Čitač


Kada krene, krenulo je.
Na današnjem meniju - ''Čitač.''

Film sam odgledala samo jednom i to kada je izašao.
Sećam ga se kao kroz maglu, ali ipak znam da je na mene ostavio poprilično jak utisak.

Verujem u kvalitet knjige, stoga ću prionuti na posao.
Sigurnim pokretom ruke i čvrsto uperenim pogledom u stranice pred sobom krećem u avanturu.
Okrenut je prvi list.


Otškrinuh vrata koja čuvaju priču jedne prošlosti.Turobnih, ratnih zbivanja.

Priča je to jedne žene i jednog momka.
Samom rukom sudbine spojeni, ostaće u životima onog drugog prisutni do samog kraja.
To što se osamnaest godina neće videti predstavljaće samo beznačajan broj.
Jedno drugom su uvek u mislima.
Uvek u srcu.

Priča je to o tajni koja je ženi donela stid, premda je ista brižno čuvana iza prividne oholosti i čvrstog, nepokolebljivog dostojanstva.
Dostojanstva koje joj je oslikalo putanju života koja ju je odvela na put bez povratka.
Dovela je do ruba provalije.
Stranputice sa koje nije bilo povratka.

Mladića je pak, kodeks koji nalaže pravila ponašanja, dužnost i sama zahvalnost ka toj ženi, slučajnoj prolaznici, odvela do praga na kom ga je sačekala nit koja mu je napravila omču oko srca, čvrsto vežući njihove živote.

Hana i Mihael.
Dva naizgled nespojiva sveta zajednički su put pronašli u strasti i ljubavi.
U svetu priča.

U potpunosti su se saživeli sa svojim ulogama.
Postali su pasionirani čitač i verna slušateljka.
Zajedno su putovali svetovima koje bi pred njima oslikala slova.

Magija tog zajedništva je potrajala i na njima ostavila neizbrisivi trag.
Zauvek ih spojila.

Kakvim to pogledom neko poput Hane vidi ovaj svet?
Ne mogu ni da zamislim strahotu takve svakodnevice, takvu nemoć.
Nažalost i danas je ljudi i dece širom sveta koji dele Hanin pogled na sve što ih okružuje i sa čime se susreću.

Stavivši pak samu Hanu pod svetla reflektora uočićemo da njena priča slika dugogodišnju borbu za opstanak, za preživljavanje, puko snalaženje.
Održati glavu nad vodom ceo život i pritom osećati potpuno nerazumevanje okoline, totalnu samoću.
Hrabro gurajući napred, pritom ne shvatajući da bežanjem od suočavanja sa tom tajnom ulazi u svet iz kog nema povratka.

Tračak svetla u taj život prepun sivila unose reči nošene glasom jednog mladića.
Nakon toga kao posledica životnih postupaka nastaje muk. Tišina.
Nestaju reči, gube se priče u pepelu zločina.

Mladiću nadolazeće godine formiraju karakter, daju mu ličnost.
Ali i ta nova ličnost duboko u srcu nosi urezanu sliku žene iz prošlosti.
Vraća se tada onome što ih spaja.

Oživljava ulogu njenog čitača.

Vođena njegovim glasom i zvukom slova Hana je dala poslednji prkos, odigrala poslednju bitku života.

Prevazišla je strah i stid.
Naučila je da čita.

  • Ocena je - 5/5
Način na koji ovo delo stvara sliku pred očima je sažeto, sirovo i nadasve realno kao što je to i život sam.



XOXO Keti <3

Коментари

  1. Jao odlična kritika knjiška :)
    Ja sam samo film gledala i preporučujem ga Kejt Vinslet je sjajana kao Hana :)
    Ja sam uvek bila impresionirana likom Hane, žene koja je bila spremna da uništi svoj život samo da se ne osramoti
    Inače baš sam pisala koje bih knjige mogla da uzmem za tovj izazov i shvatila sam da ću bankrotirati ali ok je :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopala💋
      Film mi je u sutrašnjem planu i programu. Da se podsetim. Znam kraj napamet, jer me je dotukao..

      P.S. Ja se u zadnje vreme suzdržavam od šopinga.
      Nažalost, više je knjiga na mojim policama koje nisam čitala, sada će, konačno, biti pročitane.

      Sve navedene, sem prve dve posedujem, ali za njih je torent :)

      Избриши
    2. Svaka vama čast kad možete da čitate sa kompa, meni em padne koncentracija posle dve stranice, em imam paranoični strah da ne pokvarim vid. Znam da su elektronske knjige ekonomičnije, ali, meni ništa bez papira. :))))

      Избриши
    3. Vidiš, interesantno je kako s tableta mogu čitati, a sa komps ne.
      O dioptriji ne želim ni razmišljati.
      Nosim retrovizore 20 godina.
      Cifra na staklu jeste pozamašnja, ali šta da se radi...
      Knjigu svakako ne napuštam :)

      Избриши
  2. Super tekst. :) Mnogo mi je drago što ti se knjiga dopala. Ja sam je takođe relativno skoro pročitala, prošle godine i nisam očekivala mnogo (uprkos pozitivnim kritikama i sjajnoj ekranizaciji), ali dobila sam zato i više nego što sam mogla da zamislim.
    Veoma je potresna i u svojoj sažetosti, potpunoj ogoljenosti, jednostavnosti, čak - sirovosti, prenosi veliku patnju i veliku ljubav. Posebno me fascinira lik Hane, žene koja nemo nosi, do kraja, svoju nedokučivost i dubinu duše, osećajnosti, nenaklonjene sudbine.
    Možda bih mogla da uporedim knjigu sa "Ljubavnikom" M.Diras, zbog nevelikog obima, a skoncentrisanosti snažnih emocija koje, možda baš u odsustvu kitnjastog i naglašenog izraza, potresaju i ostavljaju dugotrajan utisak.
    Uglavnom, odlična knjiga i odličan prikaz.:))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti💋
      Eh da, super je poređenje s "Ljubavnikom."
      Kroz tu sažetost i ogoljenost do izražaja dolaze emocije.
      Pečat koji su ostavili u životima onog drugog.

      Избриши
    2. Meni je završetak toliko potresan, evo, čak i kad se setim...

      Избриши
    3. Danas sam ponovo odgledala film.
      Poslednje scene su i dalje efektne.
      Urezale mi se u sećanje nakon prvog gledanja, negde 2009.

      A u knjizi me juče šlog ošinuo.
      Iako znam šta će biti, onako udubljena u priču okrećem list i - BUM.
      Bomba je bačena.

      Svađala sam se tada iz sveg glasa.
      Gunđala na Šlinka.

      Ne može to tako majku mu.
      Malo tenzije, drame, napetosti.
      A ne krajnje neočekivani šlog..

      Sve u svemu - savremeno remek delo.

      Избриши
    4. Odlično rečeno! Strefi nas to na kraju, kao da se IPAK nadamo da će nešto da se promeni. Kejt je bila odličan izbor za ulogu Hane, drago mi je da su baš nju odabrali.
      Poruka koja ostaje nakon "Čitača", osim one da knjige povezuju :) čak i naoko nespojive svetove, jeste da pravu sreću nekad zapravo krije ono što je bilo teret, stid, opasnost. I ta sreća je istovremeno teška i mučna, a nezamenljiva. Kao kod Mihaela i Hane. Ona se u zatvoru izmenila, skoro do neprepoznatljivosti, a ipak je bila - njegova Hana. I nije mogla podneti da to ne ostane. Još jedna sličnost sa "Ljubavnikom" i onim telefonskim razgovorom posle mnogo, mnogo godina - nikad je nije zaboravio.
      Samo to ostaje važno.

      Избриши
    5. E i posle tog telefonskog razgovora sam prolila reku suza...

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi