Postcrossing

Kada ste poslednji put poslali razglednicu?

Ja, verujte mi na reč, nisam nikada nikome poslala ni pismo ni razglednicu.

Žalosno je sve to.. 
Ono što je nekad bio sastavni deo komunikacije i vesnik lepih želja vremenom je preraslo u fabule iz prošlosti.
Postalo je deo uspomena naših baka i deka.
Pronašlo je mesto međ starim izbledelim slikama koje čuvaju veselija vremena mladosti.
Zato su upravo one, razglednice, česti gosti stare gomile uspomena.
Uz slike, ljudi čuvaju i razglednice dragih osoba, a sve to u cilju očuvanja starih priča koju one nose.
Priče iz prošlosti sačuvane od zaborava.

Zato, pošaljimo razglednicu.

I'm gonna give you an offer you can't refuse.

Pre svega želim da vam preporučim blog Branislave Antović.
Ko još uvek nije zavirio u njen kutak online neba neka za početak odgleda njen i Aleksandrin YouTube serijal "Izazovi radost", u linku vam je epizoda koja me je i dovela do današnje teme razgovora.
Hvala Brano!

Dakle, razglednica.
Kao dete, svako od nas je sakupljao nešto.
Za mene su to bile salvete čije mi je prikupljanje, moram priznati, nakon prve kutije dosadilo.

Hobi prikupljanja razglednica vam u neku ruku, bar ga ja tako vidim, daje mogućnost da "obiđete" svet.
Nećete se naravno transportovati u Ameriku ili Kinu, ali vam ova opcija pruža mogućnost da posedujete razglednice iz svih zemalja sveta.

Možda iz Engleske?
Sajt je Postcrossing.
Nakon što na njemu napravite nalog i ostavite tražene podatke uz kratak opis svoje malenkosti dobijate mogućnost slanja pet razglednica u roku od 60 dana.
Kada ste uspešno poslali svih pet, a znaćete kada one pristignu na adresu jer je korisnik dužan da ih prijavi, vi dobijate mogućnost slanja većeg broja razglednica.

Poenta je jednostavna.
Što više razglednica pošaljete više ćete ih i dobiti.

Možda Beč?
U mogućnosti ste da naznačite koje jezike razumete stoga možete dobiti razglednice na više jezika iako je primarni engleski.
Pri slanju razglednice obavezno navedite ID broj koji će vam pristići zajedno sa novom adresom koju ste zatražili.

Zahvaljujući tom broju primalac vaše razglednice će moći da prijavi vašu pošiljku kao uspelom i samim tim vama povećati broj razglednica koji možete slati.
Naravno i vi svaku razglednicu koju primite prijavite kako biste učinili isto za osobu koja vam ju je poslala.

Motivi razglednica su raznovrsni i zavise od interesovanja.
Ukoliko su vam moja objašnjenja bila nejasna na sajtu je to sve detaljno objašnjeno, pa vam predlažem da posetite i taj odeljak.

Ideja sama po sebi predstavlja oživljavanje zaboravljenih navika u današnjem dobu digitalizacije.
Cilj je svakako da nekom ulepšate dan i obrnuto.
Razmena pozitivne energije je na snazi.

Avantura je počela.
Moja prva razglednica preći će više od dve hiljade kilometara.

Ovo je zaista put oko sveta za 100 dinara.
Niste u mogućnosti da odete u beli svet.
No, ništa vas ne sprečava da iz celog sveta dobijete suvenir.

Razglednicu.

Ceo svet na dlanu!
 
XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Odlična ideja, hvala na predlozima, čim stignem pogledaću blog i sajt.:)
    Baš sam nedavno, po ko zna koji put, razmišljala o razglednicama i čestitkama, pismima, svim tim "staromodnim", a kreativnim vidovima komunikacije, gde je u prvom planu bio naš LIČNI pečat, gde smo se morali malčice potruditi i uneti malo više srca u poruku koju šaljemo....
    Kao klinka, skupljala sam svašta: salvete, mirišljave papiriće, sličice, "Kinder" figurice, igračke "Trolove/čupavce", omote od čokoladica, markice, stare razglednice....i sve to je poslagano još uvek u kutijama, jer kao krtica lagerujem, sve mi žao da bacim.
    Mnogo razglednica sam nasledila od mame i tetke. Svaka priča svoju priču. Najdraža mi je jedna koju je tetka poslala iz Pariza u junu '88, prva koju sam dobila u životu, na njoj Notre Dame.
    Sećam se razglednica koje smo kao deca slali rođacima sa mora, planine, ekskurzija; čestitki za Novu godinu, dobijenih i poslatih; onda ukrasnih koje smo kupovali za kolekcionarske potrebe...toga više nema, a nedostaje mi. Lep običaj, koji je mnogo govorio o samom čoveku.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi jr da ti se dopalo!
      Verujem da ćeš i u Braninom svetu pronaći nešto za sebe, devojka je zaista puna optimizma i pozitivne energije.

      Ja sam uvek nailazila na stare razglednice međ slikama.
      Uvek mi je bilo žao što je običaj slanja pisama i razglednica bačen u zapećak.
      Divne se tu kriju priče skrojene u nekoliko redaka.

      Javi utiske za blog i sajt.
      Hvala na čitanju!

      Избриши
  2. Od svih stvari koje su mi pale napamet kada si mi rekla hobi da li veruješ da ni na kraju pameti nisam imala ovakav hobi. Jako mi se dopada ideja i odmah idem da pravim nalog. Da budem iskrena ja sam dete internet generacije, kad čestitam stvari ja to radim preko mms-a vibera i ostalih modernih shit, ovo je prelepo a imam neke bakine sa mora razlednice još iz '60 i neke i te su mi posebno drage zbog načina na koji se tada govorilo (moja baka je urbana uvek je išla sa vremenom pa tako da sad više nema tja starinski nečin govora nego pita tipa "jel te neko smara" )
    Ja sam kao klinka sakuljala National Geographic časopise idalje ih imam ceo život fascinirana različitim kulturam (čak sam i post o tome pisala) ovo mi je divno i predivan tekst odo da pravim nalog 💗

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopada ideja :)
      Inače, sajt "živi" već 11 godina, a nastao je zahvaljujući jednom momku koji je hteo da ima suvenir iz celog sveta i da ga na ovaj način proputuje.
      Vremenom se sve više ljudi prijavilo i sajt danas ima više od pola miliona korisnika.

      Hvala na čitanju!

      Избриши
  3. Divna ideja, Branu pratim još odavno.
    Ja sam slala dosta razglednica negde do 2000. godine, a i dopisivala sam se sa drugaricama iz Cg celog detinjstva, još su mi negde razglednice, koje sam skupljala, zajedno sa tim pismima.
    Koliko god ta vremena bila ružna zbog nekih drugih stvari, žal ostaje, jer su bika jednostavnija i još uvek u sprezi sa nekim sretnijim.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Oduvek govorim kako mi je želja da nekome pošaljem pismo.
      Poenta je svakako da ova gesta ulepša dan osobi kojoj ste se obratili.
      Žao mi je što smo danas svedeni na tehnologiju kao sredstvo komunikacije (ne zakeram preterano, ali ipak..)
      Bilo bi lepo oživeti neke stare običaje/navike.

      Hvala na čitanju!

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi