Princeza u medu i mleku

Kad god pomislim na poeziju setim se sebe kao osnovca na času srpskog jezika, paničim pred recitovanje odlomka trenutno aktuelne epske narodne pesme. Svaka recitacija mi je bila "dupli posao" jer sam uz prisećanje teksta morala ubeđivati sebe da postoji svetlost na kraju anksioznog tunela. Prošavši taj obavezni deo školskog programa poezija i ja smo se rastale na neodređeni vremenski period.
Međutim, susrevši se često sa edicijom "Reč i Misao" u poslednjih godinu, dve pomislila sam kako ne bi bilo zgoreg pružiti drugu šansu poeziji, ništa me nije koštalo. U mojoj biblioteci su se tako našli Paveze, Jesenjin, Eliot, Igo i Majakovski. Ima ih pročitanih, ali i onih koji čekaju da dođu na dnevni red dok su tu i pojedini, poput Bloka, koje tek treba "uloviti". Probrana poezija ove edicije mi je dokazala da mi stihovi, sami po sebi, nisu odbojna forma, pa sam tako sa elanom krenula u potragu za nečim novim.
Sasvim slučajno sam naišla na Tenisonovu "Ledi od Šalota" i "Uliksa" i brzinom svetlosti zgrabila knjigu njegove celokupne poezije sa Book Depository sajta. No, sve navedeno nije tema današnjeg teksta. Glavne zvezde su jedne od najhvaljenijih knjiga instagrama tj. njegovog ogranka koji se bavi knjigama, bookstagrama:

Dokaz A i B
Otkako mi Sandra dade ideju da kažem o popularnoj nam poeziji koju reč jedan citat iz pozorišnog komada Dušana Kovačevića, Radovan III, mi ne da mira:
"Ja jesam mator, i mene je moda pretrčala. A i da sam mlađi, ja ne vidim šta će meni treći rukav na sakou."
U instagramskoj je poeziji taj, treći, rukav znak ENTER, ošinut nakon svake reči ili pak slova (predočeno nam u dokazu B) sa ciljem da stih, koji je zapravo rečenica, dobije na efektnosti i samoj dramatičnosti. Ono što je zbirkama, izuzev entera, zajedničko jeste i poruka - ljubav, prvenstveno prema sebi. Govore o prevazilaženju nedaća, od zlostavljanja do ljubavnih jada. Teme su nešto sa čime se može poistovetiti svaka žena, te je, čini se, bilo neminovno da stihovi budu prožeti i dozom feminizma.

Za moj ukus sve je previše sladunjavo, pa i ne treba da vas čudi kada kažem da mi je zbirka Rupi Kaur nalik čaši šećera sa svega nekoliko kapi vode. Verujte mi na reč, posle toliko šećera pomenute kapljice vode su jedva primetne. Zarad njih se ne vredi zamarati ukoliko ne skapavate od žeđi, a i tada vam je rabota više nego uzaludna.
Zbirka Amande Lovlejs mi je, s druge strane, trebala biti sumnjiva samim naslovom. Nisam ni naslućivala da je i tu u pitanju enter poezija, ali avaj, slika tj. naslov govori više od hiljadu reči. Došavši do stiha u kom su dve reči iskasapljene pomenutom metodom htela sam da je spalim, a da sam deo X-men ekipe verujem da bih pogledom to i uspela. Bes u meni još uvek nije minuo. Kad god mi, poput padobranaca, zbirke "slete" u misli uvek se osećam kao da sam odalamila mali prst na nozi, psovke same izleću.

Ukoliko pomislite da sam, ne daj bože, snob reći ću da je ceo tekst rezultat mog nezadovoljstva i nerazumevanja. Gore navedeni pesnici i pisci nisu tu da bi se ukazalo na njihov kvalitet u odnosu na današnje pisanije, sve je, kao i uvek, stvar ukusa. Razlika je u tom crnom enteru koji mi nikad neće biti jasan. Da li je poenta bila u tome da se razbiju okovi uobičajenog "šablona"? Ili nam je život toliko brz da ni za stih nemamo vremena?!
Lično, smatram novo ruho poezije iskasapljenom rečenicom (rečju), bez nekog naročitog smisla i efekta. Nastojeći da iskoči iz kalupa popularna poezija, Internet senzacija, je iskazala nepoštovanje prema samoj formi i lepoti koju stih pruža i ostavila me zblanutu i revoltiranu, ali sa zaključkom.

Meni treći rukav na sakou ne treba!


Hvala na čitanju,
Keti ღ

Коментари

  1. GENIJALAN tekst, pravo u metu! Oduševila si me!:)
    Iskreno, nikad u životu nisam čula za ovu zbirku ni poetesu (?), ali moram priznati da sam izzetno skeptična prema modernoj poeziji, koju zaista, kako je Branko Miljković (doduše, u sasvim drugom kontekstu) predviđao - svako piše. I svakako. A malo ili nimalo čita.
    Inače, zaista VOLIM poeziju. Zaljubljena sam u engleski i nemački romantizam, francuski simbolizam, naše moderniste....Bajron, Kits, Šeli, Bodler, Rembo, Rilke, Blok, Jesenjin, Jejts, Vitmen, Dis, Bojić, Šantić, Raičković, Miljković, Jakšić, Kostić...nekima "prevaziđeni", meni klasika za sva vremena. Stih je lepota, stih je melodija, a ne kasapljenje, eksperiment, skrnavljenje.
    Stvar ukusa možda, ali ne i kada je o neukusu reč.
    Pogazili smo kriterijume vrednosti, pa sad dolazi do vređanja kada neko želi da vrati dostojanstvo pisanoj reči.
    Ali, vreme će i te redove p(r)očistiti od kojekakvih uljeza i samozvanaca.

    Kaćo, svaka čast na hrabrom i sjajno sročenom stavu!:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja sam bila u fazonu "kud svi tu i mali Muja", pa sam joj dala šansu. Sama forma me toliko izbacila iz koloseka da su i tih nekoliko stihova koji su mi se dopali ubrzo zaboravljeni. Kako tek otkrivam poeziju i pronalazim šta mi paše, a nisam njen vrsni poznavalac, mogu suditi samo prema utisku koji delo/stih i sam stil autora ostavi na mene.

      Drago mi je da ti se dopao tekst, hvala na čitanju. :*

      Избриши
  2. Nije instagram izmislio tu "enter poeziju", stih je još od moderne krenuo drastično da menja svoju formu i da se oslobađa (kao i književnost uopšte, uostalom). Ja protiv toga zaista ništa nemam i eto, moram da kažem da se po tom pitanju ne slažem ni sa tobom, ni sa Isidorom. Ali to svakako nije prvi, ni poslednji put! :)

    Vidim da te je forma toliko iznervirala da dalje nisi ni stigla u tekstu, zbog čega mi je žao. Očekivala sam neke primere, a ovako me golica da zavirim u zbirke, mada svi živi toliko dave po internetu, da imam utisak kao da sam ih već možda i pročitala (naročito Rupi). To što sam videla na mene baš i nije ostavilo neki utisak, tako da je ovo definitivno jedna od onih knjiga koje se više fotkaju nešto sto se u njima uživa, pa mi je u tom smislu, mnogo više nego zbog forme, omašena sama suština poezije.

    Ali svakako mi je drago da sam te inspirisala da napišeš ovaj post! :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Na ovu formu sam naišla zahvaljujući poeziji koja je najfotogeničnija na bookstagram-u, te sam sebi dala dovoljno slobode da je tako i "krstim", hvala ti na pojašnjenju. Nek' se i ne slažemo, sve je to za ljude. :)

      Zbirku Rupi Kaur sam pročitala u celosti, ali me je zbirka Amande Lovlejs iznervirala sa sledećim:

      "it is strange
      how
      s
      i
      s
      t
      e
      r
      s
      can
      be
      s
      a
      v
      i
      o
      r
      s
      or
      s
      t
      r
      a
      n
      g
      e
      r
      s
      &
      sometimes
      a bit of both

      -sisters"

      Kada sam videla da će forma biti nalik "Medu i Mleku"pomislila sam da ću pregurati kao i sa Rupi, ali ovo "lupanje" nakon svakog slova prosto nisam mogla ni gledati. Jednostavno not my cup of tea. :) Zbirke su svakako, minimalistički, lep proizvod, ali ništa tu meni nije za "pasti u nesvest" što se sadržine tiče.

      Hvala ti na čitanju. :*

      Избриши
    2. Uh, ovo jeste iritantno, ja to zaista ne mogu da čitam (mislim na ove Amandine stihove). Rupi Kaur sam mogla tj. pročitala sam nekoliko, mada nije moje polje interesovanja i složila bih se sa Isidorom kada je reč o pesnicima koje je nabrojala.

      Избриши
    3. Izvinjavam se što tek sad odgovaram. Nemam ja dovoljno reči kojima bih opisala koliko je to iritantno, čitam i ne verujem šta čitam. Sve sam zamišljala kako bi bilo super rotirati ekran, možda bi se tada slova složila u rečenicu. :D Dovoljno mi je eksperimenata i trenutnih hitova za narednih godinu dana. :)

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi