Rapsodija oslikana krvlju


Porodica je svetinja.
Svi smo svesni te činjenice.
No, mi smo smrtnici, puki plebs, ne možemo razumeti jedinstvo pod okriljem božjeg krova.

Svi baratamo povremenim sitnim i onim krupnim pretnjama našoj familijarnoj uniji.
Kroz šibanje mećava i mrazova u obliku neprilika i nesuglasica izlazimo s ožiljcima, sa svešću o naučenom bilo to na tuđim ili svojim greškama.

Pod vatikanskim nebom sunce sija drugačije.
Svoje muke i nauke nosite skrivene, zarobljene u najdubljim kutcima svesti.
Glavu držite pravo, greške prvenstveno negirate, razdor ne vidite, kao šamar istina vas lupi kada ostanete bez najdragocenijeg.

Slika jedinstva blista pred svetom na poleđini skrivajući vaše grehe i tajne.
Idila srećnog i složnog porodičnog portreta predstavlja težnju do koje se dolazi preko okrvavljenog trnja i reke leševa.

Kroz paklene vatre iskušenja koračaju Bordžije.


Kako se sačuvati na svim fontovima koji su osuli paljbu po vašoj porodici, a u isto vreme iz okršaja izaći poput suze čisti, neokaljani?
Nemoguća misija.

Dva glavna čuvara, Huan i Čezare stoje na suprotnim pozicijama dok u isto vreme teže istom cilju - očuvanju dinastije kojom gospodari pater familijas, don Rodrigo.

Zašto svaka dinastija u svojoj osnovi ima ličnu verziju Vita Korleonea nije mi jasno.
No, Rodrigo i jeste preteča. Prototip.
Osnovni kalup za svakog budućeg Vita i Tajvina.

Najveći uspeh za njega je očuvanje porodice na trenutnoj poziciji, brižno prikrivene plaštom strahopotovanja od strane podanika i potencijalnih saveznika.
Opasnosti su mnogobrojne.
Neprijatelja je iz dana u dan sve više.
Izbeći ismevanje, to je primarno u ovom ratu.

Braća. Sušte suprotnosti.
Jedan teži da bude zenica očevog oka, dok drugi ubira plodove svog nerada, prima pohvale za dela koja nije počinio.
Bez po' muke pobrao je očevu naklonost.
Zašto je to tako ostaje misterija onome koji se trudi da ga sunce očeve ljubavi napokon obasja.
Bol s kojom obojica žive pašće sa srca poput kamena, iščileće sa smrću.
Smrt jednog platiće slobodu obojice.

Huan, premda je bio vitez, živeše životom raskalašnog bludnika.
Postupci realizovani bez promišljanja doći će na naplatu.
Svu naklonost oca platiće plovidbom u večna lovišta.

Čezare, poslušni, odani sin.
Kardinal s maskom razbojnika svoju crvenu odoru zbaciće tek kada uprlja ruke rođenom krvlju.
Bratov život mu je zadavao patnju, iskušenja u naklonosti ka ocu, bio mu je prepreka.
Bacivši prepreku u ambis ugladaće svetlost.
Prsten zamenjuje mačem.
Dužnost zamenjuje željom.
Postaje svoj. Postaje slobodan.

Naravno tu je i ona.
Tatina jedina kći.
Glavni most koji Bordžije spaja sa saveznicima.
Brak je na pomolu, alijansa iz koristi, jer poznato je - ne udaje se zbog sebe, već zbog porodice.
Prva je platila danak porodičnom opstanku.
Njenu naivnost i lakovernost je odnela njena prva ljubav.
Rođena je Lukrecija koja pristupa igri i uči sve umetnosti ratovanja.
Seda na Svetu stolicu, donosi odluke za dobrobit svoje dinastije, spašavajući sirotinju u očima istih spašava i uzdiže lik i dušu svog oca.


Kada se sve kocke slože i svi leševi niz vodu odu istina će isplivati.
Potpisane izjave i ispovedi neće biti potrebne.
Ubica je glavom platio život ubijenog.
Nema više žrtve, ali nema ni krivca.

Krv je krvlju plaćena.
Maske su pale.
Svi su se kroz muke iščeličili.
Preuzeli svoj pravi lik.
Ko će otvoriti vrata raja?
Ko će otići u ambis pakla?

Rapsodija se nastavlja.
Princ prelazi na tamnu stranu.


XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Odlično!:))))
    Nadahnut tekst, u tvom stilu i sjajno rezimirana sezona (a opet, bez spojlera ili bilo kakvog otkrivanja, za šta zaista - kapa dole).
    Meni je druga sezona možda i najbolja. Sada, kada ponovo gledam, mislim da je tu na dramskom planu najviše dato. Dijalozi, gluma, obrti.
    Ajrons me oduševio. Nemam dovoljno reči da ga pohvalim, a da se ne ponavljam.
    Lukrecija je burno odrasla. Sreća na vidiku, ali, kao i za Čezara, skupo plaćena...
    Falila mi je Đulija u poslednjim epizodama. Shvatam ekonomičnost i neophodnu brazinu radnje, ali, "isecanje" njene linije, kao i ničim opravdana eliminacija Vitorije, a tek Sanče i Žofrea, bodu mi oči.
    Pa, ipak, serija te "rupe" briljantno ispuni, nadoknadi, pa i ne osetiš previše. Ne naruši utisak.

    Čezare je jedan od anti-junaka (istorijski prvenstveno) koje moraš da voliš. Njegova magnetičnost osvaja. Neosporive mane zasenjuje, pa ga pravi boljim nego što jeste. Shame on you, Francois!:)))

    Znam da po postavci likova ne bi trebalo, ali, ja (posebno iz drugog gledanja) zauzimam stranu Savonarole i Katerine Sforce. Divim se njihovoj istrajnosti, nepokolebljivosti. Bednan i jadan mi je postupak iznude "jeretičkog" priznanja, da ne mogu opisati. Odmah potom sledi bratoubistvo. Ničim opravdati, to vidi i Rodrigo.

    Huan...uf, iritantan, bahat, ali ne svojom krivicom. Tek deveta epizoda to otkriva. Napaćena duša, ukratko rečeno. Prozreo je kroz licemerje i barem je bio otvoreno đubre. Što je učinio, učinili bi i Rodrigo i Čezare, samo sa više stila. I ono glavno, kako kaže papa, "tvrdiš da sam ga voleo više - ali, ja sam mu tu ljubav davao lako, bez da mi je tražio. Jer si ti (Čezare) moj odraz" - a odraz plaši, pa se okrećemo onom prigušenijem sjaju, u nadi da će to biti naše BOLJE, a ne DRUGO JA. I eto tragedije.:(

    A da su kao Lanisteri, jesu, tvrdim to od početka. :)

    Ursula i Paolo - smrti koje ne žalim, posebno ovu prvu. Apsolutno nepotreban i mlak lik.
    Makijaveli - kralj, obožavam ga!:))))
    Sve u svemu, setiću se još nečeg već, HVALA na sjajnom tekstu. Volim tvoje rezimee, jer su posebni i daješ im dušu, ugao jednog liričara. :))))

    ОдговориИзбриши
  2. Eh, da, Mikeleto!:))))
    Sjajan, sjajan....ne znam, kasting je perfekcija, glavni i epizodisti su savršeno odabrani, ne znam ko je bolji i tako lepo govore, milina mi je slušati dijaloge, dikciju, replike.
    Čini mi se da su poetičniji nego u prvoj sezoni.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala na čitanju i na lepim rečima 💋
      Ja zaista ne znam ko me više oduševljava, kasting je besprekoran.
      Kada su bile scene s tri musketara: Miki, Ćez i Makijaveli, nisam znala gde pre da gledam.
      Svaki je zauzeo komadić vremena, tražeći pritom punu pažnju, jer naprosto plene, žive svoj lik.

      Da, definitivno je prisutnija poetičnost.
      Slažem se po pitanju iščezavanja likova. Bode oči, mada verujem da ti to bolje primećuješ jer gledaš drugi put.
      Meni često zgodniša pomuti račune, pa oko samo njega u kadru prati. Slabost moja, šta ćeš :D

      Drago mi je da ti se dopalo!

      Избриши
    2. Potpuno te razumem. Meni su prilikom prvog gledanja Čezare i Lukrecija naprosto "krali" svaki kadar, pored njih nisam čak ni u tolikoj meri primećivala koliko je Ajrons briljantan, kamoli ostali. Naročito sam se u Fransou bukvalno ZALJUBILA, njegova magnetičnost prosto zaslepi za sve drugo, čekaš epizodu samo zbog njegovih scena, zanemariš potpuno činjenicu da je Čezare Bordžija neosporivo bio loš čovek i tu nema diskusije.
      Naprosto, savršeno mu je legla uloga, posebno prelaz iz sezone u sezonu, postepeno skliznuće u beskrupuloznost.

      Iz drugog gledanja zapažam sve nijanse. Obraćam pažnju na detalje, shvatam koliko je sve skupa oblikovalo jak utisak serije na mene, njen kvalitet. Otkrivam dubinu i lepotu u ostalim likovima, otkrivam ambivalenciju i dvosmislenost, životni su, ljudski su, nisu cvećke, al nisu ni demoni. Svako ima dobre i loše strane, svako ima uverenje da je baš njegov put opravdan i ispravan.
      Npr, Mikeleto, neki bi rekli psihopata, meni je jako dopadljiv. U svima (čat izuzecima tipa Ursule) nađem zrno vrednosti, bila to životna energija, volja, principijelnost, šarm.
      To je znak da nije sezonska pojava, nego ostvarenje koje ostaje i ne gubi na vrednosti, nego svako novo gledanje otvori novu perspektivu.:)

      Избриши
    3. Dobro ja bilo šta i primetim pored njega.
      Još sad kad manje više znam šta ga sve čega, trebaće zapeti ne bi li se obratila pažnja na ostale. :)
      Ja Mikija obožavam, jeste ubica, sve stoji, ali brate šarmantan je.
      Makijaveli na prvu loptu deluje hladno i proračunato, a zapravo krajnje principijelan lik.
      Još kad se setim naslova poslednje epizode u seriji.
      Ćez postaje simbol Makijavelijeve krilatice, glavni akter njegovog dela.

      Fascinira me sve u globalu. Bez obzira na dramatizaciju i slobodu, držali su do istorije.

      P.S. Zaboravih reći, falija mi je la bella. Dođe i nestate poput duha..
      E da, Fransoa i Holidej - hemija do plafona i dalje.. Rekao je Fransoa u jednom intervjuu kako je Nil prebacivao ponekat što toliko izražavaju tu neprirodnu naklonost. Odgovor je bio - tako si napisao. :D

      Kad sam kod Holidej, moram pročitati "Ljubavnika Lejdi Četerli", glumi ona u novoj ekranizaciji s Robom Starkom.

      Избриши
    4. Maakijaveli je i meni fantastičan ovde. Nedavno sam ponovo čitala njegova zapažanja o Čezaru i Savonaroli, kao dve suprotnosti, jedan sve karte stavlja na vladavinu morala, drugi na "cilj koji opravdava sredstva" i obojica gube. Zato što je krajnost uvek ubitačna.

      Serija se drži istorije i legende, ali istovremeno daje na dramatičnosti, tako da mislim da su se lepo izborili sa tim.:)

      Glumci su zaslužni za najveći deo vrednosti, bez njih bi i najbolji tekst propao - i obrnuto.
      I meni je falila Đulija, baš sam to istakla u odeljku "iščezavajući likovi". Nekako, falilo mi je zapravo VIŠE EPIZODA :), bilo je materijala da se razvija, svaka im čast kako su i ovo "sabili" u tri sezone.

      Nisam još gledala novu verziju sa Holi i Ričardom, a čitala sam knjigu odavno, jedva čekam da vidim (znam za stari film sa Nedom Starkom!). Ona je i Estela u "Velikim očekivanjima", kao i glavna uloga u "Boni i Klajdu". :)))
      Baš sam se u prikazu epizode izleta u šumu sa Paolom zapitala da li je pomoglo za kasniju ulogu Konstans Četerli, podsetilo me sve na tu aferu.:)

      Избриши
    5. Da ne zaboravim, scene kad Makijaveli cinično "riba" nadređenog mu Medičija, neprocenjive!:)))) Preparirana sova takođe odličan momenat.
      Trio fantastiko nema premca.
      Miki, Čez i Niki. :)))
      Šon Haris/Mikeleto bez ijednog podignutog tona okupira pažnju. Kako je Sara lepo uočila, čim ga je moguće primetiti pored jednog Čezara, znači da je harizma tu.

      Počeo je da mi se sve više dopada i Askanio Sforca. Onako ležeran stalno, u fazonu:"ja teram po svome, a vi kako vam drago" - pa ipak odan.

      Избриши
    6. Ja ću definivno morati odgledati seriju drugi put. :)
      Askanio se i meni dopao, časni postupci nema šta, odan Svetoj stolici.
      Ko bi rekao da će mi se dopasti jedan Sforca :)

      Miki je kralj, najmirnijim mogućim tonom saopštava najgore pretnje, a pritom ubija bez da trepne.
      Pored svih zapravo negativnih strana njegove ličnosti on je šarmantan, pleni harizmom.

      Избриши
    7. A imenjakinja?:)

      Meni su Sforce, sa izuzetkom Đovanija, zapravo OK. Mislim na Milaneze: Katerinu, Ludovika i Askanija. Oni su takođe porodica i naravno da se međusobno pomažu. :) Druga je stvar što su rivali Bordžija, pa smo nekako "programirani" da ih ne simpatišemo.:)
      Ali, čist primer, Ludoviko je sklopio primirje sa papom, međutim, kada je Forli opkoljen, otrčao bratanici u pomoć.
      A Čezare istom prilikom umesto da upozori brata, radi postizanja svog cilja posredno doprinosi porazu i sramoti Rima. Treba biti objektivan. To što je poslao Benita kući, nije nikako garantovalo da će majčin bes biti utišan. Mikeleto se opet pokazao najmudrijim.:)

      Избриши
    8. Realno gledano da nije Mikija ne bi Čez stigao dotle, ne bi imao toliko smelosti.
      Ovako je komotnije, zna da ima nekog ko će pokupiti brlog za njim, ukoliko do istog dođe.

      Slažem se za Sforce, težili da se očuvaju i opstanu.
      Zato su i tražili Askaniju da se uključi, da ispoštuje porodicu i radi za dobrobit iste.

      Избриши
  3. Odličan tekst, sjano si ih predstavila. 😊
    Malo si mi ispojlovala ali never mind ne smeta mi 😉
    Mislim da je u osnovi većini italijanskih porodica (mada su Bordžije španci, odrasli su na ITA kulturi) snaga porodice i držanje jednih za druge, sve što je smešteno tamo ima taj ton, nije ni čudo što je Martin koristio Lanistere za gospodare juga.
    Odlično poređenje Cezara i Huana prokletstvo braće je u tome što je svaki hteo ono što je imao onaj drugi (slično kao prokletstva Tajvinove dece)
    Lukrecija divna mila Lukrecija devojčica čiji su snovi ubijeni na najgor način
    Moja miljenica je Džulija a pored nje volim i Snče od skoro 💕
    Divan post piši često ovakve stvari 💛

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa, dobro, to što je "spojler" zapravo se iz istorije već zna. Kaći svaka čast, ona to kad napiše ništa suštinsko ne otkrije, a sve ipak obuhvati!:))))

      Evo kada je rezimirala prvu sezonu:

      http://totallyrandombyc.blogspot.rs/2016/02/religija-familije.html

      Mi kao da smo se podelile: za "Bordžije" ona radi pregled sezone, a ja svaku epku ponaosob. Za "Igru prestola" obrnuto. :)))

      Избриши
    2. to ću da čitam kad odgledam još dve epizode već mi je na čitalačkoj blogo listi ;)
      Nisam ja protivinik spoilera, ono ne moram da znam ako znam ne paničim :D osim toga raduje me da ću gledati mr.Handsome van one crvene odore, lepši je u civilu <3

      Избриши
    3. Hvala puno 💋
      Trudila sam se da izbegnem spojlere, bratoubistvo nisam mogla izbeći u tekstu.
      Definisalo je slobodu braće Bordžija.
      Čezareu je bilo osnova za dali razvoj lika, za prelaz.

