Ramble On_No. 7

Odlete još jedan mesec. Za sobom je ostavio lepo vreme, meni je sve divno dok ne padne sneg i ne dođe minus, pozdravljajući se s nama uz još jednu Noć veštica.

Istu pozdravljam znajući da mi nakon nje sledi duvanje svećica na torti. Kada sam bila dete društvo je dolazilo na rođendan, ali je s javljanjem prvog mraka odlazilo kućama ne bi li svoj ručni rad na bundevi, sa roditeljima, ostavili na groblju. Ukoliko ne sretnete nekog u centru te večeri vrlo je verovatno da nije u selu, jer svi idu put groblja, nakon čega kući donose pečeno kestenje.
Tradicija je to "Svih svetih" od kad znam za sebe.

To je ono što me uvodi u novembar, ali dok mu oktobar ne ustupi mesto na kalendaru da kažemo koju zaključnu reč za ovaj, deseti, mesec u godini.
Verujem da neću stići ni trepnuti pre no što nastupi vreme Božića i praznovanja.
Teme su sledeće:

1)OPAMETIH SE!

Jesam, opametila sam se, časna pionirska. Nećete više nailaziti na tekstove identične onima nastalim do 18. oktobra. Neće više biti novog reda nakon svake rečenice, toliko me to sada nervira kada se vratim na stare tekstove da mi dođe da ih prekucam sve do jednog, stotinjak ih je.. Zamoran i možda nepotreban poduhvat, ali da tu i tamo prepravim koji, kada uhvatim vremena, ništa me ne košta.

Bilo bi to ubijanje dve muve jednim udarcem, rešila bih problem dosade kao i lično nezadovoljstvo estetikom pređašnjih radova na blogu. Shvatih da je stari način formiranja teksta kasapio isti odavajući utisak traljavosti, tako mi cela ta epizoda sada deluje, izvin'te molim vas.
Čovek uči dok je živ, a ovo je korisna lekcija za sva moja buduća pisanija.


2)NE BOJ SE JUNAČE
 
Kada vam je potrebna promena, ne drastična, ali ipak primetna, vrlo je verovatno da ćete pokucati na frizerkina vrata ne bi li vam njene vešte ruke osvežile sliku koju vidite svaki put kada se pogledate u ogledalo.
Međutim, kao bloger vi ste frizerka, a po potrebi i krojačica. Vi dodajete i oduzimate, ukoliko, naravno, ne date pare drugome da skroji izgled vašem čedu baš po vašoj meri.
Vreme dođe kada se zasitite starog kaputa kojim ste ogrnuli blog, no ne morate kupovati novi, dovoljno je i novo dugme. Budući da sam amater u svemu ovome plašila sam se bilo šta čačnuti, a da nije u pitanju koja slika više ili manje, jer šta ako nešto zeznem? Zabrljam bez mogućnosti povratka stvari u prvobitno stanje - ko se pa seti back up-a kada ga uhvati panika? Ja sigurno ne, premda sam sve živo što se dalo sačuvati, sačuvala.

Elem, juče sam napokon zaključila kako mi je naslov bloga previše monoton, trebalo mu je dati pečat i učiniti ga življim. Ohrabrena Vješticinim banerom, koji je divan, reših da zasučem rukave i pre avanture upitam za savet. Nakon što sam dobila svesrdnu pomoć i instrukcije krenuh u pustolovinu.
Ikonicu Photoshopa koja je čamila na pozadini kompa sam sa odbojnošću pogledala, ona me je i isprepadala obeshrabrivši me svojom, za moju malenkost, komplikovanošću. Nakon par sati igranja u editoru moja prva foto-kreacija je rođena.
Ukoliko zazirete od ovakvih stvari, mada verujem da sam redak slučaj, a pritom ste željni promene, pitajte prijatelje, Gugl ili Jutjub. Zabavno je.

 
3)ZNAK PAŽNJE

Kada sam pre izvesnog vremena zatražila novu adresu na koju bih poslala razglednicu sajt Postcrossing me je obradovao dajući mi adresu u Velikoj Britaniji. Bila je to moja prva razglednica koja će otići put Engleske. Predstavila sam se gospođi koja će udomiti moju razglednicu i rekla joj kako su mi "Orkanski visovi" jedna od omiljenih knjiga.
Nakon što je Trejsi primila razglednicu rekla mi je kako živi u blizini mesta u kom je smešteno imanje sestara Bronte. Letos ga je posetila i sa sobom sem impresija ponela i po koju razglednicu, da li hoću da mi pošalje jednu?
Potvrdan odgovor je, naravno, nakon prvobitne euforije i neverice usledio.

Od prvog upoznavanja s engleskim jezikom zavoleh Britaniju, ne Ameriku.
Želja mi je da koračam njihovim zaseocima, da odem do nekog kultnog paba i popijem pivo. Volim njihov običaj ispijanja čaja u pet. Njihovu književnost, muziku i samo njima svojstven britki humor.
Zato mi ovaj gest znači neizmerno mnogo, delić te lepote je u mojim rukama, oslikan na razglednici. 


Jasan je izvor inspiracije za "Orkanske visove".

4)I PTICE NA GRANI ZNAJU..

..da ja volim Čajkovskog. Mnogo. Kako se do sada nisam uputila do Novog Sada nije mi jasno. Drugarica mi je nedavno došla u posetu. Setismo se koliko volimo pozorište, odavno nisam bila, na moju veliku sramotu. Nemam saborca s kojim bih podelila entuzijazam. Ideja je, pak, došla sama od sebe, idemo pravac  Srpskog narodnog pozorišta krajem meseca kada je na repertoaru upravo Čajkovski sa svojim baletom, "Krcko Oraščić".
Iako balet često slušam, nekoliko puta i odgledah na TV-u, ovo će biti prvi put da prisustvujem izvođenju nekog baleta.
Unapred se radujem i sa nestrpljenjem iščekujem kraj meseca.


5)DOBRE VIBRACIJE U MORU SIVILA

Pošasti lošeg ukusa i nekulture na manifestaciji koja služi upravo suprotnom niste mogli pobeći bilo da ste otišli do sajma ili, kao ja, niste. Ukoliko na svakom kanalu ne naiđete na politiku i najaktuelnija dešavanja naići ćete pak na diskusije koje se bave našom "estradom" i njoj sličnim ograncima niskog, upokojenog, morala. Susretu sa našim celokupnim društvenim sunovratom ne možete umaći. Zato ja gasim sva glasila koja guše dobre vibracije, zašto da se badava živciram, gasim i tačka.

Za to sam da se kao mogućnost uvede RADIO paket. Nek mi pogase sve do jednog Božjeg kanala crne hronike i repriza, ništa drugo i nije u ponudi, i u život vrate sve radio stanice koje su mi uskraćene ukoliko nemam ne znam ni ja kakav ekstra paket. U ovakvim, brzim i ludim, vremenima neophodna nam je relaksacija uma koji je bombardovan sa svih strana 24/7. Dajte narodu dobre muzičke vibracije i osvetlajte svoju ponudu. Ona sigurno nikom neće doći glave. Naprotiv.
Mi ćemo do tada, po navici, skladištiti diskove pozitive i prebacivati istu putem kabla.

Neostvarena želja, gramofon!
Mesec pred nama započinjemo muzički, sa rubrikom Top 10 sastavljenom od Diznijevih melodija. Dete u meni ima ogroman osmeh na licu pri samom pomenu Voltovih ostvarenja.
Kako je protekao Vaš mesec?


Hvala na čitanju,
Keti ❤

Коментари

  1. Prvo da ja tebi, draga moja, ponovim sadržaj poruke, ovako javno. SREĆAN ROĐENDAN, Keti, sa željama:
    1. da si zdrava, vesela, inspirisana i vedrog duha kao i do sad;
    2. DIPLOMU - što pre da stekneš (i po mogućstvu ne čekaš predugo na posao);
    3. mnogo dobrih tekstova i maštovitih ideja, odgledanog, odslušanog, posećenog o čemu ćeš da nas izveštavaš na blogu;
    4. mnogo dobrih i vrednih KNJIGA - pre svega, očekujem promišljen i kvalitetan rođendanski "ulov"! :)))

    OK, sad možemo dalje.:) "Oduvala" si me ovim tekstom. Ponosna sam nekako, jer si vidno uznapredovala, sve je vizuelno, stilski/tekstualno, bogatije, lepše, sadržajno, vešto. Inače volim ovu rubriku, ali sad si nekako posebno zablistala.:)
    Eh, vi Vojvođani-katolici :), da znaš da si mi skroz stvorila sliku u glavi običaja na Sve svete, a pojma nisam imala da su i u našim krajevima bundevice deo običaja. Baš sam skoro sa Sarom na kakao-seansi komentarisala Noć veštica i sam praznik "presađen" kod nas u svom komercijalnom vidu. Tvoj opis, naprotiv, donosi neki ugodni osećaj doma i topline, uprkos jezi. :)

    I ja imam utisak da će uskoro praznici, kod mene prvo slava (sv. Nikola), pa Nova godina, pa Božić...valjda jer je naglo zahladnelo, pa mi se čini da smo pravo iz leta utrčali u zimu. Nisam mogla ni da se nauživam u jesenjim bojama, lišće je za tri dana promenilo nijanse i skoro sasvim opalo. :(
    Moj oktobar može se svesti na tri reči: monotonija, depresija, bezvoljnost. Prestala sam da radim i sa izuzetkom nekoliko dana nadoknade, koju sam odradila za one slobodne dane što su mi u septembru udelili zbog fakulteta, kao i zamene prošlog vikenda, smlatio me umor i razvlačih se po stanu bez cilja i smisla.
    Psihički dotučena, smorena i zabrinuta šta dalje, nije mi se dalo NIŠTA - ni pisati, ni objaviti, ni gledati.
    Ali, pošto je sutra - tj. danas 1. novembar, rešila sam da povučem crtu, nema više lenstvovanja: dok posao ne iskoči, vraćam se blogu, učenju stranog jezika, pisanju, smišljanju teme za doktorat i prijavi iste, odabiru mentora...sve to mi sleduje do kraja godine. Naravno, lista za čitanje čeka, kilometarska.:)

    1. Redizajn bloga ti je perfektan. :*
    2. Što važi i za ovu stavku. Kad smo već kod šišanja, zrela sam za frizera, ne znam šta više čekam.
    3. Predivno!:))))) Mogu da zamislim koliko je dobar osećaj (ja sam ti frankofil, doduše) kada se delić autentičnog britanskog šmeka preseli u tvoj dom.
    4. Sjajno, znam da ćeš uživati!:)))) Gledala sam "Krcka Oraščića" u Narodnom pozorištu dok sam živela u Beogradu, predivno je, neopisivo. :) Baš u decembru sam išla, u parteru sedeo reditelj Gorčin Stojanović sa sinom, krcata sala. :) I "Labudovo jezero" i "Uspavanu lepoticu" sam gledala tamo, ali, ovo je baš pretpraznični ugođaj i neka vrsta simbola božićnih dana. Jedva čekam utiske!:)))
    5. Apsolutno se slažem. Televizor palim samo kad gledam seriju, ovih dana je to "Aleksa Šantić" na RTS-u, pošto sam opet jedini neradnik u porodici :) i jutrom me razbudi ova PRELEPA domaća kostimirana drama; a onda popodne "Gilmorove" i to je to. Uhvatim usput vesti i učvrstim uverenje da ne propuštam ništa pametno. Mentalna i duhovna terapija! E, ali zato sam se vratila slušanju radija i preporučujem "202", FANTASTIČNA muzika i kvalitetne emisije ceo dan, posebno vikendom. :)
    Jedva čekam listu, hvala na ovoj partiji ćaskanja. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Evo mene <3
      Draga moja hvala ti mnogo na lepim željama. Svi su danas mnogo simpatični sa čestitkama, nakon zdravlja i sreće požele mi mnogo knjiga. Postala sam im prva asocijacija na istu.
      Hvala, još jednom. :*

      Drago mi je da sam uspela dočarati duh, kombinaciju katoličkog i nazovi paganskog, praznika u mom kraju. Jeste, zaista, prijatna, porodična atmosfera.
      Ponosna sam i ja, veoma, i pre svega zahvalna na svakoj sugestiji. Svaka od njih mi je bila smernica prema pravom putu. :*

      Ja imam osećaj kao da leta nije ni bilo, brže od peska izmigoljilo nam se iz ruku. Brže se završilo no što je počelo, generalno godina je pobegla, isparila.
      Jao oktobar, svima je izgleda bio tmuran, šta god da sam počela nisam smogla volje završiti. Nadamo se boljitku u novembru i teramo napred optimistično.

      1. Hvala, još jednom!
      2. Ja baš sutra idem na frizuru. Vreme je :)
      3. Još uvek sam u neverici. Delić Britanije, neverovatno!
      4. Razmenićemo mišljenje nakon moje balet avanture, obavezno.
      5. Hvala na preporuci, nikad dosta muzičkih predloga, zahvaljujem. Gilmorove iščekujem, drma me ta nostalgija.

      Hvala na čitanju draga! <3

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi