Mystery Blogger Award

Dobro veče, neko reče. Novi upitnik kruži blogosferom, nominovaše me Sara i Isidora pre izvesnog vremena, a ja se drage volje odazivam i odgovaram na njihovih deset pitanja. Dakle, da krenemo:

・Podeli logo Mystery nagrade (u naslovu posta) i pravila.
・Budi ljubazna i zahvali onome ko te je nominovao.
・Reci svojim čitateljima tri stvari o sebi.
・Odgovori na postavljena pitanja.
・Iznenadi i nominuj 10 do 20 drugih blogera i obavesti ih o tome.

・Postavi im pet pitanja. Nije nužno biti ozbiljan i ne postoje glupa pitanja.
I za kraj malo samoreklame – podeli link do svog najboljeg posta/postova.



Tri činjenice o meni:

Prvo što mi pade na pamet je činjenica da ne dišem dok pijem vodu, kada sam BAŠ žedna sunem svu vodu, a posle dišem kao davljenik koji je upravo spašen od sigurne smrti. Pokušavala sam da popravim ovu "fabričku grešku", ali ne vredi, i dalje je nemogući multitasking. Nizak pritisak u kombinaciji sa anksioznošću često rezultiraju nesvesticom kada se zateknem u gužvi ili je to bar pre, u detinjstvu, bio slučaj. Da sumiram, ne podnosim gužve i zagušljive prostorije. Za razliku od Isidore, ja volim da spavam, ali ne volim kada mi se vreme spavanja poremeti. Kada nema remećenja reda i rasporeda probudim se najkasnije do devet, ali ako nesanica, veoma retko, poremeti šablon ili sam zombi ceo dan ili praktikujem ono što ne podnosim - spavanje popodne. Za tu praksu mora postojati dobar razlog, bolest ili strašna nesanica. Ja nisam Tesla, ne mogu da funkcionišem nakon samo 4 sata sna. To bi bile tri, opširno objašnjene, stavke.

Sarina pitanja:

1.Koja je tvoja destinacija iz snova?

Mogu li ja ovde malčice da varam? Kako ne bih opet "razvezala" ostaviću link do destinacija koje sam navela u starom tekstu. Još kad bi neko izmislio Tardis, pa da me transportuje i u željene dekade, koje su odavno za nama, bila bi milina. To me podseti, mogla bih videti u čemu je fora sa Doktorom/ima, možda mi se i dopadne.

2.Kada bi jedan lik iz knjige bio narator tvog života, ko bi to bio?

Džo Marč, ne sumnjam ni najmanje da bi ona zadatak shvatila ozbiljno i pristupila mu entuzijastično. Pitanje je samo da li bi joj, kao piscu, moja malenkost bila interesantna.

3. Da možeš da putuješ kroz vreme u koji vremenski period bi najradije posetila?

U starom tekstu su pored destinacija naznačene i njihove epohe koje preferiram, ali i kako bih se najrađe tada obukla. Šta reći osim da gledanje „Tuđinke“ čoveka dobrano "baci" u atmosferu starih dana.

4. Svi mi imamo grešna zadovoljstva, reci mi jedno svoje?

Moja grešna zadovoljstva se tiču hrane, ništa drugo mi ne pada na pamet. Jedem što znam da mi ne treba, al' sam krme, pa volim medeno srce, bananice i smoki, koji u poslednje vreme kao da im zagori. Kažu da su kokice i suncokret zdrava grickalica, toga mogu jesti na tone. Bukvalno kažem "uzmi mi suncokret iz ruke da pijem vode/jedem", ta se rabota ne napušta, u suprotnom, dok se kesi ne vidi dno.

5. I za kraj, podeli sa čitaocima pesmu koja te tera da ustaneš i đuskaš?

Takva mi je cela plejlista u poslednje vreme, ali za sada nek' budu Fred i Rita, koji me uvek podsete kako NE ZNAM da igram. Ovo što mi danas zovemo igrom je nula. Nula.

Snimak broj dva me tera da pevam, da se smejem i da đuskam. Inače, mi je epizoda sa ovom numerom u crtaću „Tom i Džeri“ jedina koju volim. Kad sam kod đuskavaca tu je uvek Klunijeva tetka da me razmrda sa klasikom „Mambo Italiano“, ali i Lusi i Dezi sa svojom „Cuban Pete & Sally Sweet“. E da, i Hari Belafonte. Odvede mene Jutjub sada, prelazim na ostala pitanja inače ovom odgovoru kraja neće biti.

Isidorina pitanja:

1. Kad porastem biću Kengur! - prvo zanimanje o kome ste maštali kao deca i da li ste, nekim srećnim slučajem, uspeli da ostvarite svoj san?

Meni su sve aspiracije imale rok trajanja ala jogurt. Inače, imam tu lošu crtu da pred preprekama odustanem, ali evo nekih zanimanja koja su me mimoišla: gitarista (gitara nije bila za levoruke, pa smo se brzo rastale), pisac (prvo sam "popravila" kraj „Titanika“, a posle napisala neku pričicu o Paji Patku i alarmu, jer čega se osnovac užasava ako nije alarm. Elem, Paja se uspavao, pa je shvatio da mu trebaju nove baterije za budilnik. Poljubio je vrata prodavnice jer je bila nedelja), može se primetiti koliki sam optimista. Posle toga sam, zaljubivši se u tetkinu kućnu biblioteku, strašno želela da jednog dana i ja imam svoju. San se ostvario, a do njega me je dovela struka bibliotekara.

2. Ne veruj u idole, kaže pesma - ali životni uzori/heroji su nešto drugo. Imate li ih i ko su oni?

Posto i jednostavno - mama. Moje nalete tvrdoglavosti, autodestruktivnosti i inata treba izdržati, svaka joj čast. Pored toga je i sam svoj čovek što je uvek sjajan i neophodan primer u životu. Jedina stvar koju nikako od nje da naučim je snalažljivost i pre svega ažurnost, ja sam više chill varijanta..

3. Nikad ne reci nikad, često ćete čuti - ipak, postoji li nešto na šta ste sigurni da, zaista, ni pod kojim uslovima ne bi pristali?

Ne bih pristala da menjam svoj karakter samo da ugodim tuđoj slici i zamisli o mom životu. Zašto ljudi uvek ZNAJU šta treba da radiš/budeš, nikad TI nisi dovoljan, već te vazda prekrajaju?! Ne podnosim to, savet je nešto sasvim drugo, ovo petljanje i "popovanje" je bolest, ako smem tako da kažem.

4. Slabo divanim mađarski - a koji vi strani jezik govorite ili biste voleli/želeli da naučite?

Da li se engleski računa? Znam da se računa, ali ja to vodim pod gratis maternji. Zahvaljujući detinjstvu provedenom uz Rosalindu, Esmeraldu, Rebelde i sve ostale telenovele koje su usledile uspešno sam savladala osnove španskog jezika, te ne bih ostala ni gladna ni žedna da kojim slučajem tamo zalutam. Francuski mi je divan, nikako na Duolingu da "zasučem rukave", a ne bi bilo na odmet bar osnovu razumeti.

5. Da li si ikad vodio ljubav na podijumu za igru? (OK, nećemo biti toliko direktni!) Omiljena filmska replika, ili bar najupečatljivija koju često koristite?


Uglavnom gore navedena replika iz „Državnog posla“, mada ih se iz ranijih epizoda serijala može pronaći još minimum deset. Replike iz filmskog serijala o Žiki Pavloviću znam poput pesmice, te ih prilikom svake reprize koju, htela ili ne, uhvatim  "izrecitujem", jer šta drugo čovek da radi.. Drage su mi replike iz predstave Radovan III, naročito one mimo scenarija. E da, u poslednje vreme često citiram i Lakijevu famoznu „Iskopaće tebe Bili, ja ti kažem“, jer kad naumim nešto da pronađem (npr. film zbog kog prevrnem svaki "internetski kamen" jer isti ima oko 80 godina) ne odustajem dok ne stignem do cilja.


Pitanja i nominacije:

Nominujem devojke koje stoje iza All about my shelf i The view from my shelf blogova, ali i sve ostale koji su voljni da odgovore na zadata pitanja.

1. Koji književni ili/i filmski klasik volite da mrzite i zašto?
2. U kom književnom žanru se ne pronalazite?
3. Najgora i najbolja adaptacija vama dragog/ih romana?
4. Omiljeni književni i/ili filmski antiheroj?
5. Roman koji svima preporučujete i zašto?

Naposletku, stigosmo i do samoreklame. Kada pomislim na drage tekstove setim se jednog od prvih koje sam na blogu objavila u kom je glavna zvezda neponovljivi Zigi - Dejvid Bouvi. Toliko od mene za ovaj, misteriozni, upitnik.


Hvala na čitanju,
Keti ღ

Коментари

  1. Divni su ti odgovori i baš sam uživala čitajući ih, a nije da ti i sama nisam postavila pitanja, ali znala sam da su me neki drugi preduhitrili. Inače, slažem se za ovo plesanje u potpunosti, ja niti znam da plešem niti volim baš zato što ne znam, ali obožavam gledati ljude koji umiju, ali ne ono s jedne na drugu nogu, nego baš plesati.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao videla sam pitanja i ne znam što ih nisam dodala, ispravljam/dodajem danas obavezno. Inače sam krenula da pišem odgovore kada ih je bilo samo dve, u međuvremenu se nanizaše pitanja kao biseri. :)

      Hvala na čitanju. :*

      Избриши
  2. Evo me posle duge pauze, isprobavam novo (OK, polovno, ali izuzetno očuvano i brzo) sokoćalo nadoknađujući propušteno, redom. U međuvremenu je moja beležnica sakupila dovoljno tekstova za povratak, pa se, nadam se, već u subotu vraćam, a do tada da vidim kako su moje "musketarke" bile vredne!:)
    Pre svega, drago mi je što si odgovorila na upitnik, baš sam se zabavila i uživala u čitanju tvojih odgovora, nedostajala mi je ova posebna duhovitost koju neguješ.:)
    Za tri fakta o sebi: prva stavka, pomislih, "nemoj to da radiš!" Stvarno, kao neko ko nije naučio da roni, uplašila sam se zamišjajući ovu situaciju. Drugo, ista stvar, klaustrofobija u kombinaciji sa poštovanjem onog zaboravljenog pravila "metra ličnog prostora" čini me apsolutno netolerantnom na gužvu, stiskavac, redove i slično. Neka, hvala! A treće, da te parafraziram, "ja sam k'o Napoleon i šest sati sna mi je dovoljno", npr. ovih dana, kad me sunce probudi u cik zore.:)
    E, pa, možemo zajedno da budemo krmače, jer ni ja ne mogu da odolim slatkišima!:) Toliko, da sam im čak dala i (pod)rubriku! Sa grickalicama je drugačije, ne jedem kokice, semenke i čips, ali se zato rasturam od "Pardon" grisina punjenih kikirikijem i krekera. Može i "Smoki". I integralne grisine, to obožavam.
    Ne umem da igram, izgledam k'o sa dve leve noge, skroz rasklimatano, pa te aktivnosti, kao i pevanje, u javnosti niko neće videti da upražnjavam. Samo zidovi svedoče tom cirkusu!:)
    Hvala na predivnim odgovorima na moja pitanja!:))))))
    Nedavno sam bunarila po starim stvarima u okviru prolećnog raspremanja sobe i nađoh tako razne drage sitnice, poput mojih prvih "zidnih novina", "časopisa" koji smo ručno, na dvolisnicama pisali i umnožavali na fotokopir-aparatu, nas nekoliko dece iz zgrade. Ja sam, naravno, bila urednik!:) Pa, onda, dva započeta "romana" i jedan na koji sam potpuno zaboravila, sve iz osnovne škole, sa nekih desetak godina. I fotke na kojoj ja, četvorogodišnje derle, "sviram" plastičnu gitaru kupljenu za Trubu, okrenutu na - levu stranu! Džimi Hendriks junior!:)))))) Eto, sad si me podsetila svega toga.
    Potpis na drugo (kod mene je to,doduše, tata - ali divno je kada u roditelju dobar uzor, tako bi,zapravo, trebalo uvek da bude), treće i četvrto (ukapirala sam da razumem, čak simultano i prevodim španski!).
    Super pitanja, uvrstiću ih sigurno u neki od narednih upitnika. Slažem se, tekst o Zigiju je predivan. Srećan nam povratak,Kaćo!:))))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Nek nam je srećan povratak! Drago mi je da su ti se odgovori dopali. :) Moje igranje je sa dve leve takođe, a u pevačke vode se upuštam samo pod tušem. :D Kad mi neko pomene "Pardon" prvo čega se setim je osnovna škola, bio je glavna zvezda svakog velikog odmora. Naravno da si bila urednik, nisam ni sumnjala. Ja sam u detinjstvu toliko bila u fazonu sapunjara da sam kupovala i one sličice Kasandre, a posle smo bome skupljali i sličice sa Digimonima. A verovala ili ne birali smo i ko će koji teletabis da bude kada je to bilo aktuelno. Mlađa sestra od ujaka je iako najmlađa od svih nas bila najveći teletabis, a meni dodeliše onog najmanjeg na trotinetu. Pre toga smo birali ko će da bude koji moćni rendžer, pa potom nindža kornjača.. Meni su kupili gitaru za decu, ali nije bila za levoruke, pa mi je brzo dojadila, jer šta god da sam svirala nije zvučalo kako treba. A obožavala sam da sviram usnu harmoniku, psima je to očigledno isto bilo drago, uvek su uz mene horski zavijali.

      Drago mi je da su ti se dopala pitanja, radujem se odgovorima. :)
      P.S. Ovo tvoje pisanje novina me podsetilo na priče koje su sestre Marč pisale i objavljivale u svom malom klubu.
      Hvala na čitanju! :**

      Избриши
    2. Isto i kod mene, na velikom odmoru se "Pardon" obavezno kupovao, kao kasnije "Plazma" za putovanje busom. Joj, ništa mi ne pričaj, još imam svoje albume sa sličicama "Kasandra", bile su i samolepive i blokčići, oni mirišljavi, imala sam i traku "Kasandra" i priveske za ključ i poster, sveske i omote za knjige, plus ROMANE u dva toma iz "Narodne knjige", a pazi sad, i lakovane cipele sa kopčom na kojoj je pisalo "Kassandra"! Koja je to pomama bila, znaš li da odavno imam u planu da obradim taj fenomen u tekstu. :) Da evociramo sećanja!
      Digimoni, Pokemoni i Teletabisi su "zakačili" kasniju generaciju mog brata (koji je tu tvojih godina), ali Moćne rendžere smo obožavala, ja sam uvek bila Žuta, mada su sve devojčice birale da budu Roze....pre toga, "Beverli Hils"....
      A "svirala" sam sintisajzer, mali plastični, na baterije, još ga čuvamo tu negde. Naučila sam samo "Na kraj sela žuta kuća", a najviše sam volela da pustim automatsku melodiju i onda, kao, glumim da muziciram.
      Uvek mi probudiš niz asocijacija i inspirišeš nove ideje!:))))

      Избриши
    3. Pa "skočko" - ona šarena opruga; ljigavci, "Kretino", trolovi, kobajagi ljubimac, tetris, o Bože, na kakve su sve kerefeke naši roditelji trošili novac....:))))))

      Избриши
    4. Jao dobro me podseti, videla sam nedavno knjige "Kasandra", nisam ni znala da postoje. Samo piši, rado bih "premotala film". Imala sam i ja taj sintisajzer, najbolje sam svirala onu jednu melodiju koja je već bila snimljena. E da "Na kraj sela žuta kuća", to sam jedino savladala na frulici za potrebe časa muzičkog. I ja sam uvek bila Žuti rendžer. Da znaš da se uvek setim detinjstva kad kod kineza vidim tetris, a i ljigavaca nam bome nisu mogli nadostiti, pa plastelin i krede kojima bismo iscrtali dobar deo ulice.

      Drago mi je da je tako, željno iščekujem nove tekstove! :**

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi