Crazy Train

Vremenska prognoza nam govori kakvi nas vremenski uslovi čekaju izraženi u stepenima Celzijusa. Pored maksimalne dnevne temperature ista ističe kakav je tzv. Real Feel, pa je, primera radi, 20℃ zapravo 22℃.
U novembru ću "oduvati" 25 svećica sa torte. Real Feel je kao da će ih biti 50. Kako vreme odmiče sve manje "normalnih" pojmova današnjice mi je jasno. Najveće poteškoće mi zadaje jedan pojam čudna imena i prezimena - Like Follow. Njegov, verovatno, brat od tetke znan kao Share, čini mi se, nije toliko eksploatisan kao on, opsesija njime nije dosegla granice ludila s kojima se Like Follow odavno graniči. Epidemija koja nosi njegovo ime najpogubnija je po mlađe naraštaje, te stoga ne čudi rečenica na Insta story-ju, na koji sam malo pre naišla, citiram:

            "Ako do kraja dana ne budem imao 800 pratioca izvršiću samoubistvo." 

Ista me nije alarmirala već naprotiv razljutila u tolikoj meri da pišem ovaj tekst jer ne znam kako drugačije protiv ludila u kojoj žive današnja deca. Da, imam 25 godina i reći ću deca. Rekoh već da se osećam kao da imam duplo, ako ne i više, godina. Sve što se danas dešava u tolikoj je meri rapidno i često krive percepcije da ne mogu a da se, iako sam pobožna na jedvite jade, ne krstim s obe ruke. Da ignorišete očigledno ne možete jer poput mačke iskaču iz džaka. Reći će možda neko da se time ne vredi zamarati, i naravno, donekle je u pravu. No, jače je od mene.

Da zabune ne bude, koristim i Instagram i Fejsbuk, nisam licemer koji bi da "soli pamet". Ono što ovim tekstom hoću da kažem jeste da mi prosto nije jasna, niti će biti, opsesija sa brojem "pratioca". Sama činjenica da se sve meri pojmom Like Follow je suluda.
Oni koji se odupiru toj maniji iz dana u dan sve je manje. Ne, ne mislim na kompletno ignorisanje tehnologije i samog Interneta već razlučivanja između racionalnog i iracionalnog upotrebljavanja istog. Granica tu itekako postoji, ali je ona za većinu mladih plod imaginacije onih koji u njihovom svetu ne žive.
Više no što je šala, gore navedeni citat je dokaz da nama nije neophodna vremenska prognoza već vremenska dijagnoza jer je Real Feel, da se poslužim Ozijevim rečima - Crazy Train.


Hvala na čitanju, 
Keti ღ

Коментари

  1. Kako bih ti rekla, ja za manje od mesec dana zaokružujem brojku, a ne da nisam svesna koliko imam godina, nego ne mogu da se opasuljim. Ne zbog onog klasičnog "matora sam", već kao da sam stala tu negde na 25. :)
    Ja imam drugi problem, mada je slične prirode. Meni se nekako svi čine odraslijim od mene (ne obavezno i zrelijim), pa tako kad vidim neku devojku i shvatim da ima, recimo, 20 godina, a ne 30, koliko bih ja odokativno dala, zaprepastim se. I tako svakog dana. Ko šta radi, ja se samo sablažnjavam okolo. :)
    Odavno postoji taj trend lajkova i pratilaca i ne razumem čemu ta potreba da se sve karte stave na sto, javno, pred velikim brojem ljudi. Meni su pratioci važni samo za blog (nekako je prosto lepo kad puno ljudi voli i ceni to što radiš, tu valjda nema govora), ali svoju privatnost čuvam, imam mali broj prijatelja na (zaključanom) fb i bukvalno dobijem omanji napad anksioznosti kad god dobijem friend req.
    Al' što bi rekli, ako ga nema na fejsu/instagramu, nije se ni dogodilo, dakle, mi se faktički baš nešto i "ne događamo" :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja se zaprepastim kad mi daju koju godinu manje, jer pretežno dodaju pet godina, valjda tako ljudima delujem. :) Inače redovno pogrešno procenim koliko neko ima godina, ne umem baš dobro da "pročitam". :)
      Znam da taj trend postoji, ali ovakve krajnosti me uvek navedu da se zapitam ko je ovde lud ( brat kaže kako je moj IG dosadan, nigde onih ušiju i sličnih filtera, sve same knjige :D)
      Blog je meni kao zaseban virtuelni svet, mesto na kom možeš da ostvariš stvarno divnu komunikaciju i "upoznaš" divne ljude. Uvek ima tema za razgovor. Iz tog razloga njega nisam ni uvrstila u tekst.. Razumem te u potpunosti, još kad dobijem od nekog NN, nit' videla nit' čula. :) Dobro me podseti i tu sam rekla da ću napraviti čistku, jer se sa mnogima nisam čula godinama, a da se može zaključati to sam totalno zaboravila, hvala na podsećanju.
      Da, mi smo maltene nevidljivi. :)

      Избриши
  2. Odličan post draga :)
    Aposlutno se slažem sa svakom rečenicom, više mi je muka od svih tih ljudi koji žive za to da im neko udeli lajk ili follow. Iskreno lepo je kada te više ljudi prati ali da moliš za to i da idešu ekstreme je no no u svakom slučaju :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kasnim s odgovorom, ali tu sam. :)
      Drago mi je da se razumemo. Iskreno kad vidim te današnje tinejdžere ništa mi nije jasno. Uvek budem ona koja blene u plafon, jer smatram neumesnim da pri poseti nekom vreme provedem zagledana u ekran i samo fizički prisitna dok mislima živim u virtuelnom delu sveta..
      Ekstremi su uvek posebna priča. Misliš da ne može gore i na kraju se uvek šokiraš, jer ona stara - od goreg ima gore, vredi u svakom pogledu, pa ni virtuelni svet nije izuzetak.

      Hvala na čitanju darling :*

      Избриши
  3. Malo kasnim, jer je gospoda iz servisa bila aljkava, pa je sokoćalo opet doživelo kliničku smrt i, evo, tek mi ga danas vratiše na rehabilitaciju.
    Fenomenalan tekst, šta da ti kažem, sem - potpis na svaku rečenicu!:)
    Ozi mi je bio prva asocijacija na naslov.:)
    Direktno, prkosno, a u središte problema, plus savršeno sročeno.
    Ja se, naprotiv, osećam kao da sam vršnjak ovoj sajber-generaciji po godinama, ali nikako i po interesovanjima i tu se slažemo, čak se i ne trudim da uhvatim korak. Stalno ponavljam - drago mi je što nisam dete ili tinejdžer danas, što su moje godine odrastanja bile prirodnije u svakom pogledu. Tehnologiju koristim krajnje umereno i najskorija lišenost laptopa tokom desetak dana podsetila me da bez istog i te kako mogu. Držim se zlatne sredine - koliko mi je nužno, za prepisku, blog i kontakte, sve drugo mi nije neophodno. Razumem da je moderno doba donelo izvesne promene, daleko bilo da to ignorišem, ali neće se hvatati u to kolo.
    Inače, taj "pratioc" me još više zgranuo od teške brige mladog Instagranca. :)
    Opsednutost brojem pratilaca i "lajkova" vidim kao neku vrstu novog ispoljavanja nesigurnosti, vapaja gladnog ega za virtuelnom hranom.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kasnim i ja sa odgovorom, ali tu sam.. :)
      Ozi, dabome, kako drugačije. :D Prvi mi je na um pao i verujem da nema adekvatnijeg naslova. Pokušam da vratim film i uporedim sebe tada i njih sada i veruj naše muke su ma koliko trivijalne, kao i njihove, bile slađe. U godinama pri kraju osnovne i na početku srednje internet se mukom hvatao, dial up mi pri samoj pomisli zazvonio u ušima.. Koristila sam ga slabo, učitavalo se čitavu večnost, a ja nisam imala živaca + je komp crkavao svako malo. Loptali se na ulici, kad nam daju kredu išaramo celu ulicu, prvi sladoled jeli krišom od škole do kuće jer je za njega bilo rano. Ja se s mlađom sestrom od ujaka igrala do 13-te.
      Ne fali komp uopšte. Bukvalno ga danima palila nisam i osećala sam veliko osveženje.
      Kažu da svako vreme ima svoje breme, pa tako i ovo novo. Ne smeta mi što se vreme menja, to je prirodno, ali ovi ekstremi su da se čovek zapita. :)
      E baš to - "pratioc", a broj lajkova/pratilaca bukvalno opsesija..

      Hvala na čitanju draga. :*

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi