Nastavak naš nasušni


Na današnju temu razgovora me podstaklo čekanje na nastavak serijala "A Court of Thorns and Roses" tj. na treću od ukupno osam nedavno najavljenih knjiga.

Čini mi se da su serijali, nepregledni niz nastavaka kojima se ne nazire kraj, postali kletva današnjeg izdavaštva ili bolje reći čitalaštva, jer - izdavačima je baš fino.
Priliv para je konstantan, maltene nepresušan.

Ti čitaoče čekaj, gledaj u pasulj, prati obaveštenja i strpi se dok datum izdavanja ne bude potvrđen.
On će rešiti sve tvoje muke.

Ne raduj se unapred, moguće je da datum bude pomeren, čest slučaj danas.
Kada knjiga NAPOKON ugleda svetlost dana znaš već i sam šta je sledeće:
Nastavak..


Kao što već rekoh to je najpopularnija i najtraženija knjiga današnjeg izdavaštva - Nastavak.
Nije bitno koji je ili kakav, bitno je da je u najavi, da jednostavno postoji.

Shvatam ja da je neophodno razraditi priču, likove, sam svet, ali i slep bi već video da (nažalost) većini takvih knjiga nakon drugog dela opada kvalitet, pa na kraju dobijete autora koji se izbubio kao magarac u magli.
Ni on sam ne zna gde će i šta radi, elan početka se izgubio, sama nit je potrgana, a čitalac sve vidi i sve mu je jasno.
Došlo je do etape koja traje u nedogled - izvlačenje para i "zavlačenja" onog koji plaća.
Hiljadu puta sam rekla da ću početi s čitanjem nekog serijala tek kada bude završen.
Uvek pokleknem..

Radoznalost je ubila mačku - AGAIN! 😊
Recimo da smo pristali na NN broj nastavaka.
Volela bih da i takvi imaju formu standalone romana.
Većina romana koje imate prilike sresti su serijali koji imaju ogroman svet u kojima živi veliki broj aktera.
Kada već planiraju ta silna nadovezivanja što ne bismo u svakoj priči posetili, živeli u koži drugog lika.
To bi bilo idealno, više tački gledišta na jedan svet - ja sam za.

Naravno svo vreme sam u fiktivnom raju. ☺
Krenem u celu avanturu s ogromnim entuzijazmom.
Radost je neverovatna, poput detinje.

Baš ovakva.☺
Onda se rodi nešto što se zove cliffhanger.
Nakon svakog nastavka sve je gore..
Nakon kojeg nastaje surova realnost..
Činjenica koja se teško prihvata..
Desi se i da u toku čekanja sklizneš u fazu moljenja svih sila da autor završi delo..
Imaj milosti..
Da ne ostarimo čekajući kada svi želimo samo jedno:

...and it feels like paradise! 😊

XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Haha odličan post, e gde je vreme Tolkina, imaš tri knjige i to je to.😆
    Od Martina o nastavcima se ne usuđujem ni da razmišljam, bukvalno. Odmah dobijem ospice.
    Kad gledam gifove na goodreadsu za Winds of Winter ne znam da li da se smejem ili plačem.😆
    Jedva čekam treću knjigu ACOTAR, ali mogu da izdržim, nekako je danas veća ponuda, pa se zaokupiš nekako.😊

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Na Tolkina sam i pomislila, tri knjige i fajront! 😆
      Ovo danas sve više izmiče kontroli..
      Strah me i pomisliti kako bi danas izdavali Tolstoj ili Dostojevski..
      Jao i ja čekam treću ACOTAR, zato drugu i rastežem kao praćku..😆
      Imamo se mi s čime zaokupiti nije problem u tome, problem je što kod serijala koji nisu pri kraju nema tačke na vidiku..
      Do svakog nastavka moraš sve čitati ponovo ne bi li obnovio gradivo..
      No, bar nam to ide bolje od obnove bukvalnog gradiva.. 😊

      Hvala ti na čitanju! <3

      Избриши
  2. Mislim da su danas i čitaoci razmaženi. Nemaju razumevanja za autora i nemaju predstavu koliko je teško pisati "po narudžbini", nositi se sa očekivanjima, pritiscima i slično. To kažem povodom konkretnog Martinovog slučaja.
    I nije reč o novijoj pojavi. I ranije su romani izlazili u nastavcima u novinama, poglavlje po poglavlje, pisalo se po narudžbini. Pretvaranje knjige u robu neminovno donosi takvu nus-pojavu.
    Ista stvar kao sa serijama, razvlačenje u milion nastavaka ima samo jedan cilj, zaradu. Čita se na sopstvenu odgovornost. Ja lično verujem u ono "optimalna tri nastavka" bilo čega. Nakon toga, kvalitet jednostavno opadne, ideje se potroše i tačno osetiš kako je glavni motiv za dalje pisanje - zarada. Iscediti još koju paru od navučenih čitalaca. Koji, opet, u sve to ulaze na sopstvenu odgovornost.
    Ipak, licitirati sa brojem knjiga nezahvalna je rabota, uz to i neuporediva. "Braća Karamazovi" je trebalo da imaju nastavak, pa? Kakve veze imaju Tolkin i Martin jedan s drugim, sem okvirne žanrovske srodnosti? Šta ćemo sa Balzakovom "Ljudskom komedijom" u blizu sto knjiga, takođe nezavršenom? Zašto se slabo ko lati Prustovih sedam nastavaka "U traganju za izgubljenim vremenom" ili Zolinog ciklusa o Rugon-Makarima? A tek Ćosićeva saga o Katićima?
    Lako je pisati o nastavcima nekih šablonskih, modernih romančića, za koje je i Martin klasik. Oni jedino zbog profita i postoje.
    Uglavnom, dobar tekst, ali, meni lično ovo uopšte nije tema za čuđenje. Izbor postoji, nema kukanja, pravila su poznata i pre ulaska u igru. :)
    Nijedan serijal, koliko god ga volela, ne može da me baci u histeriju dok čekam nastavke. Upravo završavam treću knjigu fenomenalne sage o Gospodstvenom nitkovu, četvrta je najavljena za jesen, biće sedam - kad bude. Ne frkišem, toliko je drugih zanimljivih stvari u životu kojima mogu ispuniti vreme. Isto je i sa Martinom. :)
    Ubogi izdavači i distributeri tek nemaju veze s tim, oni samo objavljuju materijal.
    A niko ne može biti "zavlačen" ukoliko sam to ne dozvoli, molim lepo. :) I nije tačno da dominiraju romani u nastavcima, sem u tinejdž-podžanru i fantastici, još uvek su pretežno tu "obični", "iz jednog komada".:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne znam, ja za šta god se uhvatim poslednjih par godina, a da je lakše štivo sve sami nastavci ili se isti ubrzo nakon slave prvog dela rode.
      Naravno da još uvek ima "običnih" romana niko ne osporava, ali kao što rekoh nalećem na ove druge konstantno..

      Ja šizim samo prvi dan. :)
      Nakon što pročitam taj nastavak šizim što nema više.
      Prosto sam takva, nestrpljiva i radoznala - hoću sve odmah i sad, bukvalno kao malo dete..
      Makar bio i ljubić ne vidim poentu da ga čitam i čekam narednih dvadeset godina.
      "Tuđinka" se štanca oko/možda i preko dvadeset godina i još uvek joj se ne vidi kraj.
      Nemam živaca u to ulagati vreme, a da su tri nastavka plafon tu se slažem.
      Nakon toga sve postaje kao auto bez kočnice, a bandere nigde. :D
      Ne čudim se ja već samo malo kukam.. :)

      Hvala na čitanju! <3

      Избриши
    2. Pa, šta da ti kažem, onda čitaj "teže" štivo. :)
      Sve mi je jasno i tekst ima jasnu poentu, samo kažem, sa takvim paketom ide i očekivani prateći haos.
      Zato što se spisateljstvo pretvorilo u unosni biznis. Književnost je nešto drugo.
      Izvinjavam se zbog iskrenosti.

      Избриши
    3. Koliko puta ti moram reći - nemoj se izvinjavati. 😊
      Sve je dozvoljeno, a iznošenje mišljenja je neophodno..
      Šta god da kažeš, neću se uvrediti.
      Zato relax. 💋

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi