Vrli novi svet


Premda je prvobitno bio u planu pre par meseci, Hakslijev svet je danas došao na red.
Shvatih da je sve u prvom poglavlju romana.
Ko preživi pričaće.

Kada sam pregrmela to stručno izlaganje svakodnevice utopije od strane direktora, priča je počela plesti mrežu da bi me naposletku uvukla u svoj uvrnuti svet.

Mislim da nešto luđe i u istoj meri hipnotišuće od ovog univerzuma ne postoji.

Na mali broj strana stalo je neviđeno megalomansko čudo koje milioni ljudi smatraju realnošću.
Svi su bili srećni i živeli u harmoniji.

Sve dok jedan glas nije rekao:
"O vrli novi svete.."


Izgleda da je Šekspir poput Aristotela.
Sveprisutan.

Kada bi se sastavljala neka krilatica ovog dela ista bi mogla da glasi ovako:
"Oni vas civilizacijom, vi njih Šekspirom."

Kako to izgleda svet totalitarizma, društvenog uređenja zasnovanog na jednoj primarnoj stvari - sreći.

Futuristički London izgrađen u svet po Fordu.
Sa svakim novim izumom, patentom, dostignućem ili ljudskom kreacijom raslo je i potrošačko društvo.
Nekadašnji svet i ovaj današnji su po tom pitanju sušte suprotnosti.

Što se više ima, više je čoveku neophodno.
Istina je ipak da su mnogi opstali i zapravo živeli bez 60% stvari kojima smo mi danas okruženi i koje smatramo nužnim poput vazduha.
Razvojem i napretkom, potrošačka korpa je sve krcatija.

Zato i ne čudi nastanak sveta koje svoje vreme meri prema nastanku prvog T modela Fordovog automobila.
Ford je svojim izumom unapredio potrošačko društvo stvorivši novu igračku koju je ceo svet morao imati.
Zato je Hakslijev svet zapravo Fordov svet.

Njemu kliču.
Njemu se klanjaju.
On je Bog.
On je Ford.

Vožnja u totalitarizam civilizacije.
Poprište ove priče svakako je Centar za oplodnju.
U njemu rade razne društvene kaste, svaka na svoj način doprinoseći razvoju, napretku, jačanju cele civilizacije.
Od Alfe, superiornijih, do Ipsilona, najnižeg sloja društva, svi su programirani, flaširani, etiketirani zarad izgradnje prividnog univerzuma sreće i zadovoljstva.

Život kreiran u boci.
Rođenje postaje kreacija, produkt naučnika.
Pojmovi kao što su roditelji i dom postaju više od uvrede, postaju neprimerene, prostačke reči.
Istorija je samo staromodna prošlost na koju se ne vredi osvrtati.
Sve uz šta se može dangubiti valja zasvagda istrebiti jer od njega nema nikakve koristi.
Razmišljanje, nikome ništa donelo nije.

Uljuljkani svet some.
Kako je ipak neminovno ponekad razmišljati i toj boljki je pronađen lek.
Soma.
Magična tabletica koja u trenu iz glave odnosi sve zle misli.
Srazmerno veličini "problema" ide i doza leka.
Sve je kao rukom odnešeno.
Nakon par sati sna u svetu mašte vraćate se čili i orni na stari plan i program.

Upravljač je programirao svet i sve njegove klonove.
Ovim svetom gospodare Upravljač, jedan od devetorice u svetu, Mustafa, dvostruko alfa plus, i njegov podređeni, Tomas, direktor "Centra za inkubatorsku proizvodnju i sistematsku obradu", alfa plus.

Direktorova nesmotrenost iz mladosti zakucaće na vrata civilizacije i u isti sa svojim saborcima uneti buru.
U skladan i uređen svet tri pobunjenika uneće nemir u pokušajima buđenja svesti kod zaslepljenih masa.

Protiv robotski programirane civilizacije boriće se svime što je neprimereno, nedopustivo.

Dušom.
Srcem.
Stihom.
Emocijom.

Glavno oružje biće individualnost.
Osnovno što čini svakog čoveka.

  • Ocena je - 5/5

Ovo je svet u kome su moguće sve lude ideje koje vam mogu pasti na pamet.
Sve se u njemu čini kako bi spoljašnjost bila opojno idealna, a unutrašnjost ostala šuplja, prazna.
Sve je iskrojeno po željama drugih.
Naposletku, vi ste sve samo ne vi.
Individua.


XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Pojam "brave new world" dugujem Maiden-ima i njihovom istoimenom albumu iz 2000. (ako me pamćenje dobro služi) koji je bio veliki Dikinsonov povratak u grupu, a moje upoznavanje sa istom. Dugujem im još mnogo referenci na čuvena književna i filmska dela, hvala im.
    Susret sa antiutopijskom prozom počinje sa Orvelom, posle su došli Haksli, Zamjatin, naš Domanović....
    Duže od deset godina nisam čitala "Vrli novi svet" ni "1984", ali pojedine scene su mi ostale u sećanju, pogotovo imajući u vidu da nam svakodnevno "civilizacijski napredak" pruža dokaze o tome koliki su dotični pisci bili vizionari. A to je, koliko divljenja vredno, istovremeno JEZIVO.
    Eto, baš nedavno čitam o skorijoj mogućnosti da roditelji, imućniji naravno, programiraju DNK svog deteta. Dakle, biraš kakav će fetus biti kad se razvije i postane beba, kakve će imati oči, boju kose, fizičke osobine, koji koeficijent inteligencije....
    Pilulice za raspoloženje odavno su prisutne, a "popularna psihologija" i slično štivo služe kao zamena. Ispiranje mozga se vrši sa svih strana, emocije su nepoželjne kao slobost, svi moramo biti fit, optimistični, uspešni, pozitivni, jer to donosi uspeh = mogućnost zarade i lova vrti svet, a ako je ne stekneš, čemu život?
    Individualnost, za koju se toliko busaju, zapravo je maska za kloniranost. Svi su posebni, svi su originalni - akcenat na "svi".
    Ima onaj film sa Skarlet i Mekgregorom, mislim da se zove "Ostrvo" - podsetio me na "Vrli novi svet", poenta je slična.

    Nisam dugo čitala knjigu, ali si me fino podsetila. Super tekst.:)

    Kako se boriti protiv toga? Kako sprečiti nešto čega nismo ni svesni? Gnušamo se totalitarizma, gnušamo diskriminacije, automatizma....a živimo tako, svakoga dana.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam se s ovim delom susrela preko raznih listi knjiga koje su must read.
      Da Maiden, album iz 2000.
      Celo čitanje mi Brus bio u glavi i njegovo grleno "In a brave new world.."

      Sama priča mi odavno predstavlja enigmu u koju sam konačno zavirila.
      Slažem se s tobom u potpunosti, neverovatno mi je da je ovo delo nastalo pre skoro 85. godina.
      Da stvari budu "gore" stavka po stavka, sve se obistinjuje.
      Dobili smo "Velikog brata" u kog zaslepljeno gledamo, svakim danom se rodi nešto iz epruvete, pa što ne bismo i idealno dete smućkali..
      Pogledi na svet koji su obojili atmosferu ovog dela su toliko surovi toliko realni, a toliko istiniti u predstojećoj budučnosti.
      Neke već gospodare, nekima vreme vladavine tek predstoji, ali sigurno je da će nas opkoliti i uniformisati, grupisati..

      Individulanost je danas zaista protumačena i živi se iz pogrešnih razloga.
      Živi se kako bi osoba bila kul ili u trendu..
      To joj svakako nije primarno, nije joj u srži.

      Slažem se, sve što ne valja nas u tolikoj brzini strefi da ne stignemo pošteno ni reagovati, a kamoli se odbraniti.
      Dok svatimo svi smo, što reče Bora: "Odavno u mašini."

      Hvala tebi na čitanju!

      Избриши
  2. Juce, ili da definisem pre par sati sam napisala komentar i otisla da pojedem nesto zamajala se gledajuci na tabletu Vicious i kad sam se vratila iskljucila lap top potpuno zaboravljajuci da nisam kliknula OBJAVI koji mamlaz 😂😂😂😂
    Evo sad ponovo, evo trudim se da mislim na nesto drugo sto nije "Zaljubljena sam u gosn cuvara zapada" prilika za komentar 😙
    Pre svega odlicno predstavljena knjiga, mala ali kompleksna, treci put citam tekst da ukapiram desavanja (nista na tvoj racun samo moj mozak sporo funkcionise💛) ali deluje pozitivno ludo i dopada mi se, mogla bi negde pdf da iscupam, deluje cudno i ludo a ja volim i cudno i ludo ❤
    Odlican post, svidja mi se kako predstavljas knjige bravo 💚

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Što se Kaćinog prrdstavljanja knjiga/filmova/serija tiče, najviše mi se dopada činjenica da to nisu klasični prikazi ni recenzije, već ona stvori nešto novo i jedinstveno, razmišljajući povodom konkretnog dela. Nisam nailazila na slične tekstove ni stil, oduševljava me.:)

      Избриши
    2. Hvala vam drage moje 💚
      Uobraziću se ako ovako nastavite. :D

      Pre početka same recenzije sam se dobrano zamislila kako da realizujem tekst jer mi je sama priča neobična skoro kao "Majstor i Margarita" ima te momente koji su neobjašnjivi.

      Volela bih da u skorijoj budućnosti odradim recenziju Bulgakovog remek dela, ali opet i to je ne moguće, ne znam kako delo dočarati bez da mu umanjim na lepoti.

      Haksli je inače bio moj prvi susret sa antiutopijom kao "žanrom."
      Kreacije ovakvih svetova su dokaz da mašta zaista može svašta!
      Ali i tehnologija i modernizacija, nažalost..

      Hvala vam na lepim rečima!

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi