Bad To The Bone


Još jedan tag je pred vama.
Prva asocijacija na samu formu današnjeg teksta mi je bila pesma čiji naslov je poneo i ovaj informativni prikaz loše strane moje malenkosti.
Niko nije savršen.

Dok ovo kucam sigurna sam samo u jednu, prvu, stavku bez koje moj karakter ne bi bio to što jeste.
And the story goes like this..


Pre nego što počnem odoh se napiti vode.
Hvata me dehidratacija, a od česme me deli svega pet koraka. Natankaću jednu dvolitru.
Mislim da je lako pogoditi manu broj 1.
Krenimo:

10)NE POMERAJ NIŠTA!

Nisam tip osobe koji voli da je sve na svom mestu, ali mrzim kada se stvari pomeraju.
Možda deluje malčice kontradiktorno, ali dozvolite da objasnim.
Ne vidim, nosim "retrovizore" dve decenije i svejedno i pored četiri oka(i debele dioptrije) ja ne vidim.
Iritira me to strašno, ali problem, svatih, nije u vidu već u orijentaciji.
Ukoliko se nešto ne poklapa sa šablonom koji je u mojoj glavi, na koji sam navikla, ja se prosto izgubim.
Primera radi:
Patike stoje kraj ulaznih vrata, nakon pranja sušile su se na terasi. Pošto su se osušile mama ih je stavila pored vrata koje vode na terasu.
Ja sam ih uporno tražila.. Na mestu gde trebaju biti i gde nikad bile nisu.
Ugledala sam ih nakon što sam peti put prošla pored njih.
Isto je i sa ljudima i fokusom, donekle.
Ukoliko idem ulicom i ne vidim vas, a vi se javite, niste mi upali u kadar.
Da jeste javila bih se bez problema.

Let me see..

9)KREATIVNI NERED

Istina je, ne živim u haosu već u kreativnom neredu. Uporno to govorim, ali me malo ko razume.
Zbog gore navedene stavke ne volim da mi se stvari diraju, u ovom slučaju da se iste dovedu u red.
Ne funkcionišem ja tako.
Učila me majka, ali bezuspešno.
"Podigni fino složene majice kako bi došla baš do te u sredini koja ti treba!"
I danas iščupam tu u sredini i napravim haos u ormaru.
Zato se moja zona kada je organizacija u pitanju zaobilazi u širokom luku.
Svi su digli ruke, a meni baš ovako paše.
Baš mi je fino.

Pokazaću vam celu kuću i sve sem ormara u njoj. 😉

8)PEGLA

Imam dvadeset i tri godine.
Peglala sam možda pet puta u životu.
Ne smeta mi ukoliko je majica na meni malčice izgužvana.
Nisam tip osobe koji će peglati garderobu pre no što će u istoj napustiti kuću.
Kada pomislim šta sve ljudi peglaju jedini izgovor tome nalazim u prikrivenom OCD-ju.


7)OCD MAYBE?

Nemam dijagnozu, ali prosto neke stvari se odrade upravo opsesivno, bez razmišljanja i planiranja.
Ova pojava u mom životu ponekad stvara haos i za neke stvari se baš kosi s mojim neredom.
Imam fobiju od ostavljanja stvari koje sam iz kuće iznela bilo gde van same kuće.
Odem u goste na par dana, a po povratku kući prvo što radim je istresanje sve sadržine iz torbe na najbližu površinu.
Koja vlažna maramica i čista krpa su akteri zadatka - prebrisati sve što se kući vratilo.
Telefon, tablet, knjigu, korice sveske u kojoj žvrljam..


..i udri po telefonu! 😉
6)NE DAM!

Sećate li se dece koja su se drala:
"To je mojeee..", "Vrati!", "Ne dam!"
To sam sada ja.
Sve traži i (možda) ćeš dobiti, na knjigu zaboravi - ne dam.
Nek sam prokleta, bezobrazna, uobražena..
Nema šanse.
Imam jednu policu klasika koju ne dam nikome.
Na njoj je sve što je mukotrpno, na jedvite jade pronađeno ili/i skupo plaćeno.
Neće moj Dante iz kuće izaći niti će s Aragornom neko drugi da juriša protiv Sauronovih trupa.
Na analiziranje ljudi s Fjodorom o mom trošku zaboravite, čitajte lektiru.

Jok, nema šanse!

5)FREE TIME TO.. EXIST SOMEWHERE ELSE!

Verujem da se svi trudite da provedete slobodno vreme što kreativnije i ispunjenije.
To baš i nije moj slučaj, uvek.
Ispolji se ta navika ponekad, pa iskoristim slobodno vreme ne radeći apsolutno ništa.
Odvalim muziku do daske i izvalim se gledajući u prazno.
Zapravo mi tada mozak nije prisutan.
Otišao je putem nekih svojih imaginarnih svetova, uživa van realnosti.
Tek kad se neko prodere i spusti me na zemlju upadam u realnost.



4)BLAŽENSTVO SNA

Divim se svakom ranoraniocu.
Onom koji orno skače iz komfornog kreveta i trezni se od sna na prvo zvono alarma.
Ja sam drugačija.
Davno sam govorila da bih volela da me svi ostave na miru nedelju dana, spavala bih svo vreme.
Nakon buđenja nemam nameru da ustajem iz kreveta sve dok ne osetim alarmantnu glad.
Protežem se, okrećem i leškarim do iznemoglosti.
Meračim to lenčarenje kao najbolju jutarnju kafu.


3)ZAREKNEM SE.. POKLEKNEM..

Nije do uticaja drugih ljudi već do moje labilnosti.
Ako ste čvrsto rešeni u nekom naumu istrajte i držite se onog što ste sebi obećali.
Mogla bih ostaviti cigarete, planiram i nameravam.
Kad sam sama retko kad mi dođe da pripalim jednu, da meračim.
Šta mislite, šta se desi kada neko dođe na kafu i uhvati se svoje paklice cigareta?
Šta uradim ja?
Planiram i nameravam.
Od sutra..

Na ovu konstataciju ide ovaj odgovor - uvek!

2)AUTODESTRUKTIVNA

Ovo bi već mogla biti dijagnoza. 😉
Šalu na stranu, ralje ove "boljke" je ponekad teško izbeći, a zašto?
Svesni deo vašeg mozga, onaj racionalan i priseban, zna da činite grešku.
Vi ste svesni da radite protiv tebe i na svoju štetu.
Ali ipak, pokleknete..
Ono nešto što ni svojoj ludoj glavi ne možete objasniti vas vuče i tera da sebi podmećete nogu nebrojeno puta.
Opečete se pošteno, ali opet, kao pčela na med, letite na mesto zločina i svesno grešite.
Neće niko stradati osim vas.
Svejedno načinićete korak do provalije.
Jače je od vas.


1)UMETNOST LENSTVOVANJA

Kada bi bar postojao LA(Lazy Anonimous) tada bih se predstavljala po pravilu:
Drago mi je ja sam Katarina, lenčuga.
Da, jedna sam od onih koji misle da ništa ne mora odmah i da sve može kasnije/sutra/whenever.
Radim ono što želim, kao ovo pisanje primera radi, a ono što ne želim, što mi je mrsko, otaljavam kao poslednja i najstarija kornjača na planeti.

Busted but not feeling guilty!
To bi bilo sve što se tiče mojih mana.
Ukoliko se setim još neke o njoj ćete čitati u mesečnoj kolumni..
Interesantno je kako se čovek ne može setiti nijedne mane kad mu treba, ali se o iste uvek spretno saplete.
Kao što rekoh - niko nije savršen. 😊

 
XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Haha kako sam se slatko smejala za ovo majica u sredini. Ja se zaista trudim bar mesec dana da mi ostane sređeno, ali ne vredi, jedno jutro žurim, samo povadim i sve ode u pm.😆
    Jao mene nešto smiruje u peglanju, valjda to ravnanje nesavršenosti, ma tu je jedini trik da peglaš stvari naopako, ali se slažem, znam ljude koji peglaju čaršave i gaće, mislim.
    Ja ne volim generalno da potajmljujem stvari, sem tipa tašni mojoj mami, moja parola je ne pozajmljujem ti, ne pozajmljuješ mi, nikada nisam volela da menjam odeću sa drugaricama i radila sam to svega sa tri u životu i to par puta. Radije kupim ili poklonim nekom šta mu se sviđa.
    Ranoranilac ta sam. Ne podnosim dugo spavanje. Dok sam radila od pola osam ustajala sam u neverovatnih petnaest do šest, svi mi se krstili, ali dok ja popijem kaficu, dok se našminkam, istuširam, sve fino i polako. I inače, sa maturske večeri sam došla u sedam, a ustala već u devet, što kasnije legnem, ja ranije ustanem.😆
    Jao baš mi nisi delovala kao pušač, nemam pojma zašto. Ja nisam zapalila tri godine, najstrože mi je zabranjeno, a i pre toga sam bila rekreativni pušač, tipa kad imam za Cartier ili Davidoff pušim, kad nema ništa.😆 I to me više negde držalo kada otputujem ili u izlasku.
    I sama sam prilično autodestruktivna, nekada i svesno.😆

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jedino mojoj mami nije smešno kada otvori ormar, uvek idem za njom i vičem - ne otvaraj!😆
      Digla je žena ruke, ne vredi.
      Meni je peglanje nekako bespotrebno(moja luda glava smisli svašta) i gubljenje vremena. Ne opušta me uopše, samo pošizim kada neka krpica neće da se ispegla kako sam zamislila..😆
      Kažem, pozajmljivanje je off the limits za mene.
      Ti ako dođeš ja ću ti ih s ponosom pokazati, možeš da ih gledaš, ukoliko deliš moju ljubav ka knjizi možeš i u ruku da je uzmeš(mada već unapred strepim od tuđih ruku po mojim knjigma), ali da ih odneseš, pa da mene muče razmišljanja o tome kako moja knjiga živi van svoje kuće - nema šanse.
      Ja posle jutarnjeg buđenja ne funkcionišem nikako prva dva sata, dok se ne razbudim - tada je svima bolje da beže i da me ništa ne pitaju. #grumpy
      Ali pre dva meseca sam bila baš intenzivno pod stresom uopšte spavala nisam sve to vreme i shvatala sam tada koliko je jutro mirno i baš zbog toga divno, tsda sam doručkovala kao čovek u osam sati, a ne kao obično u podne.
      Ista kao ti je moja mama, do posla joj treba deset minuta, ali ona ustaje dva sata ranije, u četiri.

      Možda nisam delovala, ali jesam. Recimo da ljudski pušim od svoje 16-te.
      Sada je to već postalo rekreativno, pušim samo u društvu ili kad sam strašno besna/nervozna.
      Desi se da ne zapalim nekoliko nedelja uopšte, odem kod mojih gde su svi(mlađarija) pušači.
      E da zspslim i od dosade u izlasku.

      Избриши
    2. A ja mislila da nikad neću pronaći nijednog autodestruktivca, ima nas..

      Hvala na čitanju! <3

      Избриши
  2. Odličan post! Zanimljiv i živopisan. Samo dodaj dehidraTAcija. :)
    E, da počnemo:
    1. pedantnost i opsednutost simetrijom delimo. Ne podnosim da mi neko pomera stvari bez pitanja, bila to odeća, knjige, dokumenta, makar i obična čaša;
    2. ALI: ja ne podnosim ni nered, pedantna sam i vrlo uredna, već sam pisala kod Sare, najpre čistim prostoriju u koju uđem, pa se tek onda presvlačim i raspakujem. :)
    3. Kućne poslove radim kada je potrebno. Uglavnom mama sve to obavi, hvala joj, ali dok sam stanovala u Berogradu, naravno, naučila sam sve - jedino nisam savladala kuvanje, sem osnovnog, pošto sam se hranila u menzi. Pranje sudova, peglanje, čišćenje, nikakav problem. Kad mora, čovek sve nauči.:)
    4. dovoljno će biti da kažem kako me najbliže društvo definisalo kao "mešavinu Monike Geler i Šeldona Kupera". Da nema zbog čega da se brine i frkiše, ja ću izmisliti razlog.
    5. Ista stvar! Uf, uplašila sam se da sam jedina, zla, sebična - ali, očigledno da još ima ljudi koji razumeju koliko je nešto vredno i važno, samim tim imamo pravo da ga brižljivo čuvamo. Ne, NIJE TO SEBIČLUK, sve ću ti pomoći i učiniti, uvek izlazim u susret, ali, nešto što je dugo, teško, brižljivo sakupljano, neću prepustiti u ruke osobama koje ne znaju da cene i nemaju osećaj odgovornosti PREMA POZAJMLJENOM predmetu. A mnogi nemaju.
    Ne pozajmljujem ni garderobu, nikad, gadljiva sam.
    6. Budna sanjam i maštam uvek, ali - u hodu. Nemam vremena za gubljenje i kada primetim da mi prolazi uludo, kivna sam na samu sebe. Kako godine lete i kako sam starija, a ambicije rastu, sve više mi je frka hoću li sve (po)stići. Planova je mnogo. A želim da "kuliram", da odmorim, međutim - ko zna kad. :(
    7. A kod mene baš suprotno - ne volim da spavam. To mi dođe kao traćenje vremena. :) Znam, bolesno je donekle, ali, ja tek kad "padam" od umora tražim krevet. Ne nalazim nikakvo uživanje u "razvlačenju". Čitavog života sam ranoranilac, od školskih dana. Organizam mi je natempiran kao sat - mogu da zaspim u 4 iza ponoći, ne vredi, najkasnije u 7 se budim i nema dalje. Sem toga, jutro je prelepo, volim tišinu i svež vazduh pred početak gungule radnog dana, tada "napunim baterije" i spremna sam. Ako do podneva ne obavim bar polovinu planiranog, smatram dan propalim.
    S druge strane, brat i većina drugarica/cimerki spava do 12 ili 1, pa sam shvatila da spadam u "retke zverke".:)
    8. Pušiš?!? Au, baš nisam to zamišljala! Nekako mi ne ide uz tebe. :) Ja sam kratko "drugovala" sa cigaretama, u drugom razredu srednje. Bilo je "kul", pa probah i ja, ostavih za jedno polugodište i NIKAD, nikad nisam više osetila želju da uzmem cigaru, mada skoro svi iz društva puše. A može da se ostavi, moja tetka je čitav život bila pušač, skoro 40 godina - i, evo, pred penziju ostavila i godinama ne puši. Moj brat je bio pušač od osnovne škole, već dve godine nije pipnuo duvan. Blagotvorno i za zdravlje i za džep. :)
    2. Anoreksija - dovoljno da opiše moju autodestruktivnost. Samo takva osoba bi sebi dozvolila da uleti u takav poremećaj. Od niskog samopouzdanja patim čitavog života. Koreni toga začinju se još u predškolskom. Borba je teška.
    1. Suprotno, radoholičar do daske. Ne mogu dokona, a probala sam - smorim se od lenstvovanja vrlo brzo!:))))
    Opet, ni to nije dobro - "izgaram" non-stop, hiperaktivna, pod konstantnim stresom i presijom.
    Najbolje je naći balans, "zlatnu sredinu". U teoriji to super zvuči, u praksi je već teže.:)

    Ali, prvi korak je svest o svojim (")manama("). I hrabrost da ih priznamo, čak se na njihov račun i našalimo, posebno kad su ovako benigne i ne ugrožavaju nikog sem, možda, njihovih nosilaca.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Čekam ja i tvoje odgovore na ovaj tag. :)
      Što se samopouzdanja tiče, moj najgori period je bio u srednjoj definitivno, sada se tu i tamo uspešno otrgnem razmišljanjima da ne verujem u sebe.
      Mada, promolji se autodestrukija često iako se trudim da joj umaknem.

      Nisi jedina, niti zla, prosto ne daš. Na to imaš pravo, a to da li će dotična persona da se duri ili misli nešto grozno o tebi - vala neka joj, nek misli.
      Nisam volela ni od drugih da pozsjmljujem nikada, a kad se to(retko) desi pazim pozajmljeno kao oči u glavi i čekam prvu priliku da vratim.

      Divim se i radoholičarima, ali nije mi jasno kako možete non-stop razmišljati o tome šta treba da se radi, uvek planirati sledeći korak. (mama mi je takve prirode)
      Stalno se sudaramo u razmišljanjima, bukvalno dve suprotnosti.
      Besna sam često na nju jer i kafu pije stojeći.
      Neće svet propasti, ako se ti na pola sata opustiš.
      Grozno mi je da je gledam preforsiranu, ali shvatam da ona tako funkcioniše.

      Pušač, taj sam. :)
      Čisto da ne zamislite kako nemam neke veće mane, ima ih..
      Rekoh Ivani, sad je to preraslo u "rekreativni sport" s društvom i način da se izbegne dosada u izlasku.
      Da mogu vreovatno bih u izlazak ponela knjigu, da se manje smorim dok svi skaču i luduju. :D

      Ja sam jedna od onih koji su uvek prvi u priznavanju svojih mana, pre ću se njih setiti nego vrlina.
      Nemam problem da kažem kako stvari stoje.. :)
      A da se šalim na svoj račun - to uvek.

      Hvala na čitanju! <3

      Избриши
    2. "Anoreksija - dovoljno da opiše moju autodestruktivnost. Samo takva osoba bi sebi dozvolila da uleti u takav poremećaj. Od niskog samopouzdanja patim čitavog života. Koreni toga začinju se još u predškolskom. Borba je teška."
      Vidim, imamo još jednu stvar zajedničku. Samo da pošaljem virtuelnu podršku. :*

      Избриши
    3. Takođe, šaljem obema podršku uz želju da svesno izbegnemo svesne greške..
      Konfuzno je i teško, ali verujem da je izvodljivo uz velike napore i odlučnost. 💋

      Избриши
    4. Ivana: HVALA, kao i uvek, dobre vibracije i razumevanje idu uzajamno. :*

      Kaćo, neću raditi tag, pošto sam već dala odgovore, imam bar tri druga taga u planu, a i stalno se ionako šalim na svoj račun i tih istih mana, pa da se ne ponavljam. :)
      Upravo tako, kada pozajmim - a što se retko dešava, čuvam kao oči u glavi. I vraćam u najkraćem roku. Stvar vaspitanja i odgovornosti prema drugima.
      Moja mama je ista kao tvoja po tom pitanju, a ja nasledila od nje. :) Bez spiskova i plana, detaljno razrađenog, ne započinjem ništa. Što se tiče radoholičarskih motiva, hm, mislim da je stvar navike, nastale iz straha usled okolnosti. Pre fakulteta, ja sam bila vrlo ležerna, kampanjac, bez ikakvih radnih navika itd. Obrnula sam se oko svoje ose kada sam bila primorana da se suočim sa svim izazovima: malo novca, borba za budžet, mesto u domu, svoju profesiju, samostalan život. I onda, posle nekog vremena, više ne umeš drugačije. :)
      Većina moje ekipe "propušila" je baš zato, uz društvo i kafu. E, ja čak ni kafu ne pijem! :) Dežurni sam "partibrejker" i po tome.

      Избриши
  3. Ja se, osim brisanja stvari, u svemu savršeno pronalazim :o

    ОдговориИзбриши
  4. ahahaha e predobro mi je ovo najvjerovatnije cu da "maznem" tag ;)

    imamo slucnosti u par stvari :)) 9,8,6,5,4 i mozad jos nesto al zaboraivh koji je broj :P

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Slobodno. Ostavi link dole da mogu pročitati..
      Svi smo manje-više usvojili iste mane.. :D

      Избриши
  5. Pa genijalna si, drago mi je da si jedan ovakav post napisala 👏
    Vec sam ti live pri citanju komentarisala pa sad samo da ti kazem da ostanes savrseno nesavrsena kao sto si do sada 💚

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. To je bilo čisto da se prisetim koliko ih imam..
      Ima ih još naravno.. 😊

      Ostajem, nemaš brige!💚

      Избриши
  6. U svakom bih odgovoru mogla da kažem da imam ponešto. Ali, odavno sam odustala od svojih nesavršenosti - ranije sam mislila da su to moje mane, kačila se na kritike, obećavala sebi - a onda sam pomislila - pa ako ispravim sve što ne valja - biću savršena, a onda neću imati sa kim da se družim :D Tako ja tešim sebe! B-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Takođe. 😊
      U poslednje vreme mi je sinulo - nemam nameru da "ispeglam" sve nesavršenosti.
      Nikom to nije potrebno, najmanje meni..
      Volim sebe takvu kakva jesam.
      Ko hoće, hoće, ko neće, ne mora!

      Hvala na čitanju! <3

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi