Al Paćino|Njegova priča

"Traganje za ljudima nikad mi nije bilo svojstveno. Ja to ne radim.
Ne znam zašto. Možda zato što sam stidljiv."
Smatran jednim od naslednika velikog Branda, njegovim "glumačkim kumčetom", Al odbija ove tvrdnje, ali pristaje na svoj prvi intervju nakon što je pročitao onaj koji je Marlon dao Lorensu Grobelu 1979. godine za specijalno izdanje, 25. rođendan, Plejboja. Autor je odleteo za Njujork iz kog se nije vratio gotovo mesec dana. Alfredo Džejms Paćino koji mu je tada otvorio vrata svog doma delovao je stidljivo i oprezno, ni nalik filmskoj zvezdi.

Mladić koji je odrastao u Južnom Bronksu, siromašan, odgajan od strane majke Roze i njenih roditelja. Pre no što je stao pod zvezdano nebo Holivuda bio je kućepazitelj u zgradi za 14 dolara nedeljno, kurir, prodavac cipela, razvodnik u bioskopu. Glancao je sveže voće i prenosio nameštaj. Nakon što je na audiciji za Glumački studio Lija Strazberga bio odbijen upisao se u Studio Herberta Bergofa gde je upoznao čoveka koji će mu postati mentor i očinska figura, glumca Čarlija Lotona. Kod Strazberga je primljen četiri godine kasnije. No, Al je u detinjstvu sanjao drugačije snove, sve dok u četrnaestoj nije odgledao izvođenje Čehovljevog "Galeba" to jest.
"Želeo sam da budem bejzbol igrač, naravno, ali nisam bio dovoljno dobar.
Nisam znao šta ću da radim sa svojim životom."
Veze koje razvijamo sa piscima kroz čitanje njihovih dela i danas su, kao i na samom početku njegovog glumačkog puta, za njega značajne jer pružaju mogućnost izražavanja svega što inače nemamo hrabrosti reći.
"Pisac je za mene sve; bez njega, ja ne postojim."
Mnogi su odigrali veliku ulogu u njegovom životu, ali jedan se ipak istakao i pratio ga kroz ceo život više no svi koji su pre i posle njega u Alov život ušli - Šekspir. Njegove stihove recituje kako bi zadržao "kondiciju", zaljubljen u specifičan jezik do današnjeg dana. 
"Šekspir je jedan od razloga što sam ostao glumac. Ponekad provedem ceo dan radeći Šekspira sam, zbog proste radosti tog čitanja, izgovaranja tih reči.
Radim Šekspira kad se osećam onako nekako..."
Ostvarivši se u nekim od najznačajnih uloga u istoriji kinematografije Al će ipak svoj poziv smatrati najživljim i srcu najdražim na daskama koje život znače pod okriljem njegovog rodnog Njujorka. Ono, poput grada za čije je ulice Paćino neraskidivo vezan, neprekidno pulsira. Pruža mogućnost ponavljanja i slobodu improvizacije koja nema okvire i granice. Simbolično, priča utkana među ove stranice počinje i završava se Marlonom Brandom, pater familijasom dinastije Korleone i ocem Metoda.
  • Ocena je - 4.5/5
Pola boda i utisak savršenstva kakav je i sam glumac čiji život je predmet razgovora knjizi je oduzeo sam autor. Pretposlednji intervju je, po meni, mogao stati u svega nekoliko rečenica umesto što je na momente delovao kao presipanje iz šupljeg u prazno, iako je tema kojom se bavi značajan i ličan segment glumčeve karijere. Priča o trilogiji Kum jeste krucijalan deo kako Paćinovog stvaralaštva tako i sveta filma uopšte, te je neizostavan deo svih devet intervjua.
Al je napisao predgovor Lerijeve knjige. Saradnja je izrasla u dugogodišnje prijateljstvo.

Hvala na čitanju,
Keti ღ

Коментари

  1. Izgleda da mi uopšte nije poslalo komentar malopre, ne znam zašto.
    Prikaz je divan, zaključak i ocena objektivni, a za samu knjigu si me zainteresovala još pomenuvši mi je nakon komentarisanja one o Marlonu Brandu, pa sada još više želim da je pročitam i svakako ide na listu.:)
    Tvoj tekst prenosi ljubav, divljenje i poštovanje koje ovaj umetnik zaslužuje u neiscrpnim količinama. Ničeg previše, baš sam uživala u čitanju.:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopao prikaz. :*
      Interesantno je koliko sam na početku poput samog autora imala ideju ko bi Al trebao da bude, očekuješ naznaku nekog od njegovih likova, ali on ti sve iluzije pobije u startu. Verovala sam da je osobenjak, ali on je u isto vreme i čovek koji voli da se šeta ulicama Njujorka i razgovara sa ljudima.
      Sa toliko ljubavi govori o svom zanatu, o Šekspiru, da te prosto opije. Poželiš da nakon čitanja uđeš trčećim korakom u Vilijamov svet.

      Hvala na čitanju :*

      Избриши
  2. Odličan post, već sam ti rekla da si me zainteresovala za knjigu. On zaista dleuje kao fascinatna ličnost idalje pamtim deo iz nekog intervijua kada je rekao da nije bilo bitno što niko nije verovao u njega sve dok je Frensis verovao u njega, od tad me baš intrigira kao čovek :) Odličan post :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopao. :)
      Za Frensisa Al ima samo reči hvale, naposletku Majkl Korleone je dobrim delom zasnovan na Kopoli. Pitanje koje je Alu, čini mi se (na osnovu pročitanog), najmrskije jeste ono standardno - Ko je Al Paćino? Jedino čemu on stremi jeste da njegov rad govori u njegovo ime, slava i pare su ok, ali nisu nikako presudni faktor kada je neki projekat u pitanju.

      Hvala na čitanju. :*

      Избриши
  3. Videla sam fotografiju svog omiljenog pisca i morala da pročitam tekst! U svakom filmu se zaljubim u njega, haha! Fascinira me što je zapravo stidljiv i nesiguran. Možda zbog toga više cenim njegovo umeće.

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Popularni Postovi