      Javi utiske nakon prve sezone, drago mi je što nas stižeš.
      Željna sam komentarisanja, a u isto vreme već oplakujem neminovni kraj..

      Hvala na čitanju <3

      Избриши
    4. ma meni ne smeta ja sam cool povodom spoilera ne moram da zna ako znam ne dižem svet posebno ako je bitno 💙
      Mene blam što toliko zaostajem za vama ali trudim se da vas stignem što brže mogu :)

      Избриши
    5. Ne sekrijaj se za brzinu, ja sam tek započela drugu sezonu Vikinga :)
      Stićemo se jednog dana, iskreno se nadam :D

      Избриши
  4. Odlično.
    Ima nešto u onome da je porodica, odnosno krv osnov snage.
    Tako mi je krivo što trenutno ne stižem da gledam, moraću da počnem uskoro zaista, nedostaju mi naši vragolani iz vatikanskih hodnika, mada se uvek smorim, jer znam da posle treće nema više.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I ja sam se unapred smorila, kako odmiču prikazi, sve mi je više žao :(, uvek me povuče priča i onda se preseče kad je najzanimljivije. :(
      Inače, rekoh Kaći, pošto ko zna kad će nam oživeti tema, možemo i ovako da komentarišemo, ja sam se mnogo uželela naše razmene utisaka. Baš mi se diskutuje povodom druge sezone. :)

      Избриши
    2. Hvala Ivana <3
      Slažem se, krv je pokretačka snaga za opstanak i dalje pobede.

      Ja sam rada komentarisati na ovaj način, fali mi razmena mišljenja i sve duhovite opaske koje su se kroz tekstove provlačile.
      Volim što je drama dobila dozu ironije i humora.

      Kada pomislim da je ostalo još deset epizoda bude mi žao.
      Nadam se da ćemo naći sličnu temu/dinastiju za diskusiju.

      Isidora, stvarno smo se podelile :)
      Drago mi je što GOT radiš, uvek imam oslonac, u slučaju da mi nešto promakne - ti si tu.

      Избриши
    3. Mi im, na neki način, pravimo analitičku arhivu!:)))

      "Porodica.Čast.Dužnost", da se nadovežemo malo na "GoT", važi i ovde. Ali, kao i kod Tajvina, rastače se iznutra. Fenomenalan mi je onaj trejler za drugu sezonu sa rasturenim portretom.

      Избриши
    4. Uvek me to fascinira. Neće im neprijatelji doći glave već će oni sami sebe uništiti i zatrti.
      Takve su valjda sve loze s Bordžijskim/Korleoneovskim tipom vođe.

      Zaista, dramsko recenzentska arhiva. :)

      Избриши
    5. Šta reći, simbolika ogledala čuda pravi.:) Ne "mrzi" Tajvin za džabe Tiriona, koji mu je najsličniji.

      Избриши
    6. Ja ću pokušati čim uhvatim vremena, čitaj odvojim se od knjige i učenja i knjiga, koje čitam ovako, da odgledam u cugu drugu sezonu, pa taman da propratim kod Isidore lepo, naročito kad krene treća i desi se ono što svi čekamo.😆

      Избриши
    7. Pridruži nam se, jedva čekam!
      Jao da sada ide Sersi i Džejmi bordžija fazon.. :D
      Najintrigantniji mi je sunovrat Čezarevog lika!
      Još kad na ulje dodaš vatru u vidu Lukrecije - bingo.

      Избриши
    8. Ja sam se u prikazima druge sezone toliko "razmahala", da mi se čini kako oko svake naredne epizode izađe mali esej. :)
      Jedva čekam da čujem Ivanino mišljenje i utiske.
      Fali mi diskusija, a tema ko zna kad će da živne...:)

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi