Ramble On_No. 4


Eto nas, opet zatvaramo jedno mini poglavlje zvano mesec u godini.
Nije bilo nekih posebnih dešavanja, ali to ne znači da nema razloga za priču.

U tefter sam sporadično beležila šta vam želim reći s tim što sam pored svake stavke u zagradi dodavala obrazloženje kako bi izbegla večito prisutni zaborav..
Ponekad pomislim da mi je sedamdeset tako stručno, profesionalno, u trenu oka zaboravim neke stvari.

Dok su mi svih pet stavki na pameti, krenimo..


Recimo da mi je mesec proleteo upravo kao što je to na slici gore ovekovečeno.
Prošao je zamišljeno.
Više sam mislila i planirala nego zapravo delala.
Verujem da je mom organizmu bio potreban odmor, bar se tešim.
Bio je ovo pravi mesec regeneracije.
Danas govorimo o sledećem:

1)KRENULA SAM

Mana je u pitanju naravno.
Za nju sam našla idealan citat.
Izgleda da Oskar Vajld na sve misli, pa je tako u jednu rečenicu stavio ceo moj "problem" koji je zapravo problem drugih sa mnom.
"I'm always late on principle, my principle being that punctuality is the thief of time."
Dakle, kasnim.
Ukoliko baš ne kasnim uvek hvatam poslednji voz.
Da vam ne pričam kako sam jednom uhvatila samo pozadinu bukvalnog voza, da sam stigla samo pet minuta ranije otišla bi u goste kao sav normalan svet ovako mi je prevoz utekao.
Ali očigledno je da nikad neću naučiti.
Još uvek kasnim, a da čekam to mi je nekako gubljenje vremena..
Luda glava, znam. ☺

Ne smem ni da pomislim koliko bih tek kasnila da se šminkam. 😊

2)INTO THE WOODS

Nakon jedne mane ide jedna opsesija za koju nemam objašnjenje.
Nisam tip osobe koji luduje za prirodom, daleko sam, VEOMA daleko od toga.
Zašto me onda pogled na šumu smiruje ni sama ne znam.
Verujem da bi mnoge plašila sama pomisao da se šetkaju i tumaraju šumom sami.
I meni bi to predstavljao problem, ali šta znam kad vidim sliku prosto me obuzme neka meditacija.
Toliko se unesem u imaginarno koračanje tim stazama da mogu svežinu vazduha da namirišem.
Imate li vi nešto neobjašnjivo i bezrazložno što vas uvede u oazu spokoja?


3)STIGLA MI JE POŠTA


Prvi suvenir je stigao!
Projekat Postcrossing je urodio plodom i u mom sandučetu.
Nakon što sam, sa zakašnjenjem, poslala razglednice pre odlaska na put ostalo je samo čekanje.
Pre tri dana eto meni razglednice u sandučetu.
Pošto sam u opisu navela kako volim plavu boju moja prva razglednica je upravo u plavo obojena i inače predstavlja dečju knjigu, jer su u pitanju dečje razglednice.
Mišić je doplovio iz Holandije.


4)PROBLEM PONEDELJKA

Nikad za nikog nisam bila u stanju reći da ga mrzim.
Smatram da je to prejaka reč, prosto možeš da ne voliš nekog, da ga ne podnosiš ni 5%, ali baš da mrzim za to verujem da nisam sposobna.
E ali ipak ima jedna stvar koju mrzim iz dubine duše, a to je famozni ponedeljak.
Ne mogu organski da ga smislim, čak mi je i nedelja postala mrska jer nakon nje ide ponedeljak.
Koren tog problema je škola, naravno.
No, i dan danas se čudim onom svima dobro poznatom obećanju sebi - počinjem od ponedeljka.
Lepo ljudi kažu da ponedeljkom ni trava ne raste, a ja sebi baš tog dana sebi nešto obećam.
Što li ne uzmem neki drugi dan za takvu odluku nije mi jasno, ionako sam svesna da od ponedeljka ništa neće biti.
Nikad nije ni bilo.


5)LADY IS A KLUTZ

Kažu rečnici da se gracioznost ogleda u pokretu i celoj formi tela.
U mom slučaju to nije tako jer veće šeprtlje verujem da nema.
Toliko sam se puta saplela o rođenu nogu i poljubila patos da sam prestala da brojim.
Imam modrica, ali ne znam im poreklo.
Ponekad imam osećaj da sam pod staklenim zvonom rođena, za svaku trunku, dodir s zidom, bravom, pragom, stepenikom, podom iznikne modrica.
Toliko o mojoj damskoj gracioznosti.

Priča mog života..
Dragi moji to je sve za ovaj mesec.
Avgust započinjemo sa standardnim Top 10.
Samo još da smislim šta će se na spisku naći. 😊
Do sledećeg čitanja..

          
XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Pre svega, HVALA na ovom poletnom postu koji je bio prava uživancija i bukvalno sam ga u dahu pročitala, valjda po onoj "sličan sličnog prepoznaje"!:)
    Jer, zapravo, meni je jul proleteo na vrlo sličan način, kao neko zahuktavanje, OK, pisala sam dosta, čitala, idem na posao, ali tek od sutra (famoznog ponedeljka!) počinjem sa učenjem i nekim KONKRETNIM sprovođenjem planova u delo. Razvlačila sam se i, što kaže Čkalja, čekala da se "za'ukćem"! Sad je vreme za više aktivnosti.
    Komarci me izjedoše, ne mogu da spavam noću, kad smo već kod random-utisaka leta.

    1. Sa kašnjenjem sam se odavno izborila na sledeći način: navila sam sat/alarm tako da UVEK ide bar dva do pet minuta unapred. Za svaki slučaj. Provereno deluje!:)
    Pošto inače ne volim da kasnim.
    Eh, kad bi moja plata bila upola ažurna...pita me jedan dekica u petak: "A, vi, devojko, volontirate ovde?" Odgovorih mu:"Izgleda!"

    2. Ta sam! Ne bi mi bilo svejedno da me ostave u šumi, ali što volim da je gledam, neverovatno!:) Stabla, hlad, misterija koja se nazire negde u dubini, zelenilo...ili je to uticaj onolikih bajki iz detinjstva, ne znam, tek, šuma je jedna od mojih opsesija. Uz more, naravno! (o kome će, nađem li vremena i inspiracije, biti tekst)

    3. Sjajno! Preslatka razglednica :))) i baš mi je drago. Ja još uvek nisam sprovela akciju u delo. Biće, nadam se.

    4. Mislim da sam jedina osoba koja VOLI ponedeljak. Volim početak, volim akciju i dan u sedmici koji mi najviše ide na živce je, zapravo, SREDA. :) Jer si ni tu, ni tamo, vikend je još daleko, a opet smo odmakli od utešne neminovnosti starta radne sedmice. Ponedeljak volim, kao proleće i bilo koje vraćanje u život iz (ugodne) monotonije lenstvovanja. Kad je čovek besposlen, a oran da radi, i te kako mu zafali "manic monday"!:)
    Eto, volim čak i istoimenu pesmu "Bangles"-ica.

    Međutim, za ovo "mrzeti" se slažem. Prejak izraz. Mnogo toga me nervira, ne volim, ne podnosim. Ali, mržnja je, naprosto, prejaka reč.

    5. Opet nešto zajedničko. Smotana sam "kao sajla", oduvek. Nikad nisam imala 5 iz fizičkog. Saplićem se o sopstvene noge, padnem i smejem se sama sebi. Gracioznost je čemu sam oduvek divila, jer je kod mene nema ni u najavi. Noge su mi pune ožiljaka iz detinjstva, kada sam razbijala koleno svaki drugi dan - a volela da jurcam. Što je najgori spoj, hiperaktivna + trapava osoba! :)

    Uživala sam u tekstu!:)))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao komarci, moja noćna mora. 😒
      Za manje od deset minuta na dvorištu imala sam više od 30 šklopaca. Pravi fenomen!

      Stigla mi je pre neki dan još jedna razglednica, iz Singapura.
      Obradovala sam se kao dete kad sam je videla u sandučetu.

      Meni su graciozni ljudi sjajni za posmatranje, zavidim im i divim se u isto vreme. 😊

      Hvala ti na čitanju! ❤

      Избриши
  2. Ah što volim kada dan kolumne tvoj dođe, videćemo da li ču imati 30% tvoje kreativnosti sledeće nedelje :)
    Što se kašnjenja tiče tu sam ekspert, kao neko ko uvek ide taksijem na bilo kosju dalje odredište reklo bi se da sama retardirana što kasnim, ali kasnim i to je činjenica :) Ne pamtim kada sam stigla na vreme ikada u životu ja i sat kada navijem sat vremena ranije uspem nekako da zakasnim :D
    Jao svaka čast na ovom sa šumama mene jezica prođe kada je vidim danju a komaoli noću nikako se ne bih usudila da živim kraj jedne :)
    Razglednica je divna to sam ti već rekla jako je lep način razmene poslaću i ja jednu..jednog dana :)
    Džon Mejer ima jednu pesmu zove se Gravity i prve reči idu ovako "Gravity is working against me" e to sam tako ja, ja se sapletem i na ravnom jednom sam krenula kroz vrata ne obraćajući pažnju da su zatovrena.... show program :)
    Uglavnom imamo mi sličnosti kao što vidiš, jako lep tekst jako inspirativan i zanimljiv:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kažem ja da smo bliznakinje s par kilometara i godina razlike😊
      Nema šta, istomišljenici u svakom pogledu.

      Čekam tvoju kolumnu k'o ozeblo sunce.
      Da i kod tebe popijemo virtuelnu kaficu. ☕

      Hvala na čitanju. ❤

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi