Volite li Bramsa?

Pariz, grad svetlosti, umetnika i pre svega ljubavi. Bilo da je na svom početku ili kraju svaka ljubavna priča je u francuskoj prestonici stala rame uz rame sa onim nezaboravnim, večnim pričama utisnutim na listovima hartije, inspirisanim upravo njegovom unikatnom atmosferom. Priča je, bila ona plod mašte ili zbilja, na njega ostavila neizbrisiv trag, jer je Pariz prestonica uspomena i ljudskih osećanja.
Kada pisci svoje likove nastane na njegovo tle on i neprimetno postane jednim od junaka priče, postane njenim prvim svedokom i vernim saputnikom.

U filmičnom romanu koji predstavlja život tridesetdevetogodišnje Pole, obojenim setom i melanholijom iz veštog spisateljskog pera Saganove, Pariz je kinematografija koja sa svakom narednom stranicom sve više opija i hipnotiše. Precizno, bez praznog hoda, Fransoaz pred nas postavlja tri ličnosti rastrzane između želje i odavno propisanih normi i pravila ponašanja, te između nepoznatog puta i onog očekivanog.

U trenucima preispitivanja Pola će upoznati Simona, mladića koji će je svojom vedrinom i optimizmom nagnati da životnoj kolotečini napokon okrene leđa i kroči na nepoznatu teritoriju preljube. Međutim, Simonovoj pažnji često će u njenim očima jenjavati intenzitet pod teretom uspomena na dane provedene sa Rožeom, čovekom kome je pružala bezuslovnu ljubav i bez pogovora prihvatala šablon po kom su im prolazili dani. 

  • Ocena - 5/5
Iako melanholičan roman nije patetičan. Predvidljivost mu ne oduzima draž već uz pomoć sveprisutnog daška Parižanima svojstvenog joie de vivre, kom ni istom merom prisutna seta ne umanjuje intenzitet, stvara bajkovitu atmosferu koja se ne da napustiti, pa se roman čita u dahu. Poput paukove mreže vešto su ispletene tri sudbine čije su se glavne uloge našle na pozornici Polinog života. Bramsova melodija prati njen iskorak u nepoznato, te ću pružiti sebi dovoljno slobode i pitanje romana prevesti na sledeći način:

Volite li okolnosti koje prete da vam promene život iz korena?

Edith Piaf - Sous Le Ciel de Paris
Hvala na čitanju,
Keti ღ

Коментари

  1. Drago mi je što si sastavila prikaz, veoma je lep i prenosi atmosferu koju Sagan stvara svojom, dobro primećeno, nepatetičnom prozom. Nisam čitala ovaj roman, ali svakako hoću uskoro. Prija mi njen stil. Mogla bi da uporediš sa filmom, šta misliš?:)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Film upravo gledam. :) Ingrid je savršen izbor kao što sam i pretpostavila. Uz minorna odstupanja, verna je adaptacija u pitanju, ali tek sam na polovini filma. Javljam i o njemu utiske. Iv Montan je pravi šarmer, a Perkinsov lik me podseti da moram gledati "Psiha" što pre. :)

      Hvala ti na čitanju. :*
      P.S. Divna mi je ova pesma Edit Pjaf u linku pod slikom. Čula sam je danas prvi put, trebalo mi nešto u pozadini dok sam kucala tekst. :)

      Избриши
    2. E, nisam ni primetila link, HVALA.:) Pojma nisam imala da je ovo pesma Edit Pjaf, ja je znam u izvođenju Zaz i obožavam, ako nisi, poslušaj njenu verziju i pogledaj spot, mnogo zanimljiv omaž savremenom Parizu.:)

      Избриши
  2. Sinoć sam sanjala da polažem neki ispit iz francuskog, a jutro me dovede ovdje. Čitala sam samo Bonjour Tristesse, naravno, ne znam da li ću uzeti i ovu baš zbog te melanholije, ali i činjenice da je premalo vremena za sve knjige koje želim pročitati, mada mi je Pariz vrlo drag protagonista ne samo književnih djela, nego umjetnosti uopšte. Ali, mogla bih potražiti film. Hvala na toplom i lijepom prikazu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala tebi na čitanju. :*
      Meni se, za divno čudo, ovaj roman više dopao od "Bonjour Tristesse". Vremena za čitanje nikad dosta, film je zaista verna adaptacija, a Ingrid graciozna i predivna. Od tadašnjih glumica mislim da boljeg izbora od nje nije ni bilo. :)

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi