Trivia Time_No. 5


Dok sam danas, kao i obično, praktikovala ritual ispijanja prve jutarnje kafe za mene znane kao čaj, ne znam zašto, setih se Pariza.
Volim ga zato što odiše atmosferom starih dana u svakom svom kutku brižno čuvajući priče svojih prolaznika i putnika namernika.
Više od svih evropskih gradova on je bio stecište umetnosti, dom svih stvaralaca koji su se slučajno ili namerno u njemu obreli i pronalazili utočište pod okriljem njegovih kafea.
P.S. Predlažem da skuvate kafu i sa plejliste bloga pustite pariski instrumental za što bolji ugođaj.

Adrese su sledeće:


  • La Rotonde
Predstavlja jedno od glavnih međuratnih pariskih okupljališta za sav značajan intelektualni svet onog vremena.
Osnovao ga je Viktor Libion davne 1911. godine na uglu dva bulevara, Montparnasse i Raspail.
Pružao je utočište svim izgladnelim umetnicima služivši im kafu za deset centi, a ukoliko siromašni slikar nije imao novčanih sredstava kojima bi namirio račun Libion bi u zamenu prihvatao njegov crtež. Zahvaljujući ovom vlasnikovom gestu zidovi kafea su bili dom brojnih radova koje bi danas poželeo svaki muzej.
Neki od stalnih gostiju kafea bili su Pikaso, čiji je studio bio u blizini, F. Skot Ficdžerald, T. S. Eliot i Hemingvej koji je popularnost i značaj kafea objasnio u jednoj rečenici:
"No matter what cafe in Montparnasse you ask a taxi-driver to bring you to from the right bank of the river, they always take you to the Rotonde."
  • Le Dome Cafe
Prvi u nizu ovakvih stecišta intelektualaca na bulevaru Montparnasse bio je svakako kafe Le Dome osnovan 1898. godine. Posećivali su ga brojni vajari, skulptori, slikari i pisci. Kasnije je postao glavno mesto na kom su se okupljali američki pisci i ključna tačka Pariza za sve umetnike koji su živeli na levoj obali Sene.
Restoran je umetnicima pružao obrok, Tulušku kobasicu i pire krompir, za jedan dolar.
Pored Hemingveja i Pikasa kafe su posećivali Henri Miler, Anais Nin, Ernesto Sabato i Amedeo Modiljani.

  • Le Deux Magots 
Ime lokala je pripadalo obližnjoj prodavnici na adresi 23 Rue de Buci koja je  prodavala svilen donji veš i materijal. Naziv je preuzet od popularne predstave onog vremena, Les Deux Magots de la Chine.
U lokalu se nalaze dve statue koje predstavljaju dva kineska mandarina koji posmatraju prostoriju. Godine 1873. prodavnica se seli na svoju sadašnju adresu Saint-Germain-des-Prés i postaje kafe 1884. godine.
Na rubu bankrotstva kafe otkupljuje August Bolai 1914. godine za 400 hiljada franaka. Kafe je i danas u vlasništvu njegove porodice, vodi ga njegova čukununuka Katrin.

Ovo je bio Hemingvejev omiljeni pariski lokal, a posećivali su ga i Pikaso, Alber Kami, Džejms Džojs, Simon de Bovoar i Žan Pol Sartr.


  • Cafe de Flore
Glavna konkurencija pređašnjem kafeu bio je upravo ovaj za koji se veruje da je osnovan 1887. godine. Smešten je na uglu bulevara Saint-Germain i šestog arondismana, a svoj naziv duguje skulpturi boginje Flore koja se nalazila na drugoj strani bulevara.
Bio je mesto na kom su se okupljali razni umetnici, od pisaca do filmadžija.
Godine 1994. kafe započinje dodelu svoje nagrade za književnost, Prix de Flore, ustanovljenu od strane Frederika Begbedea. Pored novčanog iznosa pobednik dobija pravo na čašu belog vina Pouilly-Fume narednih godinu dana.
Osim što je bio jedna od glavnih "kancelarija" za, ponovo, Hemingveja i Pikasa, kafe je bio posećen od strane mnogih francuskih pisaca i filozofa.

  • Harry's New York Bar
Američki džokej Tod Sloun je 1911. godine kupio bistro smešten na adresi 5 Rue Daunou nazvavši ga New York Bar. Uortačivši se sa njujorčaninom Klensijem koji je posedovao bar na Menhetnu Sloun je bar preselio u Pariz. Za barmena je angažovan škot Hari Mekelon koji je 1923. od svog gazde, rasipništvom dovedenog do bankrota, otkupio bar dodavši mu svoje ime. Nakon njegove smrti bar je vodio sin Endru, nakon njega vlasnik je bio unuk Dankan čija je udovica Izabel trenutni vlasnik kafea.
Mnogi kokteli su osmišljeni u ovom baru, jedan od njih je kultni Bloody Mary za čiji nastanak je zaslužan Fernand Petoit.
Česti gosti su bili Rita Hejvort, Koko Šanel, Hamfri Bogart, Edvard VIII, vojvoda od Vindzora i naravno Hemingvej.


Dragi moji to bi bilo sve za ovaj mesec trivije.
U kom gradu, dekadi i kafeu biste Vi voleli popiti kafu?
Koji grad je za vas mesto u kom živi umetnost?
Svoje utiske pišite dole..

Hvala na čitanju,
Keti ❤

Коментари

  1. Sada bih.
    U mekom dugom dzemperu i udobnim cipelama.
    Za stolom samo Pariz, kafa i ja.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ništa nas ne košta da se bar u mislima nađemo na nekoj od ovih lokacija. Pariz na dlanu uz šoljicu okrepljujućeg napitka.
      Što bi rekli u Jadnicima: "I dreamed a dream!" :)

      Избриши
  2. Jao ovog momenta bih se opet vratila u Pariz.
    Tako mi je žao što se sve ovo u svetu dešava i prosto ne vidim da ću otići tamo u skorije vreme.:-(
    Divan tekst, ulepšao mi je jutro.:-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti draga, veruj i meni je juče ulepšao dan dok sam ga pisala. :)
      Da zaista situacija u svetu je sve gora i gora, ali držim nam svima fige da realizujemo i tu avanturu, put do Pariza.
      Do tada možemo ovako, fiktivno, da se šetamo do mile volje, a i da popijemo koju s Ernestom i Pablom, oni su, čini mi se, u čorbi svakog pariskog kafea bili mirođija. :D

      Hvala na čitanju! <3

      Избриши
  3. Не пијем кафу, али бих са Вама радо попио чај. Макар и у Паризу.

    ОдговориИзбриши
  4. Ah, kako je lepo kad čovek može napokon da se opušteno vrati blogu i, uopšte, čitanju, gledanju, slušanju....bez griže savesti što mu misli vrludaju sa gradiva! :)))
    Nadoknađujem propušteno i "resetujem" se uz vaše tekstove, jer me tek sad stigla spoznaja o ISCRPLJENOSTI koju osećam nakon ovog u nedogled razvučenog septembra.
    Uglavnom, tvoj najnoviji tekst mi je taman "legao" uz ovo miholjsko leto napolju, stvara pravi osećaj kuliranja u nekom kafiću na otvorenom, uz pirkanje vetrića i muziku iz pozadine.
    Trivije su, to već znaš, tvoja specijalnost, posebno mi se dopada što si se odlučila za Pariz i uživala sam u čitanju. :)
    Ja sam, doduše, ljubitelj još starijeg boemskog sveta, pa bi moje kafenisanje išlo do onih prestoničkih sastajališta iz doba uoči i nakon Pariske komune, sa simbolistima i naturalistima, uz potragu za "veštačkim rajevima" kao u "Total Eclipse", mada iste ne bih konzumirala. :)))) E, može onda da me vremeplov pošalje malo i u "belle epoque", do Tuluz-Lotreka i društva, a međuratni period prepuštam tebi i Sari. :*
    Jedan mali savet, možda sledeći put da transkribuješ nazive (Monparnas, npr...takođe, "Rue" je ulica), lakše je čitati, posebno onima koji ne govore francuski.
    Sve u svemu, odličan tekst. :)))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopao tekst :)
      Vidim i ja da mi međuratni period postaje uža specijalnost, kako god ga okrenem uvek tamo završim.

      Da sam bila pametna, kao što nisam, setila bih se tebe. :)
      Ovako neuka kada je francuski u pitanju nisam htela da diram nazive ne bih li prevela kako ne treba. :)
      Kad mi zatreba pomoć oko transkripcije eto mene u tvom sandučetu s pristiglim porukama. :*

      Hvala na čitanju. <3

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi