Krive su zvezde

Ovo neće biti književni prikaz, prosto nema šta da se "prikaže", ali zato ima štošta da se kaže. Šta se dogodi kada se stvarnost ne poklopi sa vašim očekivanjima?
Batalite knjigu - prosto je. 

U svojim ne tako davnim školskim danima imala sam tu mazohističku crtu kada su lektire bile u pitanju, bar sam nastojala da takav stav odžim na životu..
Gunđala sam, ali sam pročitala "Romea i Juliju", "Proces" i "Čekajući Godoa", za potonja dva mogu samo reći da apsurd apsolutno nije za mene, mnogo živaca pogubih.

Poklekla sam u svojim naporima ne istrajavši u čitanju "Seoba" i "Gorskog vijenca", u prvom slučaju, kao danas da "gledam" odsecanje ušiju na strani 75, urežu se takve stvari čoveku u sećanje u tolikoj meri da i broj strane zapamti, posledica takvog traumatičnog iskustva je naravno bežanje od Crnjanskog do dana današnjeg.

Prva i glavna tačka dnevnog reda je knjiga "Svetlo između okeana" autorke M.L. Stedman. Desi se čudo kada za nekog ili nešto postavite visoka očekivanja, obično ostanete razočarani.
Kada su klasici u pitanju njihova vrednost ne može da se ospori, to što se meni neki od njih nisu dopali je druga pesma.
Međutim, Stedmanova ne spada u tu grupu odabranih, već u onu grupu savremenika tj. smrtnika čije je delo moglo biti od nekog značaja, ali nije. Ostao je i ostaće samo jedan u nizu koji će pasti u zaborav, prostije rečeno, hit Džastina Bibera, a i sam Biber.. jer vegeta.. ☺

Da krenem od samog početka. Knjigu sam spazila pri prvom odlasku na sajam, Bože ala sam tada bila naivna, verovala svim top listama (učite na tuđim greškama, uštedite sebi živaca i para), a knjiga je bila HIT, ne može da ne valja, zar ne? E pa može..

Please let this be good..
Elem, pogled bi mi često odlutao i zastao na knjizi. Čekala je da joj se posvetim i ja sam nakon silnih odlaganja rešila da joj se posvetim ne bi li se bolje pripremila za film.. Volim da gunđam ukoliko se nešto mojoj malenkosti bitno izostavi, pa to ti je..
Međutim, sve moje nade i očekivanja padoše u ambis.

Obično knjizi sudim na osnovu prve rečenice, ona mi je vrlo bitna, ako me uvuče ne puštam knjigu, i na osnovu prve dve glave. Ovde sam knjizi dala osamdeset strana šanse i ništa.
Šta je prošlo po zlu? Sve.
Kako bolje opisati pročitano do reći da je bila apsolutna ravna crta. Ništa nije hipnotisalo, bledi likovi, bleda radnja, bledi opisi - apsolutno sve. Emocije nigde na vidiku.
Jedino što sam uvidela za tih par poglavlja jeste da romanu fali osnovno, fali mu duša.

U samu ekranizaciju ne polažem neke naročite nade, nije se baš proslavila kod kritičara, shodno materijalu s kojim su raspolagali verujem da su izvukli maksimum.
Za knjige kao i za ljude naposletku važi samo jedno pravilo, život je prekratak da bismo ga trošili na pogrešne. Ukoliko nismo na istoj talasnoj dužini okrenemo jedno drugom leđa, nema potrebe za grižom savesti, ukusi su zaista različiti tako da je sve ipak vrlo subjektivno. Sve je do senzibiliteta čitaoca.

Krive su zvezde.

Nice try Stedman, but no way..
Hvala na čitanju,
Keti ❤

Коментари

  1. I ja imam tu mazohističku notu da knjige čitam do kraja, ma kakve su. Mislim da mi je to ostalo od faksa i knjiga koje sam morala da čitam, ne samo do kraja, već i vrlo koncentrisano i detaljno.

    A za "Proces" i "Godoa" nemam reči! :D Kafku obožavam, a Beket mi je omiljeni pisac :) Ali razumem da to nije uobičajen slučaj (naprotiv). :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Mene su i Kafka i Beket koštali mnogo živaca, sećam se da sam nakon pročitanog "Procesa" bila toliko besna da je moj izraz lica verovatno delovao kao karikatura u crtaću kojoj se puše uši. Problem je, verujem, bio u tome što sam to sve previše racionalno shvatila, previše se u kožu lika postavila. Bukvalno sam se drala na knjigu: "Pitaj zašto te optužuju!!"

      Da je čitam sada verujem da bi drugačije krenula u celu priču, ali tada sam, očigledno je, bila previše zelena za razmišljanje hladne glave..
      E Beket, to mi je bio lakši slučaj od Kafkinog Jozefa K., ali opet.. Čekala sam tog Godoa kao ozeblo sunce kad ono..
      Kažem ti, previše ja to lično sve doživljvam, ne mogu jednostavno da se izmestim i sa strane kao čovek da posmatram.. Moram ja u svu tu gungulu da se upetljam (emocionalno) do guše, pa kada krene "rešetanje" glavnih likova kao da su mene "ubili".

      Moram skupiti hrabrosti i ponovo se u koštac s Kafkom i Beketom uhvatiti.. Beket će ići lakše, za Kafku moram dobrano da meditiram ne bi li živci ostali u normali. :)

      Čim mi padnu šaka, javljam. :*

      Избриши
  2. Čitala sam knjigu, divna je. Od Kafke sam čitala 'Metamorfozu', sve to je definitivno obilježilo taj period secesije. Zanimljiv post.

    aminique.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se knjiga dopala. Ja prosto nisam mogla a da ne kažem koju reč o tome zašto mi se nije dopala. Moraću se rešiti averzije iz srednje škole i uhvatiti se Kafke, nema druge. :)

      Избриши
  3. Pre svega, knjiški je moljac, prikaz/kritika/delo/junak itd. mogu biti samo KNJIŽEVNI. :) Tako il' nikako.

    Drugo, potpuno te razumem što se tiče mazohizma, jer ni sama nemam običaj da ostavim knjigu na pola, naprosto, moram dovršiti započeto koliko god u međuvremenu postalo mučno, dosadno, teško. I zaista, pojedine knjige su mi zaista predstavljale pravi NAPOR za mozak, čitanje se kretalo puževim tempom, ali tvrdoglavo istrajem i ispoštujem do kraja. Mislim da jedino "Ljidi govore" nisam pročitala svojevremeno, u školi, međutim, vratila sam joj se na fakultetu i tada je zaista skapirala.
    Mislim da ne postoji, od klasika i lektire, loše ili dosadno delo, postoji samo pogrešan trenutak i period čitanja. Ali, to je već neka druga priča.
    Još u vezi sa tim dodaću da sam imala sličan odnos prema "Seobama" i Crnjanskom uopšte kao i ti, pa, sve do četvrte godine fakulteta....A onda:

    http://alittlerunaway.blogspot.rs/2013/04/crnjanski-i-ja.html

    Prosto za nevericu!:)

    E, sad, slažem se i za ovo delo koje nisam čitala, doduše, ali susretala sam se sa sličnim primerima. "Konstantinovo raskršće" pre svega. A evo, baš juče završih "The perks of being a wallflower" i, svaka čast filmu, ali pojma nemam po čemu je knjiga "senzacionalna, kultna, genijalna". To je čist marketing i nastojanje distributera da knjigu prodaju što bolje. Hvala Bogu, nikada nisam verovala tim hvalospevima niti mi je top-lista neke fensi izdavačke kuće bila ikakvo merilo pri odabiru štiva za čitanje....hvala, razredni! Zato je lektira bitna, a još više pravi pristup profesora, kako bi odnegovali pravu čitalačku publiku koja neće da se zadovoljava Šeldonom ili Musoom kao vrhuncem pisane reči, koju neće moći da obmanu hvalospevi sa zadnje korice.
    Šta da ti kažem....na greškama se uči.)

    I opet ono moje odvratno ispravljanje, ali, adaptacija je bilo koje prenošenje dela u drugi medij, dok je ovo o čemu ti govoriš EKRANIZACIJA. Tako il' nikako. :) Uglavnom, odličan i zabavan tekst. Imam isti argument kada me pitaju zašto ne čitam Alimpićku, "50 nijansi" i slično - nemam vremena, ni volje, pored TOLIKO sjajnih i proverenih knjiga koje me čekaju. Zato, bolje se vrati Kafki i Crnjanskom, sa novim iskustvom, obrazovanjem i čitalačkim stažom "otvaraju" se na pravi način, obećavam.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Opet se dokazalo da žurbom neću nigde stići..Osim što ću pogrešiti. :)
      Žurila sam ne bi li rekla sve što mi je na umu, a greške se potkradoše. Hvala ti draga.. Kontrolisala sam pet puta i nisam shvatala. Mea culpa. :D

      Elem, ne znam da li ću ikada smoći snage da se ponovo uhvatim Crnjanskog. Jedino što mi je pozitivno u sećanju ostalo jeste prva rečenica knjige. Nju su nam kasnije zadali kao temu za pismeni, ispravih keca (prva ne pročitana lektira koju sam prijavila) i dobih četvorku, napisala sam sastav na četiri stranice na osnovu tih 75 pročitanih strana knjige.. Smatrala sam tada da sam prevazišla samu sebe, mali umetnik. :)

      Nisam je navela gore, ali Borina "Nečista krv" mi je isto bila teška za svariti, sada me zato Bora proganja. Kad god odem kod ovih mojih da kupim neku knjigu eto ti Bore u 101 izdanju, prvog ga spazim..

      Verujem ti na reč, kad/ako rešim da se vratim Kafki, javljam. :)

      Избриши
    2. Crnjanski je pisao potpuno različite knjige, nijedna ne liči na drugu, zaista. "Seobe" najmane volim, ali "Druga knjiga Seoba" je naprosto ČAROBNA, naš "Rat i mir", potpuno drugačiji stil, likovi, koncepcija....epsko delo, zaista! Dovoljno će biti da ti kažem kako sam je pročitala tri puta za godinu dana, od toga poslednji put dok sam pisala diplomski o ovom romanu.
      "Roman o Londonu" je takođe sjajan, ko voli priče o ruskoj emigraciji, veličanstven.
      Poezija mu je predivna. "Kap španske krvi", nedovoljno poznat, a super roman. "Seobe" zaista najmanje volim, iako razumem značaj, ali da su mračne - jesu.
      Međutim, ne sudi po tom jednom delu, molim te. :(

      "Nečista krv" je jedan od mojih najdražih romana ikada. Fascinira me, a u Sofki sam se uvek pronalazila, neverovatan je psihološki uvid koji nam pisac pruža i to 1910. pre frojdizma kod nas, mi imamo jedan MODERAN ROMAN. Neverovatno!:)))
      Stankovićev "iscepkani, grcavi" stil (slično kao i kod Crnjanskog) ne prija svima, ali je meni toliko zanosan, čulan, bolan, sve što je pisao, drame, pripovetke, romani....poseban je, zaista.
      Opet, pretpostavljam da je najveći problem u nastavnicima i školskom programu. Kada smo mladi, potreban nam je vodič kroz delo. "Majstora i Margaritu" prvi put nisam uopšte shvatila, nije mi se dopalo - imala sam petnaest godina. Posle svega dve-tri i malo ozbiljnijeg čitalačkog staža, druga priča.:)

      Kafka mi je bolji od Kamija. "Proces" sam na prvu loptu zavolela, odgovarala ga usmeno, a posle godinu dana, deo prijemnog za fakultet bio je esej na tu temu. :))) Dakle, sve je u pristupu, nama je razredni tako genijalno objasnio delo.

      Opet kažem, meni književnost ipak nije samo hobi/pasija, nego profesija, stoga možda preozbiljno pristupam svemu što čitam (otuda i ispravke, izvini :(...očekujem banovanje!), razvila sam strpljenje da ispratim knjigu do kraja, pažljivo, koliko god bilo mrsko. Nemam luksuz da ih ostavljam, ali, ko ne mora - i ne treba da traći vreme.

      Избриши
    3. Nije da su krivi pisci, nisu zaista, sve se to tada skupilo, moje neshvatanje dela i ne naročito dobro objašnjenje istog od strane profesora.. Bar to objašnjenje u meni nije pobudilo nikakvo razumevanje za samo delo. I eto osta ja bez i trunke razumevanja za delo.
      Interesantno mi je uvek kako sam nabijanje na kolac kod Andrića u njegovoj "Na Drini ćuprija" podnela bez problema, okretanja želuca, a ovde kod Crnjanskog nisam mogla "svariti" slične opise. Valjda mi je celokupna atmosfera delovala previše tmurno, pa je ovo bila kap koja je prelila čašu.

      Razumem ja da je tebi to profesija zato i ne zameram (zaboravi na banovanje). Mene je moja profesija naučila da kao inspektor pregledam svaku knjigu koja mi padne šaka, da prvo čitam naslovnu stranu (izdavač, godina izdanja, štampa, tiraž, prevod..), uradim u glavi ceo CIP pre no što krenem s čitanjem..
      821.163.41-31 tj. srpska književnost-roman :)

      Избриши
    4. Meni je nabijanje Radisava na kolac i dalje strašna scena, ali ne u smislu gađenja, već tuge. :( Svaki put kad čitam, plače mi se, ostala mi je u sećanju jednako traumatično kao i onaj odlomak odvođenja dečaka u janičare na početku (to smo imali u čitankama u osnovnoj, prerano valjda).
      Dok je kod Crnjanskog zaista čitav roman "Seobe" veoma mračan i specifično intoniran, meni posebno čitava priča oko Dafininog umiranja ostaje kao obeležje atmosfere dela, te oni močvarni, turobni predeli u kojima logoruju vojnici, kojima se Vuk kreće.
      Ali, ponavljam, ostala dela Crnjanskog su potpuno drugačija i grehota je suditi prema jednom, ne dati mu drugu šansu.:)

      Hehe, razumem potpuno, morala sam letos i sama naučiti ponešto od toga - naravno, ni deseti deo svega što vi bibliotekari morate - ali, ono osnovno, tako da sada razlikujem signature i razumem o čemu govoriš. :)
      Sem toga, shvatila sam u potpunosti koliko je reč o zahtevnom pozivu, iako ljudi sa strane komentarišu: "Jao, blago vama, samo sedite i čitate, lagan i lep posao!" Bogami, od jurcanja po fondu i uazbučavanja odražala sam super kondiciju, da ne pominjem popis knjiga u junu....

      Избриши
  4. Ništa mi ne pričaj o Čekajući Godoa, najveća migrena u životu.
    Ja sam ranije, isto, mazohistički, nastojala da pročitam knjigu do kraja, međutim sada mi ne pada na pamet.
    Čitanje treba da predstavlja hobi u kojem uživam, a ne mučenje, za to imam stručnu literaturu. :D
    Gledaću film zbog Rejčel, Alisije i naravno, Fasija. :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. A toliko sam ga čekala kad ono cvrc.. Jozef mi je doduše bio gori, htela sam ga ubiti pre no što ga ovi osude, toliko mi je skakao po živcima.
      Znaš kako, sada ne nameravam ni oko nekog klasika naročito da se mučim, ukoliko vidim da mi ne ide, da ne razumem baš najbolje šta je pesnik hteo da kaže, ostavim. Shvatim da je rano.. Imam vremena. Nit će knjiga pobeći, nit ja planiram sutra na onaj svet. :D

      Naravno, film ću gledati. Ukoliko i on podbaci (vrlo verovatno) ostaje nam scenografija, to će valjati sigurno. :)

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi