Gather together in my name

"I was seventeen, very old, embarrassingly young.."

Drugi tom autobiografije Maje Anđelou obuhvata period od svega tri godine njenog života, hronološki čuvajući od zaborava događaje koji su pri objavljivanju memoara, 1974. godine, opisani kao „sunovrat samohrane majke na društvenoj lestvici u siromaštvo i kriminal.“

Sedamnaestogodišnju Margaritu Džonson zatičemo gde smo je i ostavili u prvom tomu autobiografije - pod okriljem majčinog doma u San Fransisku.

"During the crisis, black people had often made more money in a month than they had seen in their whole lives. Black men did not leave their wives, driven away by an inability to provide for their families. They rode in public transport on a first-come/first-seated basis. And more times than not were called Mister/Missus at their jobs or by sales clerks.
Two months after V-Day war plants began to shut down, to cut back, to lay off employees. Some workers were offered tickets back to their Southern homes. Back to the mules they had left tied to the tree on ole Mistah Doo hickup farm. No good. Their expanded understanding could never again be accordioned into these narrow confines. They were free or at least nearer to freedom than ever before and they would not go back."

Po završetku rata, Maja je krenula u potragu za poslom. Neuspešno joj je prošao pokušaj da postane telefonski operater, a konobarski rad okončao se po isteku prve nedelje, te se zatekla se u kuhinji „Kreol kafea“, kuvajući jela iz kreolske kuhinje, nakon što je slagala i na razgovoru za posao samouvereno rekla da jedino jela te kuhinje poznaje. Iznajmila je sobu u gradu, ime skratila u Rita i započela samostalan život kao samohrana majka. Nedugo potom i ljubav je po prvi put ušetala u njen život. No, sudbina je čari prve ljubavi svela na vremenski period od dva meseca.

"The loss of young first love is so painful that it borders on the ludicrous."

Nakon rušenja sna o pronalasku srećnog kraja u zagrljaju prve ljubavi, Majin glas razuma će, kao i uvek, biti brat Bejli. Nalik svakoj junakinji sa velikog platna, Maja će ostaviti život zaljubljene kuvarice Rite i blizinu majčinog doma za sobom i otvoriti novo životno poglavlje koje može ponuditi jedino život u novom gradu. Nadajući se podršci Baksterovih u Los Anđelesu, Maja i njen sin će se ipak nastaniti u San Dijegu.

"..It just so happend that life took my script and upstaged me."

Idealizujući budućnost u novom i nepoznatom gradu, Maja će se ubrzo iz konobarske profesije sunovratiti u onu najstariju na svetu kada se zatekne u nesvakidašnjem okruženju i osmisli da, sa svojih 18 godina, vodi kuću prostitucije.

"During this time when my life hinged melodramatically on intrigue and deceit, I discovered the Russian writers. (...)I walked the sunny California streets shrouded in Russian mists. (...)The books couldn't last long enough for me."

Maja će, čitajući Dostojevskog, Gorkog, Turgenjeva i Čehova, nastojati da nepravde koje u društvu svakodnevno primećuje uz pomoć književnosti na tren zaboravi i korača kraj likova koji trpe nepravde u sumornom društvu koje Rusi verno opisuju.

"Upon reflection, I marvel that no one saw through me enough to bundle me off to the nearest mental institution. The fact that it didn't happen depended less on my being a good actress than the fact that I was surrounded, as I had been all my life, by strangers."

Bežanje od stvarnosti u svet književnosti će, nedugo potom, biti zamenjeno begom na adresu detinjstva. Majin biznis pod velom noći će poprimiti obrise kule od karata kojoj preti rušenje. Ono bi, neminovno, za posledicu imalo gubitak roditeljskih prava. Maja će stoga preduzeti njoj jedini logičan korak i vratiti se na jug države u kuću Mame Henderson.

"Values among Southern rural blacks are not quite the same as those existing elsewhere. Age has more worth than wealth, and religious piety more value than beauty." 

Stemps iz Majinog detinjstva ostao je onakav kakvim ga je i pamtila - siromašan. Nekoliko godina odsustva nije promenilo mesto, ali je svakako promenilo Maju. Vrativši se, puna novostečenih ubeđenja i očiju još uvek uprtih u nebo velegrada, doživeće brz, oštar i delotvoran pad na tlo trenutne realnosti. Sa sinom u jednoj ruci i koferom u drugoj, Maja će se opet naći na putu, čitajući stranicu novog životnog poglavlja.

"..the South and I had parted and again I was headed for the cool gray hills of San Francisco."

Svoje i majčino razočaranje novonastalom situacijom koja ih opet vraća u startnu poziciju, Maja će zameniti novom idejom čija bi realizacija imala dugoročan benefit i omogućila njoj i sinu sigurnu budućnost pod vlastitim krovom. Izostavljanje činjenice o postojanju sina Maji neće biti kamen spoticanja prilikom priključivanju vojsci. Međutim, škola plesa koju je pohađala u detinjstvu bila je na listi komiteta za neameričke aktivnosti, te je još jedan Majin san, bez dalje diskusije, sasečen u korenu.

"My life had no center, no purpose."

Životna prekretnica koju bi joj dve godine rada pri vojsci omogućilo, Maji ipak nije bila moguća. Međutim, etape koje je ostavila za sobom su se naizgled pomešale i reprizirale u njenom životu, razlikujući se u nijansama od originalnih. Kada, po drugi put, oko struka zaveže kecelju kuvarice ukrstiće joj se put sa čovekom očevih godina. U njemu će ugledati mogućnost spokojnog života za sebe i svog sina. No, sudbina će opet hteti drugačije, te će ona, zahvaljujući njemu, opet kročiti u kuću prostitucije, ali ovog puta će to učiniti "učeći" zanat, a ne naplaćujući ga. Poslednji stepenik na putu do dna biće narkotici čiji će dah straha i smrti prohujati poput vetra pokraj njenog bića.

Majka i brat će, pored svih osoba koje će u tom periodu od tri godine sresti, ostati jedino konstantno i važno u njenom životu, te je navesti da krene putem povratka iz ambisa u kojem se zatekla.

"I had no idea what I was going to make of my life, but I had given a promise and found my innocence. I swore I'd never lose it again."

• Ocena - 5/5

Nalik prvom tomu autobiografije i nastavak priče krasi liričan stil autorke koji pred čitaocem oživljava uspomene iz mladosti ogrnute plaštom neizvesnosti i neočekivanih preokreta. Istovremeno, Majina vedrina i snaga duha ne dozvoljavaju joj da poklekne i kada iz trenutne situacije ne pronalazi izlaz. Naposletku, vrata spasa se uvek odškrinu i omoguće joj da krene u novom pravcu, noseći u nepoznato entuzijazam, samouverenost i nadu u bolje sutra.

Prenoseći uspomene na hartiju, Maja Andelou će bez zadrške razotkriti i staviti čitaocima na uvid hronologiju svog života, pozivajući ih za svedoke i saputnike.

Hvala na čitanju,
Keti ღ