Ramble On_No. 2


Zašto li sam mislila da ovaj mesec ima još nedelju dana nije mi jasno.
Imam kad otkucati tekst za kolumnu.
Ups, sutra je poslednji dan u mesecu.
Valjalo bi zasukati rukave..

Eto nas na pragu novog meseca.
Ovaj protekli je prošao za tren oka i za sobom ostavio kvačicu na rešenom problemu.

Pošto tekst nema reda i rasporeda, sve se piše u hodu, da vidimo kakav će na kraju biti.

Vežite se, polećemo.


Kako sam započela kolumnu želim i da je nastavim, svim i svačim što me definiše.
U prošlom mesecu mi je deset stavki bilo sasvim dovoljno za početak.
Danas želim tom spisku dodati po neku novu ili se pak setiti neke stare, utabane.
Krenimo redom..

1)KAKO JE INAT POBEDIO AVERZIJU

Univerzalna istina je da svi ljudi greše.
Nema bezgrešnog, onaj koji pomisli da to jeste živi u zabludi i laži.
Laže sam sebe.
Pogreši čovek, prizna omašku i nastavi dalje.
Međutim kada radite na svoju štetu ugledati pravu sliku stvari je daleko zamorniji i dugotrajniji proces, bar je bio u mom slučaju.
Dopadne vam se kolotečina, otaljavate dane i dok ste trepnuli kucnulo je pet do dvanaest.
Wake up call za sve koji, poput mene, uvek hvataju poslednji voz.
Da ne pomislite kako sam uradila nešto katastrofalno, jer sada vidim da iz opisa deluje ozbiljnije nego što zaista jeste..
Ne, nisam zgazila mačku ili psa, stvar je sledeća:

POLOŽILA SAM ISPIT!

Zašto ovaj radostan trenutak zvuči kao tragedija?!
Lagala sam sebe da ću sve kasnije rešiti..
To kasnije je napokon došlo i verujte otezanje i odlaganje nije doprinelo ničemu sem što je pomoglo apsolventskom statusu.
Odgađanje problema stvorilo je averziju, odboj prema predmetu koji je prerastao u gnušanje i noćnu moru.
Kada sam se konačno zainatila shvatila sam da se sve zapravo može savladati.
Prepreke su tu s razlogom. One čeliče.
Kroz njih upoznaješ sebe, svoj karakter.
Probudite u sebi zdrav inat.

Zapamtite svaki put ima finalnu crtu.
Svaki cilj uz predanost ima odredište.
Zove se uspeh!


2)DEO EKIPE

Ukoliko me je nečemu naučilo ovo moje pisanije, nakon pet meseci, to je da se prijateljstva mogu izgraditi preko noći.
Sa nekim jednostavno klikneš.
Nakon izvesnog vremena zaista imaš osećaj da se znate ceo život.
Sve što kažeš prijatelj sasluša, shvati, prihvati.
On posavetuje. On razume.
Zato opet tvrdim bolje dva prava nego sto kvazi i lažnih.

Kada se suočiš s istinom, da neko nije bio onakav kakvim si ga godinama smatrao zna da zaboli poprilično.
Kada sam prijatelj ja sam prijatelj do kraja.
Nema polovičnih iskrenosti i tobož radosti.
Zato mi je drago što postoji ekipa koju zaista znam od malena i ona koja se preko noći izrodila u takvu.
Neki ljudi dođu i prođu..
Pojedini ostaju!

 
3)FOBIJE

Vraćam se sitnicama koje su uvek tu.
One me definišu i čine ovakvom kakva jesam.
Protiv njih nažalost ne mogu.
Svako se nečega boji, pa ni ja nisam izuzetak.
Pored krajnje razumljivih strahova oni koji me najviše iritiraju su strah od pernatih životinja i strah od neparnih brojeva.
Kod prvog se bojim svega, od vrapca do noja.
Izbegavam zadnja dvorišta, ali avaj eto goluba na ulici, na mojoj terasi i fobija živi.

Do fobije neparnih brojeva ne znam kako je došlo.
Jednostavno ne podnosim brojeve koji mom mozgu nisu logični..
Trudim se da postove objavim na datum parnog broja, sutra je 31. u svojoj sam glavi sabrala tri i jedan ne bi li ispala četvorka.
Imate li vi neki iracionalan strah?

Sretneš goluba i eto zavrzlame. :)
 
4)ZOVEM SE CRVENO

Nije reč o Orhanu Pamuku mada sam njegova dela zagledala nebrojeno puta do sada.
Dotični je u planu odavno, čim dođe na red javljam utiske.
One koji su njegova dela čitali molim da mi približe stil i način pisanja autora.
Hvala unapred.

Elem, reč je o kosi.
Nisam tipično žensko, ne interesuje me lickanje i pirlitanje.
Jedino što sam od malena želela jeste da budem crvenokosa.
Volim taj bunt koji boja nosi, uz nju sam uspela i boju očiju da zavolim.
Nikada nisam mogla da prežalim što su zelene, htela sam da one detinje plave zanavek ostanu.
Zelenim očima dodaj crvenu kosu i bingo.
Samopouzdanje je skočilo, a ja sam zavolela na sebi nešto što mi je dugo bilo trn u oku.

Kad smo kod crvenog jedino od šminke što imam je crveni ruž, drugo mi ne treba.


5)ŽIVOTNA MELODIJA JEDNOG JUNAKA

Juče sam odgledala "Gladijatora."
Hvala Sari na silnim rečima hvale za ovo ostvarenje, tekst o istom očekujte do kraja nedelje.
Htela sam odmah sinoć da pišem, ali sam bila toliko umorna da ne bih mogla sastaviti ni uvod.
Ovaj film ne zaslužuje ofrlje tekst.
Dok se njime ne pozabavim vama ostavljam maestralni soundtrack.

Inače mi je muzika pola dobrog umetničkog dela.
Ovaj film je sam po sebi fenomenalan.
Životni.
Vanvremenski.
Muzika je šlag na torti.


To bi bilo sve za ovaj mesec dragi moji.
Jun započinjemo sa jednim top 10 i krećemo u nove blogerske pobede.
Za mene i nove akademske pobede.

Ohrabreni i sigurni u sebe težimo ostvarenju cilja.
Jurišamo prema uspehu.
Prema pobedi.


XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Divan post draga, ne mogu vise da cekam dok stignem do lap topa ispisah na papiru sve sto imam i sada cu da prepisujem. 💖
    Pre svega i meni mesec u glavi jos traje 😉
    1.Slazem se sa tim da svi mi gresimo ne postoje bezgresni ljudi i treba volje da sebi dokazes da gresis. I ja polozih ispit koji sam 4 put polagala (hvala Isidori na savetima za ucenje pomoglo mi je da polozim❤) ali umesto euforije dobih ravnu liniju valjda ti se smuci posle nekog vremena pa te briga ☺
    2.Divno za prijateljstva, slazem se ❤
    3.Ja sam maher za cudne fobije npr. u zadnje vreme imam trip od staklenih lustera (mi kuci imamo samo stedljive sijalice bogu hvala lustera nema). A inace ja zbog onog o groblju sa cvecem imam blagu jezu od parnih brojeva tim pre jer se plasim hroblja 😂
    4.Ja sam uvek zelela da budem ridja (ala Dzulijen Mur). Medjutim moja prirodna boja kose je jako tamno smedja i prelazak u ridju zahtevao bi blajhanje a bas toliko mi nije stalo do kose (uz to imam prirodnu talasastu kosu pa ne valja). Sto se ociju tice , moje su crne oduvek cak tako pise u radosnici da ih je dojtor zabelezio kao crne zato nikad im nisam davala vaznost neku (jedini adut je sto su blago iskosene) naucila sam da mi ne smetaju od kada me stranci zbog izgleda pitaju da li sam spanjolka/latinoamerikanka i da li imam korene te sto mi je drago
    5.pre svega hvala na pominjanju 💝 I nema na cemu drago mi je da ti se film dopao i jedva cekam tekst 💞
    Muzuka je divna vraca pravo na ulice drevnog rima i oseti se prolivena krv junaka mocna kao i sam film ❤
    Hvala ti puno na divnom tekstu uzivala sam 💖👏

    ОдговориИзбриши
  2. Hahahaha ☺
    Samo polako neće pobeći tekst..
    Studentske muke.. Kad se pomučiš euforija uspeha izbledi..
    Što se prijatelja tiče zaista tako mislim. Da vas nema trebalo bi vas izmisliti. ❤
    Eto novih fobija.. Meni su ove moje toliko pod kožu ušle da to nije normalno, ova druga je prerasla u OCD.. :D
    Meni su nedavno rekli da delujem kao da imam ruskih korena.. Baš me iznenadilo..

    Moram te pomenuti, film je dospeo na listu omiljenih ever.
    Da nije tebe verovatno bih ga OPET zaobišla..
    Merci ❤

    Hvala tebi na čitanju! 💋


    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Posle dugog dana, konačno pristigoh da iščitam šta su moje najdraž blogerke objavile i da odmorim mozak i dušu.:))))
      Ne znam kako je kod tebe, ovde vrućinčina samo takva...staviše me u međusmenu do petka, pa sam bar tokom najvećeg toplotnog udara u hladu!:)))

      E, ovako....DIVAN tekst!:)))
      Mnogo lepo, zanimljivo i lepršavo napisano, optimistično i pozitivno. Uživala sam u rubrici. Sasvim u tvom stilu.:)))

      1.Prvo, tebi i Sari ČESTITKE na položenim ispitima i samo tako nastavite, šta god zatreba pitajte, ja sam prva samo takav "promoter obrazovanja" i štreber možda, ali, zato što znam koliko je veliki osećaj olakšanja, samopouzdanja i motivacije kada skineš teret sa leđa i ideš dalje.
      Tvoj konkretan ispit je sam po sebi (bar meni) dosta suvoparan i teško ga je zavoleti, ali, baš ta doza pozitivnog inata koju si pronašla, to "naterati sebe", bilo je odlučujuće.:)
      Divan zaključak!:))))

      2. Slažem se, još jednom. Prijatelji su najveća dragocenost na svetu. Verujem u ljude čak i kada me razočaraju. Trudim se da budem dobar drug i ništa mi nije teško, budem i povređena i izigrana, ali ne gubim veru. Zato što postoje srodne duše i istomišljenici, bili oni neposredno u našoj okolini, bili ovao kao mi - možemo piti kafu uživo, a možemo i kod Sare na blogu, razlike nema. Dobre vibracije, pozitivne misli, razmena iskustava i osećanje pripadnosti, solidarnosti, osete se i mnogo znače.:))))
      Da ponovim opet, dragoceno mi je sve ovo.:*

      3. Fobije....eh, kad bi znali odakle dolaze, lakše bi ih se rešili. Imam ih nekoliko, najveća je od mraka. Možda to zvuči detinjasto, ali nije nimalo bezazleno. Kontam da dolaze iz podsvesti i imaju svoje korene, možda su čak na neki uvrnut način i korisne....

      4. Prvo, da ti dam preporuku kao vrata za roman "Zovem se Crveno"!:)))) I Orhana Pamuka uopšte. Pročitala sam mnogo njegovih dela i oduševio me. Ima potpuno klasičarski stil, mešavina Andrića i Selimovića, s tim što na ovog drugog više "vuče". Evo, upravo mi je na čitanju još jedan njegov roman. Odličan pisac.

      Što se boje tiče, oduvek me fascinirala crvena kosa. Kao srednjoškolka, jedno vreme sam imala opsesivnu želju da se ofarbam. Čak sam i kupila farbu, želela sam mahagoni boju, inspirisana Alison Lohman u "Belom oleanderu", ono kad se inati majci i pređe u gothic imidž. Srećom, na kraju sam odustala od farbanja - kažem srećom, jer bi mi bilo žao, pošto imam neobičnu boju kose i izgubila bih potpuno TU nijansu, kada bih je jednom prefarbala.
      Naime, ljudi obično ne mogu da veruju da se ne farbam, kosa mi je između tamno smeđe i crne, samo što više vuče ka crnoj i nikada nisam koristila čak ni kolor šampon, moja je, što bi se reklo.
      Ali, volim da vidim crvenu kosu na drugima. Meni bi stajala čudno, jer sam bledunjava i izgledala bih bolesno.
      Blago tebi :))), uvek sam obožavala svetlije oči, moje su dosadno braon, kakve 98 % ljudi ima...Zezam se uvek, turski geni, posledica viševekovnog ropstva!

      5. Izuzetno mi je drago što ti se "Gladijator" svideo i jedva čekam post, film je veličanstven, baš ga volim.
      Kao i tvoja pisanija!:))))))

      Избриши
    2. Drago mi je da ti se dopao 💋
      Hvala na čestitkama, isplatilo se biti produktivan :D
      Što se ispita tiče, razumem što si rekla da je drugi deo gori, suvoparno da poludiš.. :D

      Da citiram Fredija: "Friends will be friends right till the end."
      Fobije su zaista na principu "sve je to u glavi" i "jače je od mene."
      Ne možemo s njima, a ni protiv njih. :)

      Hvala za preporuku, drago mi je da sam čula nešto pozitivno, svi su mi manje više kukali na njega.. "Crveno" i "Muzej" su bili glavni argumenti..
      Htela sam uvek boju, ali pod uslovom da se ne blajham..
      Inače sam imala neku braon neobičnu, jasno mi je da se ne može vratiti u vreme stare slave nakon 5 godina farbanja..
      No, volim taj bunt i ostajem RED.
      Znam na šta misliš i ja sam htela usvojiti tu fazu iz "Oleandera."

      Hvala tebi na lepim rečima i na čitanju. 💕

      Избриши
    3. Eto, još sličnosti!:)))*
      Podrška za bunt!:)))
      E, meni su "Muzej nevinosti", "Sneg" i "Zovem se Crveno" najbolji Pamukovi romani. Svakako pokušaj, nadam se da će ti se dopasti. Dobro piše. On i Murakami su mi baš bili prijatna iznenađenja od ovih savremenih, cenjenijih autora.

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi