vole "Pepu prase". Bukvalno im je ponavljala:"Ali, ovo je tako LEPO!" Ne vredi...isto tako, moja drugarica ima mnogo mlađeg brata, on je sada osnovac i isto je kao baš mali samo gledao "Nodija" i tako neke nove, a (barem meni) baš ružno animirane, bezveze crtaće...

      Избриши
    3. Kod mene je sve krenulo od Bitlsa u šestom osnovne (sećam se dana ko da danas beše), i od tetkine biblioteke koju sam videla kao mala. Prosto me omađijala.
      Uz Bitlse sam sama postepeno izgrđivala ukus i tako dopala u ''vremeplov'', a književni ukus sam uglancala u zadnje dve godine zahvaljujući tebi i našima sa foruma. :)

      Избриши
    4. To je divno.:)
      Ja za knjige i muziku mogu da zahvalim prvo mojima, pa onda svima ostalima - kućna biblioteka, njihova podrška mom ranom zanimanju za knjige; muzika, tu je najviše uticao tata koji je bio hipik u mladosti, pa smo tokom devedetih u kući bili potpuno izolovani od turbo-uticaja, zatim mamine i tetkine ploče iz sedamdesetih, od Elvisa, Bowieja, Dženis, preko domaćih izvođača (rock, pop, disko); onda, isto kad i ti "Bitlse", ja počinjem da obožvam "Bijelo dugme", pa "Divlje jagode", slede pomenuta braća od tetke sa heavy metal zvukom - otkrivam "Iron maiden", svi su oni "bacili udicu", pa sam od puberteta krenula i sama da istražujem i eto, još uvek to činim. :)

      Što se "vremeplova" koji obe volimo tiče, čini mi se da je to bilo u svima nama nekako podsvesno, nešto "vuče" tom periodu, duhovno prepoznavanje, iako smo iz generacija koje su stigle posle...

      Između "Bitlsa" i "Rolingstonsa", ja sam uvek bila fan ovih drugih :), ali, još čekam taj "klik", znam da će doći period da se i u meni probudi "beatlemania". Svi oni nas pronađu kada je vreme. Priznajem da su mi ipak od svih iz tog doba "The Doors" i dalje najbliži, ali, tek kasnije - osamdesete su mi prava opsesija, u njima sam srcem i dušom.
      Ali, to je neka druga priča.

      Избриши
    5. To je priča za post. Tema sama po sebi :)

      Избриши
  4. Da se vratim na temu, jesi li i ti zbog Popaja zavolela spanać? :))) Sećam se čak i omiljene epizode, one kad je Popaj - Sindbad moreplovac. Sećam se čak i onog aparata za lakiranje Olivinih noktiju.:)))

    A od Looney tunes-a, ubedljivo i danas najviše volim onu epizodu sa varijacijama na Vagnerov "Prsten Nibelunga": "What's opera doc?"
    http://www.animationconnection.com/inc/image.php?file=/images/graphics/lj83272l.jpg&w=400

    https://www.youtube.com/watch?v=KJXBZbi2RJc

    ОдговориИзбриши
  5. Jao Elmer.
    Bio naš ili američki umirem od smeha od prvog do zadnjeg slova.

    Za divno čudo spanać zavoleh nedavno. Nikada mi kao maloj nije bilo jasno šta Popaj vidi u njemu.

    ОдговориИзбриши
  6. Jao divan tekst, odmah me je vratio u detinjstvo. Meni je ponekad iskreno žao današnjih generacija, nekada je sve bilo jednostavnije i lepše ili se to nama danas čini, iz naše perspektive.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopao tekst :)
      Ne znam do čega je, ali suština ostaje.
      Svako vreme nosi svoje breme, a deca danas prolaze najgore.
      Niko ne vodi brigu o negovanju njihove mašte, niko im ne predstavlja prave vrednosti.
      Slika sveta im je totalno iskrivljenja.

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi