Ramble On_No. 8

Na samom smo pragu decembra, predstojeća praznična manija još uvek nije zagospodarila mnome, a da vam pravo kažem nekako me uvek preskoči. Nemam u sebi entuzijazma za rituale koji "žive" u mesecu pred nama. Samo kićenje jelke za mene je gnjavaža te obožavam moju malenu koja se upali u struju i svetli bez da ste ju ogrnuli sijalicama. No, tu ćemo kuknjavu ostaviti za tekst kolumne u decembru gde mu je i mesto, prelazimo na aktuelne teme.

Šta se desilo? Nema me deset dana, a bloger je promenio svoj izgled iz normalnog u naopak. Radovala sam se odlasku na kontrolnu tablu, tamo su me čekali novi tekstovi blogova koje volim i pratim. Kolege su mi ulepšavali svako jutro postavši deo rituala pred pozdrav dana, a sada listu staviše tik do dna, Bože sačuvaj.
Pet glavnih tačaka meseca novembra su:

1)WINTER IS COMING

Dok se zimi Vesterosa radujem, ova "naša" pod okriljem realnog sveta mi zadaje muke, a nije pošteno ni zakucala na vrata. Iako je neminovna i prirodna pojava uvek u meni budi tugu i negodovanje. Kada kažem da je ne volim ni na slici zaista tako i mislim.
Zameram joj, od kad znam za sebe, petsto slojeva odeće i neprestani osećaj hladnoće koji me prati iako mi ispod pokrivača ni kosa ne viri, a kamoli nos. Ne šetam se ni po lepom vremenu koliko bi trebalo, ali zimi umislim da sam medved te iz kuće izlazim samo u ekstremno bitnim prilikama (čitaj kada MORAM) i uvek, ali uvek, hodam ukočena poput daske u strahu od pada na ledu koji je kada s takvim mislima istupite u svet zagarantovan.
Zato sam prekjuče prevrtala očima poput vetrenjače kada su mi na dlan pale prve pahulje snega. Setih se Kalifornije koja mi u ovom životu ne bi suđena i naravno, Hamleta jer se zimi, u maniru dočaranom na slici ispod, pitam samo jedno..

"Biti ili ne biti.."
2)MAGIJA

Kada sam već započela priču naopačke da premotam film do subote, dana D za ovaj mesec. Kao što sam rekla u prošlomesečnom tekstu kolumne, na rasporedu skorije budućnosti bio je balet. Kao veliki zaljubljenik u remek dela Čajkovskog obradovah se poput deteta činjenici da je karta kupljena i da mi magija baleta predstoji krajem meseca. Vreme je, kao što mu je i običaj, proletelo te je 26. došao brzinom treptaja oka.

Krenula sam ovde da vam prenosim impresije, a potom shvatih da tako neće moći.. Odmah sam prešla na pisanje teksta koji je završen pre same kolumne, a na blogu vas čeka u ponedeljak. Reći da je celo iskustvo čarobno je meni trenutno mala reč za ono što sam doživela. Po svemu sudeći gledaću ga i u decembru, repriza je duši očigledno neophodna.


3)NEPRISUTNA TIŠINA

Odlazak u pozorište me je podsetio zašto ne volim bioskop i od istog zazirem kao đavo od krsta. Meni su najbliži često zamerali što ne umem da ćutim kada je u toku filmsko veče, ali dok ne osetite na svojoj koži tj. ušima koliko mrmljanje sa strane iritira nećete uvideti da je ono što radite pogrešno. Prvo što me je u pozorištu iznenadilo jesu deca, da vidim poneko još i hajde, ali prvih nekoliko redova bili su prepuni mališana. Do mene gospođa sa dvoje dece dok se iza smestiše bake s unukama. Da je to dete iza mene pričalo o nečem nebitnom ne bi mi toliko smetalo koliko mi je smetalo ono što je zapravo radilo, pre svake scene rekla je šta sledi.

Nisam gledala "Krcka Oraščića" ni na TV-u nikada, preletela sam davno preko "Labudovog jezera" ne mogavši se putem ekrana u dovoljnoj meri uživeti u priču, tako da je ovo, kao što rekoh, bio moj prvi balet. Aman dete ućuti! Džaba je bilo svako Ššš, progutao ga vazduh. Taman kad mi je došlo da gospođi koja je sedela do mene kažem kako ima zlatnu decu jer ista glasa nisu ispustila ono dete iza mene je izjavilo kako joj je strašno dosadno i kako hoće kući. To je bilo na polovini drugog čina, a nakon njega je jedna mala nedaleko od ove prve što je remetila tišinu krenula da remeti aplauz vičuči "BRAVO" iz sveg glasa dok su ostali kulturno aplaudirali. Kada su joj rekli da sa time prekine odgovor je bio "Meni mama radi u pozorištu".
Dakle deco, molim za tišinu i ukoliko vam je dosadno sve što se odvija na bini zamolite roditelje da vas sledeći put ne vode sa sobom ili pažnju zaokupite kokicama u krilu čije mi prisustvo u pozorištu uopšte nije bilo jasno.


4)IZUMRLA VRSTA 

Kad već govorimo o lepim manirima želim da istaknem kako žalim što su, čast izuzecima, postali običaji prošlosti. Gde god sam se u skorije vreme obrela nailazila sam na veće ili manje znake nekulture. Uvek sam ona koja čeka u redu, koja se, ako ništa drugo, skloni s puta starijima ili im otvori vrata u prodavnici. Ništa me ne košta, a njima znači. Ne treba zaboraviti da će i nama jednog dana na vrata pokucati sedamdeseta pa će mali gest mnogo da znači.

Ne sećam se da sam ikada svojevoljno koristila pravo prvenstva, iako ga po zakonu imam isto koliko i trudnice ili pak roditelji s decom jer sam osoba sa invaliditetom. Još uvek se raspravljam sa ljudima koji žele da mi ustupe mesto u autobusima, čekaonicama i slično. Cenim i poštujem red i istog se držim tako da mi zaista nisu jasni slučajevi koji se pred vratima pošte guraju kao da je sutra sudnji dan usput nastojeći da poremete sve u njihovoj bližoj okolini. Priljube se na vrata tako da ih onaj s druge strane može pri otvaranju istih srušiti bez po muke.
Brzina života nas uništava iz dana u dan i u nama razvija nestrpljenje manje od onog u deteta. Sve odmah i sve sad sa stavom sivonje i divljaka. Lepi maniri i pristojnost su naravno pri takvom rezonovanju izleteli kroz prozor i pre no što su stigli da se razviju. Sve manje nas deli od postavljanja pitanja "Šta je to kultura?", na našu nesvesnu i veliku žalost.


5)AMERIKA

Stigla mi je pošta, donekle. Nismo se moja pošiljka i ja još uvek videle, ostala je tamo gde je i stigla, kod mojih u selu. Polovina tj. jedna knjiga je pristigla pre nedelju dana, drugu očekujemo svakog momenta. Kažu moji, koji su knjigu prelistali, da je ona u savršenom stanju. Ne veruju mi kada kažem da je kupih polovnu. Iako dostava nije završena mogu reći da prvu međunarodnu kupovinu smatram uspešnim i pozitivnim iskustvom. 

Čim mi padnu šaka slikam, obećavam!
To bi bilo sve za ovaj mesec, dragi moji. Tekstova je manje no inače, svesna sam te činjenice. Da sam tekstove radila jer MORAM to ne bi bilo to, vi biste prvi primetili. Uhvatih sebe da sam kratka s inspiracijom u momentu kada imam uslove za rad dok su mi se ideje pretežno javljale van kuće zatekavši me bez papira i olovke usled čega nigde više ne idem bez svog notesa kako bih makar osnovu pribeležila. Da pišem sve u svesku ne umem jer sam sebe navikla na odnos mozak-tastatura, direkt u blogosferu.

Decembar započinjemo muškim glasovima Holivuda koji me hipnotišu. Naravno da nisu stali svi na listu dok su drugo i treće mesto bili velika dilema rangiranja. Velika većina su tzv. Šekspirovci što će reći da ćete na listi zateći tek ponekog Amerikanca. Britanci su kao i uvek, zahvaljujući svojoj teatralnosti i dikciji, u vođstvu.
Do tada..

Keti ❤

Коментари

  1. "Vratija se Šime", naša Keti.:*
    Ne mogu da verujem da je sutra 1. decembar, ne znam kd pre prolete ovo vreme i kuda, a opet, već me hvata pretpraznična euforija i radost, to mi je bar neka uteha. Jelku još jedino ja kitim, onako detinjasto tvrdoglavo, nek mi se smeju moji, šta ću kad volim.:) Ali o tome u svoje vreme, ionako tradicionalni novogodišnji post neće valjda izostati ni ove zime.
    I mene je novi izgled Blogger-a, tj. kontrolne table, neprijatno iznenadio. Em nije onako pregledno, em moram svaki put da sama idem do dna stranice i proveravam novitete. Bezveze!

    1. Kod mene je, bogami, zima uveliko stigla. Minus, mraz ujutru, ceo dan duva, napolje ne možeš bez pet slojeva odeće, a da ne pominjem onaj miris u vazduhu, mada ga ja lično volim. "Seče" bukvalno.
    Obožavam sneg, ali isljučivo kroz prozor!:) Još uvek nije pao, doduše, no, radujem se prvom snegu unapred. Što se tiče izlaska napolje, procedura nam je ista - samo po potrebi i brzim, ukočenim korakom. Nije da ne volim šalove i kape (obožavam i imam boju za svaku kombinaciju!), cokule i kaput, ali leti sam nekako raspoloženija i strašno sam zimogrožljiva, pa mrzim kad ne mogu napolje onako često. A opet, zima mi je savršeno vreme za čitanje ili gledanje neke fantastike, čemu se unapred radujem. Atmosfera je prava.

    2. Jedva čekam utiske, baš sam se pitala kako je bilo i ne sumnjam da si uživala!:*** Čajkovskog nikad dosta, s nestrpljenjem odbrojavam do teksta, da podelimo tu magiju!:) A on i jeste baš savršen za zimu.

    3. Uuuuuuuuu, ovo i ja ne podnosim! U Narodnom pozorištu u BG-u sam se nagledala i naslušala koječega, od odeljenja koje profesori dovedu, pa ne mogu da smire - nebitno jesu li tinejdžeri koje tresu hormoni, ili dečica, uglavnom se smaraju, pričaju, gađaju stvarima, stalno čuješ ućutkivanje, sve upropaste....a ima i "ozbiljne publike" koja sjaji mobilnim telefonima, aplaudira u toku činova U RITMU muzike, naglas reaguje na scene....nekultivisani totalno.
    Sad bi nas neko nazvao "vešticama" koje "ne vole decu", ali, zaista - vodili su i mene kao jako malu u bioskop i pozorište, pa se znao neki red. Bonton u ruke, mala lekcija kod kuće, a ako junior ne može da prestane da se vrpolji, izvedi ga napolje, prosta stvar. Što da se dete muči, a usput i ostatak sale?
    Pun pogodak sa ovim tekstom, zaista!:)

    4. Još jednom, BRAVO, potpuno se slažem. Često razmišljam o tome kako je, nažalost, došlo vreme da se bezobrazluk podstiče, čak i nagrađuje, maniri su "demode", a laktaši i nevaspitani gospodare. Posebno sam se takvog iskustva nakupila tokom ove prakse u biblioteci i sve se spremam da napišem tekst na ovu temu. Iskreno se oduševim kad naiđem na neko kulturno stvorenje, eto, dotle je došlo. :(

    5. Drago mi je zbog pošiljke, probila si led više nego uspešno i obavezno javljaj nastavak avanture.:)

    Sasvim je u redu pauzirati kad se nema volje ili inspiracije, prva isto radim. Nekad se skupe ideje, ali iz nekog razloga nisi sigurna možeš li u tom trenutku da ih sprovedeš u delo kako dolikuje, pa je bolje da sačekaju nego da radiš polovično. Niko nas za ovo ne plaća, nemamo ništa sem lične satisfakcije i onda samo opušteno. :)
    Radujem se prvoj decembarskoj temi, zvuči zanimljivo. :))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. "Vratio sam se živote" da citiram Kemala Montena.. Divno je vratiti se, deset dana bez aktivnosti mi je zaista kao večnost, ali neka, tu smo, to je ono što je bitno. :*
      Ja ne verujem da je decembar tu, još malo i moj blog će duvati prvu svećicu na torti. :) Sve je tako proletelo.. Leta kao da i nije bilo, jesen se još ne da u mojim krajevima dok zima polako spušta temperaturu i najavljuje sneg.
      Čekam novogodišnji tekst, tvoji ala Vivaldi su uvek prepuni duha vremenskog doba o kom trenutno govoriš.

      1. Mislim da je to jedino što od zime volim, taj miris svežine. Od ostalog uglavnom zazirem. Jedina sam u porodici kojoj je u cilju da se što brže i sa što manje detalja okiti. Rekoh već da ću kada budem imala svoj dom za kićenje angažovati ujnu ukoliko bude imala volje. :) Ona u tome uživa..

      2.On je meni genijalan. Volim i Šopenove "Nokturne" i Prokopjefovog "Romea i Juliju", ali ništa kao njega. Moram se dočepati svih njegovih baleta. "Krcka" i "Labudovo" znam napamet. U ponedeljak tj. nedelju u ponoć tekst je na blogu. Nemam reči kojima bih izrazila svoje oduševljenje. Sve što izustim mi je nekako malo.. Trudila sam se da prenesem utiske što je bolje moguće, iskreno i iz srca, kao i da izbegnem svaki mogući spojler.

      3.Bilo je i kod mene telefondžija, ali kokice i klinci pobediše. Niko me nije, da kažeš, podučavao, ali zna se neki red. Pogotovo u pozorištu, zna se kada je vreme za aplauz, nije potrebno u po' izvođenja tapšati, dekoncentriše se i orkestar i ansambl. U jednom momentu sam imala osećaj kao da sedim u cirkusu ili ne daj Bože bokserskom meću, dranje iza leđa se za to postaralo.

      4.Upravo, svane ti kad ti neko uputi ljubaznu reč, jer velika većina danas vidi jedino sebe i gura napred bez trunke razmišljanja. Empatiju i altruizam da ne spominjem. Još uvek se sećam priče profesorke koja je pala na autobuskoj, ljudi su je zaobilazili niko ruku da pruži.

      5.Javljam, obavezno! Nemaš brige. U kolumni sledećeg meseca će priča dobiti epilog. :)

      Istina, niko nas ne plaća i baš zato što radimo zato što volimo treba to u tekstu i da se oseti. Ukoliko nije od srca znači da je ofrlje što je u redu za početničke greške, sada su one suvišne i trn u oku. Na svojim sam greškama učila, valjda i naučila. :)
      Idu glasovi u petak, bilo je teško.. :)

      Избриши
  2. Ja jedva čekam da okitim jelku, sad kad smo se preselili konačno imam slobodan ćošak u koji ću da je stavim (okolnosti su bile takve da poslednje dve godine nije bilo tog slobodnog ćoška i mnogo me je to nerviralo). Iako znam da će zbog mačića češće biti u horizontali nego u vertikali, ne mogu da dočekam.

    I ja već mrzim zimu iako još nije pošteno ni stigla i proklinjem vremensku zonu u kojoj smo svaki put kad izvodim Okija napolje. Ali šta je tu je, vreme ionako jezivo brzo prolazi, sad će proleće, dok trepneš. Sneg me, doduše, uvek obraduje, ali samo onaj prvi, zasitim ga se već sledećeg dana.

    Ako će ti biti lakše, ni ja nemam ispiracije za pisanje, ali stvarno mislim da je za to krivo ovo depresivno vreme. Nemam volje da se mrdnem iz fotelje, a ne da uradim nešto korisno. Tako da, razumem, nisi jedina :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Meni je moja divna, uključim u struju i vrhovi menjaju boje, skrati mi muke. Imam neki maleni paket ukrasa koji na nju stavim i finito. Prirodnu jelku ne volim, miris mi je uvek smetao, zato mi ni cvećare nisu srcu drage.. Mnogo sam ja komplikovana :D

      Pravi sneg je kod nas pao još kad sam dete bila, onako da škripi pod nogama. Ovo je sve bljuzgavica, žali Bože zime. Sneška su deca 21. veka prerasla kako mi se čini, valjda nije IN. Sve će to proći, kao i obično.. Ova je naročito brzo nestala.

      Slažem se, vreme je u pitanju. U istom sam raspoloženju kao ti, bukvalno preživljavam dok ne svane malo.. Sam mrak u četiri popodne me ubije u pojam.

      Hvala na čitanju! <3

      Избриши
  3. Ja ne kitim jelku, onu veliku, pravu, a ona plastična je nestala u selidbi pre tri godine. Ipak, kupiću kod "mog" Kineza neke jelkice, idealne za komode, vitrine, za ng sto..Volim sve praznike, posebno NG, Božić i Srpsku Novu.
    Što se tiče odlazaka u pozorište, davno nisam bila i žao mi je zbog toga.

    Zima..ne volim je. Na sneg izlazim baš kad moram i tada me neko drži zbog mojih kolena..Zimi je prijatno sedeti u toploj sobi, čitati ili gledati neki film, uz kuvano vino.

    Što se nekulture tiče, očajna sam. Baš očajna jer vidim da se mlađe generacije sve bahatije ponašaju, a ni svi stariji nisu baš fini..

    Čitam i dalje tvoj blog, čekam blogorođendan, pozdrav :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam sada u pozorištu bila nakon propuštenih nekoliko godina, prvo što sam ulaskom u isto shvatila jeste da mi je neizmerno nedostajalo, a da toga nisam bila ni svesna.
      Slažem se, zima je za ogromnu šolju čaja, knjigu i najdraže ćebe. Ni vino neće smetati. :)

      Ne znam šta to vetar nosi, ali sve je gore i gore. Osnovna kultura postaje stvar prošlosti, krajnje je neverovatno. Uplaši me budućnost kada vidim šta je danas sve nenormalno apsolutno normalno.

      Hvala ti Rado, sad će i virtuelna torta doći na red za ovaj virtuelni svet. :)

      Избриши
  4. Ja se baš radujem kićenju jelke, imam u posebnim bojama, pa kombinujem, ali sam najgora kada treba da ih sve raskitim, jednom mi je jelka stajala u potkrovlju do maja meseca.😆
    Jedva čekam detaljnije utiske o baletu, mora da je bilo čarobno veče.
    Haha jao verujem, skoro sam bila na veče tango plesa i muzike i neki moderni roditelji su doveli dvogodišnje dete, koje je plakalo i vrištalo sve vreme, naravno ne krivim dete, već isključivo roditelje. Zato nisam ni išla još da gledam Fantastične zveri u bioskopu, naježim se kad pomislim na gužvu.
    I meni nešto inspiracija manjka, ali biće bolje to su samo prelazni periodi.😆

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam izgleda jedan od retkih slučajeva, osećam se k'o Ebenizer Skrudž, kog nikad ne ponese taj praznični duh. Do maja? dobra si.. :D Da se mene pita to sitno što ja okitim može stajati i do naredne godine, nikom ne smeta. :)
      E da, ne podnosim "Sam u kući" ali sve ostale filmske maratone volim preko praznika, uključujući i Harija, pa mi je to jedna od glavnih prazničnih radosti jer rekoh da ne volim kititi, ali nisam rekla da ne volim poklone. :)

      Dvogodišnje dete, ne verujem! Stvarno počinjemo ličiti na "veštice", ali valjda se zna šta je red. Nisu sva deca za to.. Sećam se kada sam prvi put, kao dete, kročila u bioskop ta nekultura mi je prvo zasmetala i smeta i danas. Htela sam i ja ići na "Zveri", ali me ovi u subotu ubiše u pojam, kontam da je u bioskopu još gore.. Neka hvala. :D

      Stand by mod je zavladao blogosferom.. Biće bolje. :D

      Избриши
  5. Eco i mene :)
    Ja volim zimu i težak sam euforik kada ona dođe. Ne volim nužno da hodam kada se topi sneg alin zmska jutra su za mene najlepša jutra, jutra koja nose magiju sa sobom :)
    Pričale smo ja i ti već o predstavi (haha imala sam prilike da čujem prve utiske) čekam tekst da vidim pun doživljaj svakako da ti ne dužim ovde :)
    naš kako i mene strašno nervira kada mi neko melje, pre godinu dana sam bila da gledam Spectre i usta nisu zatvarali iza mene i to su bili odrasli ljudi (jer deci se pola prašta) zato ja uvek radiej desim kući(i obično sama gledam da mogu da pričam sama sa sobom hahah).
    Meniri su danas strana reć mnogima pre par nedelja sam išla u apoteku po pojam nemam neki sirup za kašalj i kaže meni žena (koja je došla posle mene btw) "ja sam išla kod lekara za recept a ti nisisi pusti mene da prva uzmem" da je starija mnogo pa i da je pustim ali ne. E to je današnja situacija.
    Drago mi je da su knjge stigle i da možeš polako da spremaš diplomski, ja ču slaviti kad moje za redvoan faks stignu :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zato ja i bežim od bioskopa.. Još ga naši i renovirali, ne vredi, ništa me neće naterati da odem.. Volim svoju foteljsku udobnost. Sam si svoj gazda, udesiš sve da ti je po volji, a pritom pauza može biti kad god zaželiš..
      Svakakvih slučajeva ima, bilo da je u pitanju pekar, lekar ili apotekar. :) Ima nas svakakvih.
      Javljam utiske kad mi knjige dođu u ruke i fotkam, naravno.

      Hvala na čitanju! <3

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi