Evgenije Onjegin



Za mene je ovo delo bilo sasvim drugačije iskustvo.
Htela sam vam reći kako je ovo bio prvi roman u stihu na mom repertoaru, ali setih se sada Dantea.
Dakle, drugi roman u stihu.

Znate, nema veze naročite s ovim remek delom, ali jače je od mene - moram reći sledeće:
Da je kojim slučajem ovaj roman nastao krajem prošlog veka, nosio bi naslov sledeće rok balade: "Don't Know What You Got (Till It's Gone)."

Prikladan bi to soundtrack bio za život ovog junaka.

Bilo kako bilo, Puškin je ispleo neverovatnu, krajnje neobičnu priču.

Priču koju bih ja najradije nazvala Tatjana Larina.

No, kakva je sudbina mladića iz devetnaestog veka, Evgenija Onjegina?


Napisati delo u kome ćete predstavnika vašeg dela, oslikati kao osobu punu gordosti, ponosa, prkosa prema društvu i njegovom kalupu, po meni predstavlja odliku odličnog pisca.
Pisca koji je predan svom delu, svojoj priči, premda ista može pobuditi oprečne reakcije publike.

Takve će reakcije izazvati ono najbitnije, podstaknuće čitaoce na razmišljanje.

Autor je postigao svoj cilj.

Evgenije Onjegin.
Životni put ga je doveo do seoske idile sadržavši pogrešne, pohlepne razloge, ali u svojoj je suštini brižno čuvao tajnu ljudske sreće koju Onjegin, zaslepljen koristoljubljem i nezainteresovanošću za suživot sa "običnim" življem, nije mogao da odgonetne.

Iskreno prijateljstvo jednog čoveka.
Istinska ljubav jedne žene.
Oboje su njegovom životu dali smisao i dobili na značaju u trenutku prestanka obitavanja u istom.

Lenski i Tatjana su bili njegova sušta suprotnost.
Oboje su pred sobom imali sliku idealnog, srećnog života.
Oboje su voleli bez zadrške.

Oboje su prognani iz Evgenijevog života.
Nepromišljenim ih je postupcima oterao od sebe.

Svojom je prkosom ubio prijateljstvo.
Svojom je gordošću pogazio bezuslovnu ljubav.


Tatjana Larina.
Plemenita osećanja puna ljubavi i nade za srećno sutra njoj će doneti patnju i bol.
Izazvaće gubitak naivnosti i lakovernosti.

Sva silina ljubavi pretočena u plameni izliv emocija na nekoliko stranica hartije nije bila dovoljna da probudi usnulo srce izabranika.

Njegova gordost i nehajnost za njene snove o sreći i zajedništvu probudiće svest.
Otrgnuće je iz okova mašte i snivanja idealnog sutra.
Gorki ukus poraza vratiće je u realnost.
Realnost kojoj on ne pripada.

Okolnosti će je odvesti u novo ruho pod okrilje novog, uzvišenog i plemićkog sveta.
Svet prepun materijalne raskoši i suzdržane ljudske spoljašnjosti.

Srce je sklonjeno sa dlana, van potencijalnih razočarenja, opasnost više ne postoji.
Iskru u oku zamenila je staloženost i učtivost.
Usvojeno je odmereno ponašanje.
Ponašanje dostojno jedne dame.


Životna lekcija došla je brzinom svetlosti i silinom metka.
Pogođeno je srce junaka.
Probuđen je usnuli boem.
Pred očima mu je osvanula realnost obojena posledicama njegovih postupaka.

Život jednog čoveka je napokon dobio smisao.
On je naizad bio spreman da preuzme predodređenu ulogu junaka.
Sreća, ona je ustupila mesto pokajanju.
Ustupila je mesto samovanju.
Gresi iz prošlosti su došli na naplatu.

Evgenije Onjegin stao je na crtu pustog horizonta.
Sa svanućem novog dana pred junakom je nova putanja.
Putanja požrtvovanosti i iskrenosti.
Putanja osećanja.

  • Ocena je - 5/5 
Na momente gordo i prkosno, na momente emotivno i osećajno.
Ekspresivno i eksplozivno remek delo.


XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Divno, divno.
    Još kada vidim slike iz meni omiljene ekranizacije. <3
    Mama mi je, kada sam bila mala, recitovala stalno Tatjanino pismo, obožavam Onjegina.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti draga 💕
      Meni takođe omiljena ekranicacija, slaba sam na Rejfa 😍
      Pismo je predivno, toliko siline i osećanja, ostavilo me bez teksta..

      P.S. Jubilarni 50-ti, da mi je neko rekao da mi neće dosaditi, ne bih mu verovala.

      Hvala na čitanju 💋

      Избриши
  2. Ovo sam čekala!:))))
    Jako lepo, toplo, poetično.
    Ne toliko sam Puškinov roman, koliko famozni Evgenije, na listi je mojih "imaginarnih (književnih) ljubavi" i omijenih (anti?) junaka svih vremena.
    Prvi susret sa delom bila je ekranizacija, nenadmašni Fajns i prelepa, nežna Liv. Bila sam klinka da sve shvatim kako treba, ali očarala me priča već tad.
    Onda, kao školska lektira. Čuveno Larino pismo. Pošto sam kao srednjoškolka bila besomučno zaljubljena u jednog takvog lika i imala skoro identičnu priču, poistovećivala sam se sa junakinjom.
    Kako su prolazile godine, pa kad sam dospela na fakultet i počela da se bavim romantizmom i dekadencijom, a i kako sam se ja menjala i otkrivala u sebi neke druge crte, moj se fokus sve više usmeravao na Onjegina.
    Građen po klasičnom obrascu "bajronovskog junaka", on je za mene više od gordog, odbojnog, kasno-dolazećeg-pameti čoveka. Ako je to uopšte. Vidim ga kao nesrećnu, nesmirenu ličnost, posvađanu sa svetom zato što je nosilac opšteg raspoloženja epohe, umora i prezasićenosti. Pravi romantičarski junak, kao Hitklif, Pečorin, Dorijan, itd, itd, to je centralna tema koju istražujem godinama unazad i biće, nadam se, moja velika studija.
    Dopada mi se lik Vladimira Lenskog, kao kontrast, ali i blizak srodnik glavnom junaku.
    Tatjana ostaje u srcu, naravno.:) Plemenita, ponosna, prava ruska duša između ove dvojice idealista, boema.
    Koketna Olga. Duša tradicionalnog slovenskog sela, nana.
    Folklorne, košmarne vizije koje Tatjanu muče, takođe su nešto što se urezuje u sećanje.
    Naravno, sam Puškinov poduhvat pisanja romana u stihu, način obraćanja čitaocu, intertekstualne aluzije i veliko majstorstvo koje pokazuje.

    Bravo, a čestitke i za jubilarni post!:)))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Moram da pomenem i istoimenu operu Čajkovskog kao ODLIČNU.:))
      Slušala sam u Narodnom pozorištu pre tri-četiri godine i ostala oduševljena.

      Избриши
    2. Hvala draga 💕
      Zaista, kad sve sagledaš ta njegova nesmirenost, lepršavost karaktera ga je ustvari i koštala.
      Onemogućila mu je da vidi prijateljstvo i ljubav.

      Zaista tragičan anti-junak.
      Postao je herojem priče i došao sebi tek kada je voz sreće, ljubavi otišao u nepovrat.
      Rekoh da bi roman nazvala po Tatjani, znala sam da je pismo intenzivno, da nije ne bi imalo toliki značaj.
      Veruj, patosiralo me je.
      Nisam se nadala tolikoj silini..

      Ukoliko sam neki aspekt promašila ili zaobišla računam na tebe da mi kažeš :)

      I ja sam prvo upoznala Evgenija preko Rejfa, poslednju scenu filma mogu gledati povazdan.
      Znam za operu moram na YT da vidim/čujem, verujem da je fenomenalna, Čajkovski mi je miljenik od prvih tonova "Labuđeg.."

      P.S. Tek sam nedavno shvatila da je Lena u ulozi Olge. :)

      Hvala na čitanju 💋

      Избриши
    3. P.P.S. Imaš pravo, bio je slika i prilika svoje epohe, društva i njegove "energije."
      Baš iz tog razloga štrči toliko, ne pokušava da maskira ono što jeste i da se uklopi, on jednostavno jeste.

      Избриши
    4. Upravo tako, odlično si ga definisala.:)
      Nije Onjegin toliko gord, koliko je, naprosto - smoren. To je sindrom svih sličnih junaka, kad ih uporedimo: prezasićenost životom, nekakav strah od vezivanja i običnosti, a istovremena nemogućnost da se smire i "izađu" iz sopstvene kože.
      On je, takav kakav je, produkt svog doba. I mislim da je od početka znao da je Tatjana prava za njega, ali namerno pobegao od sreće. Posle je bilo kasno.
      Takvi su ljudi uvek u raskoraku, nikad im nije pravo vreme. Tatjanu je očarao jer je ličio na junake iz romana koje toliko voli. Njeno iskustvo svodilo se na sanjarenja i svest formiranu na osnovu pročitanog iz knjiga. A život nije roman, nažalost.:(

      Избриши
    5. Koliko se sećam, parafraziraću, rekao je da ukoliko bi se konačno odlučio za miran život, Tatjanu bi odabrao.
      To je izjavio nakon što ju je upoznao.

      Volela bih i ja da je život roman, ali ipak realnost je nešto drugo.

      Избриши
  3. Kad vidjeh naslov sjetih se srednje skole i stresa zbog recitovanja onog pisma, strasno sam mrzial ucit bilo kakve stihove napamet + iznijeti da to na nesto lici..strahota :D

    elem, citam razne blogove i zaista si jedinstvena bas bas, ne sretnoh jos nikoga da pise na nacin slican ovome, super <3

    ps. ne mogu se sjetiti da li sam ikad citala cijelo djelo, al eto mogla sam se malo vratit Rusima pa citati ovo :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti puno draga 💕
      Mnogo mi znači svaka reč :)
      Znaš kako, da sam avion VI biste bile moji propeleri, vetar koji mi daje optimizam i podstrek.
      Daje inspiraciju.

      Čekam utiske, ukoliko mu se vratiš.
      Meni je zaista bilo neobično i ne razumem ponekad svoje lude averzije.
      Od Onjegina sam bežala jer je bila proza, nešto za mene nesvakidašnje.
      Zahvaljujući tebi, strah od stiha je počeo da jenjava kako bi na kraju iščezao.
      Zato sada mogu u nove literarne pobede!

      Hvala 💋

      P.S. Ima li ko dobar predlog. Nešto mračnije, tmurnije ala Po i Bodler?
      E kad već pitam, ima li utisaka za Silviju Plat?

      Избриши
    2. Ponoviću, kad se već i Slava toga dotakla (dakle, vidiš da ne preterujem), zaista pišeš posebno, specifično i dobro je da si se odvažila da započneš blog, u suprotnom bi bili uskraćeni za ovako lepe tekstove i saznanja.:)
      Svaka povratna informacija, reakcija, svest da neko čita ovo, podsticajna je i značajna. Odlično upoređivanje.:)

      Preporuke: pošto si na "mom terenu" :), reći ću ti : romantizam i svi njegovi izdanci definitivno! Ne možeš omašiti.:)
      Pronađi pripovetke nemačkih romantičara, pre svega Hofmana. Imaju šmek E.A.Poa, mislim da će ti se svideti. Odlična je Puškinova "Pikova dama", meni jedna od najdražih. Čitaj Gogolja, genijalan je, zbirke "Večeri na salašu kod Dikanjke" i "Nevski prospekt".

      Od Francuza, Mopasan, Nerval, Bodler.
      "Mračni romantizam" i gotski romani engleske književnosti su dobri. Čak i parodije npr. "Nortangerska opatija" Dž. Ostin. "Stanarka napuštenog zamka" En Bronte, pošto voliš "Rebeku".:)

      Super je Silvija, odavno sam je čitala, ali pamtim je po finom utisku.:)

      Избриши
    3. Hvala ti za divne preporuke, moram ih dodati na spisak!
      Hvala za lepe reči, znate da je uzajamno!
      Naša komunikacija je postala sastavni deo svakodnevice, pravo uživanje. <3

      Избриши
    4. "Zahvaljujući tebi, strah od stiha je počeo da jenjava kako bi na kraju iščezao."

      jao ima da se umsilim :P hihi.. ma super :* drago mi je ako sam uspjela pomoci, a ovo ako procitam nekad u skorije vrijeme vraticu se i bacit komentar ;) <3

      Избриши
    5. Tekst je tu.
      Slobodno mu se vrati kada budeš htela 💕

      Избриши
  4. Super post i spuer si izanalizirala likove 💕
    Ja ću da budem poptpuno iskrena ovo je moj najmanje omiljeni roman ruskih klasičara (od onog što sam čitala) ili da preciziram koliko volim Lolitu-toliko sa ovim ne mogu nikad da se konektujem
    Kada sam ga prvi put čitala bilo je za lektiru, mislila sam-ok možda mi se ne dopada jer ja kad nešto moram to ne volim, međutim uhvatila ja posle srednje i svega i idalje isto ne :)
    Ali tovja nalaiza je odlična posebno jer sma mnogo propustila jer me nije mnogo interesovalo, posebno si dobro pogodila Tatjanu 💕

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala draga 💕
      Pogledaj film možda te konačno ubedi da sagledaš stvari iz drugog ugla.
      Ne volim ni ja kada nešto moram - rodi se odbojnost.

      Kraljica majka Sersei je u filmu, a ja znam koliko si slaba na Lanistere :D

      P.S. Javi utiske obavezno!

      Hvala na čitanju 💋

      P.P.S. Naviknite se na dodatak DRAGA, sve vas obožavam i MNOGO ste mi drage - prosto moram reći 💕

      Избриши
    2. gledaću film onda obavezno pa javljam utiske :)

      Избриши
    3. Da potpišem i ovo. :)
      Nikada nisam mnogo volela ta oslovljavanja "draga", "mila", delovala su mi nekako neiskreno, isfolirano, formalno. Onda sam se polako "raskravila" uz cimerku koja je emotivno baš otvorena, za razliku od mene (ja sam generalno prilično "ice queen" tip osobe i teško iskazujem osećanja).
      Sada, kada kažem "draga", to iskreno mislim i ne govorim svakome. To mi dođe, onako, OD SRCA.
      Drage moje devojke! :))))

      Избриши
    4. Samo još da kažem, Nabokov ne spada u ruske klasike, pošto nije živeo tamo, nije pisao na ruskom, a ni tematika mu nije takva. Čak se i u bibliotekama nalazi u odeljku "američka književnost". :)
      Ruski klasici su uglavnom pisci iz XIX veka: Tolstoj, Dostojevski, Gogolj, Turgenjev, Čehov, Puškin, Šolohov....:)

      Избриши
    5. Nabokov beše spada u američku beše?
      Rus koji je izvorno svoja dela pisao na engleskom.

      Избриши
  5. Moj omiljeni roman u stihu! Koliko god mi je Evgenije Onjegin bio dominatan u djelu isto tako mi je u potpunosti izblijedio i pao u drugi plan na kraju romana kada mu Tatjana saopsti da ga i dalje voli, ali da ce ostati vjerna svom muzu. Vjerujem da su citaoci koji su se radovali bili razocarani, ali meni se jako dopala moralnost njenog lika. I koliko god ta njena odluka bila ponosna, moralna, diskutabilna, toliko je na povrsinu izbacila svaku moralnu manu Onjeginovu.
    Mislim da su upravo to razlozi zasto se nikad nisam posebno uzivljavala u nejgov lik. Nikad vise od toga da bih ga okarakterisala povrsnim, nepouzdanim, vjetropirom... A ustvari je i on samo jedan izgubljeni mladic razapet izmedju snova i nacina zivota.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slažem se.
      Upravo zato sam rekla da bih najrađe roman nazvala po njoj.
      Jeste on glavni lik, ali njena ličnost sija i time zaseni sve oko sebe.

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi