Virtuoz sa dušom klasike


Ljubav prema klasičnoj muzici kod mene se rodila sasvim neočekivano, iznenada.
Krivi su početni taktovi sledeće kompozicije:


Da se primetiti da je u datom slučaju primarni instrument klavir.
No, taj je klavir zaslužan za moja dalja istraživanja. On mi je bio neophodan vetar u leđa kako bi bolje upoznala sve velikane ovog muzičkog žanra.

Mada uvek se pitam da li je to zapravo muzički pravac. 
Ja ga prevashodno posmatram kao jedno putovanje kroz istoriju umetnosti i same melodije.
Razvijala se, gradila zajedno sa ostalim granama umetnosti u dobu kojem je pripadala.

I tu, naravno, postoje vrste i podvrste.
Ja sam, izgleda, najviše naklonjena romantizmu, no ima tu i baroka, Mocartovog takozvanog galant stila tj. prototipa same klasične muzike.

Ipak, danas su glavna tema zvuci jedne violine.

Stradivarius kojim gospodari André Rieu.


Priča današnjeg teksta ne bi nastala da nisam tumarajući You Tube-om naišla na ovog virtuoza.
Znate već kako to ide. Klik po klik i završiš tamo gde ni sanjao nisi da ćeš biti.
Kreneš u jednu šetnju ovim sajtom i od Oskara i njegovog voditelja, pređeš na neke nezaboravne dobitnike najpoznatije holivudske nagrade.
E sad, kakve veze imaju Rieu i Oskar?

Osim što je, zajedno sa svojim orkestrom, prošao kroz razne klasične melodije i opere, posvetio je pažnju i klasicima dvadesetog veka. Otud ova predivna izvedba Sinatrinog evergrina.
Kada je film u pitanju, odao je počast kompozitoru jedne od najlepših, vanvremenskih kompozicija, Ninu Roti.


Ali to je sve usledilo kasnije.
Do njega sam došla zahvaljujući jednoj kompoziciji koja je stajala i čekala više od pedeset godina.
Verovatno je čekala upravo njega, jer ga je sam kompozitor izabrao.
Izabrao da sa svojim orkestrom, nazvanom po kralju valcera Johanu Štrausu, udahne život njegovom delu.
Delo koje nakon toliko godina nosi prikladan naziv:

''And The Waltz Goes On''

Valcer je ugledao svetlost dana u Beču 2010. godine.
Tada je po prvi put slavni umetnik čuo note svoje kreacije.

Rođen je valcer jednog oskarovca.
Kompozitora Entoni Hopkinsa.


XOXO Keti <3

Коментари

  1. Divno.
    Slušala sam zadivljena da je to nešto što je komponovao slavni glumac.
    Ja sam nekada bila zaluđena Vanesom Mej i njenom ludačkom energijom.
    Volim klasičnu muziku, ne mogu reći da sam vrsni poznavalac, uglavnom puštam kada sam raspoložena da me jedna numera odvede do druge od Četiri godišnja doba do Clair de Lune, treba pustiti klasiku da te opijei da ti se uvuče u srce, nikaki je upoznavati pod neko moranje.
    Odličan tekst.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kompozicija je zaista vanvremenska.
      Nisam ni ja neki naročit poznavalac, jednostavno slušam ono što me opusti.

      Drago mi je da ti se dopao ❤

      Избриши
    2. Baš ste bile vredne, a sve dobri tekstovi. Iz svakog nešto novo otkrijem, naučim, utvrdim znanje.
      Keti, svaka čast na ovome.:)))
      Nisam znala za Hopkinsovu kompoziciju i veoma prijatno sam iznenađena. Eto još jednog svedočanstva o svestranosti i bezgraničnosti svakog plemenitog duha.

      A klasika....uh. Za mene, duševni lek. Nešto mnogo više od muzike i, slažem se, odupire se svakom žanrovskom kalupu. Uvek me rastužuje što mnogi klasiku vide kao nešto odbojno, dosadno, neshvatljivo, nešto što je prikladno samo kad je Dan žalosti, samim tim kruto, bezlično, mračno....a nije! A opet, jeste uzvišena, apsolutno, nije za svakoga, nije za svaku priliku.
      Klasična muzika, rekla bih, jeste MUZIKA sama. Prava i iskonska. Ostali pravci se, u manjoj ili većoj meri, uvek na nju ugledaju i iz nje počinju. Ona je uzor, nedodirljiva, sama esencija u zvuk uvijenog duha, da budem malo nadahnuta.

      Od detinjstva i prvog upoznavanja sa klasičnim melodijama u Diznijevim crtaćima (npr. Hačaturijan u sceni trke Toma sa Džerijem! Ili celokupna "Fantazija". I "Looney tunes", deo sa "Prstenom Nibelunga"), preko školskih dana, rasla je ljubav i duboko poštovanje. U Gimnaziji su mnogi ismevali i smatrali nepotrebnim što četiri godine učimo muzičko, ali meni su ta teorijska znanja bila višestruko korisna.
      Najviše volim Čajkovskog i Vagnera. Ali, ne mogu da se lako odlučim. Svi imaju nešto posebno, neuporedivo. Dragi su mi, nešto više od ostalog, "Carmina burana" i Ravelov "Bolero". Klavir i violina, od instrumenata, ali i flauta.
      Dok sam studirala, redovno sam išla u Narodno pozorište, gledala sve moguće opere, koje obožavam, kao i balet. Klasična muzika mi uvek isceli dušu.

      Kao i Ivana, volim Manesu Mej, sjajna je. :)
      Svakog prvog januara gledam Bečki novogodišnji koncert i tako mi godina započne nekako simbolično.

      Sećate li se one "NIN"-ove kolekcije "Veliki kompozitori", bilo je 15 diskova, crveni omoti, svaki posvećen jednom stvaraocu + knjižica sa biografijom? (imam ih i mogu reći da su pravo blago)

      Ti si naš virtuelni "Vodič", uvek probrane teme pune srca i duha. :)))

      Избриши
    3. * Vanesu Mej
      (ne zovu je džabe "Hendriks na violini":)))!)

      P.S. Bravo za ovaj citat Koko Šanel!:)))

      Избриши
    4. Drago mi je da ti se dopao ❤
      Volim što razmenjujemo mišljenja, saznajemo nešto novo.
      Da nije vas ko zna kada bi za Vanesu čula.
      Verovatno bi i ona dobila tekst sličan ovome, pun oduševljenja.

      Jao i ja obožavam Čajkovskog, mada u tom svetu predivnih nota teško je izabrati.
      Svako je specifičan. Svoj.

      Избриши
    5. I meni je neprocenjivo. :))
      Slušam ponovo ovu Entonijevu kompoziciju, ne mogu da verujem koliko je dobra. Nađoh i podatak da je imao samo 19 godina kada je stvorio!

      Избриши
    6. Da, 19 godina. I ja sam još uvek u čudu i neverici. Znala sam da je talenat veliki (plus glas i najlepše plave oči), ali ovo me je zaista iznenadilo.
      https://www.youtube.com/watch?v=-umHvslii_o

      A Rieu je zaista maestralan. Fascinira me sa svakim novim izvođenjem, od Ravelovog Bolera do ove:
      https://www.youtube.com/watch?v=IWH3Hmsr5fM

      Uživanje...

      Избриши
    7. A kako je samo srećan na snimku, dok sluša izvođenje svoje mladalačke kompozicije. :))) Divim mu se još više.

      Nisam do sada ništa znala o Rieu-u, niti njegovom opusu i prijatno sam iznenađena. Odlične obrade i vrhunska izvođenja.

      Избриши
  2. Još onda sam pročitala tvoj tekst, ali me djeca nešto zaokupiraše i nilad ne prokomentarisah. Slušala sam ranije ovaj Hopkinsov valcer i sviđa mi se. Za sebe ne mogu reći da sam neki poznavalac klasične muzike, ali mnogo volim klavir i filmsku muziku (Amelie i American Beauty, preciznije Jana Tjersana, Tomasa Njumana, Hanza Zimera, Šigerua Umebajašija,..). Trenutno sam zaljubljena u Vladu Podany-ja i njegovo klasično izvođenje poznatih pop, rok i filmskih numera. Uživaj!
    https://m.youtube.com/watch?v=uLRIKn3S38A

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Samo polako, tekst je uvek tu. :) Nisam ni ja bog zna kakav poznavalac, ali eto imam te pojedine koje volim i vrtim često, kad je Šopen u pitanju svaku noć - njegova noćna muzika mi je uspavanka. Obožavam muziku iz filma Amelie! Sam film mora na drugo gledanje, prvo mi nije "leglo". Slušam dosta filmske muzike, Džon Vilijams je legenda, rasplače me sa numerom iz "Šindlera" uvek, a o muzici koju je radio za Hari Poter serijal da ne govorim, naročito prvi deo. Ratovi zvezda su mi pak alarm, jer sam shvatila da me ništa bolje ne trgne od Vejderovog marša. Dopada mi se i Zimerov rad, a bome i rad Ramin-a Djawadi-ja.
      Hvala na čitanju i "odjavnoj špici", divna je. :)

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi