Simbol dečje radosti i starih dana


Osmeh mi je danas pao na usne, ozario lice.

Tračak detinjeg ushićenja proleteo je kao munja kroz moj pogled.
Oči su sa nevericom i entuzijazmom zastale na slici sa ekrana.

Jutarnje, uz kafu skoro rutinsko, smenjivanje mnogobrojnih, suvišnih, kanala na TV-u danas je urodilo plodom.

Na krajnje neuobičajenom mestu našao se vesnik mog detinjstva.

Popaj, u pratnji svoje drage, večno savlađujući Badžine zamke vratio me u vikende čija su jutra bila rezervisana za smeh i razne avanture najdražih mi junaka.



Uvodna špica sa poznatom, a i danas srcu dragom melodijom, bila je dovoljna da se oči fokusiraju na ekran, magija je mogla da počne.

Spisak junaka zaslužnih za moje veselo detinjstvo je poduži, gospodin sa šargarepom je njihov, od strane mog srca pažljivo odabrani predstavnik.
Predvodnik svih smicalica, začetnik najiskrenijeg detinjeg smeha.



Ne usudim se pomenuti Duleta, a da ne pomenem Daču.
Njih dvoje su uvek bili paket, uz Elmera famozni trojac.
Svi se povazdan vijaše, zameraše, a krajnji rezultat - moje oči videle su sklad u maksimalnom trajanju od osam minuta.
 

Vreme u kom reči glup i mržnja nisu imale težinu koju nose danas, jer ih nijedno dete nije shvatalo doslovce.

Zašto?
Prosto je - sve smo gledali kroz šalu i humor.

Famozne su, danas kultne, parole ostale iza tih televizijskih dana.
Dani u kojima se još uvek razmišljalo u čemu će najmlađi da uživaju.

''Šefe, koji ti je vrag?''
''Maziću ga i paziti, i nazvaću ga Đole.''

Kultne su parole, a kultni su i glumci koji su junacima davali glas.
Nikola i Đuza.
Dimitrije Pantić i Rodoljub Petrović.
Sada odrasloj deci, zauvek će prvo biti i ostati Dule i Dača.

Danas mom uvetu smeta kada ne čuje glasove originala u pozadini.
Tada nismo primetili, ali danas na mojim omiljenim crtaćima, nova, besprekorna sinhronizacija predstavlja smetnju, uništava draž dečjih dana.

Vremena su se promenila, videh neki dan po netu se širi vest, deca traže autogram notornog farmera. Gledaju se crtaći u kojima ljudi liče na sve sem na ljude, a ni drugi sisari ne prolaze mnogo bolje.
Nigde proporcije, sklada, nigde normale.

Umesto da se smeju vijanju poput onog konstantnog između Ptice trkačice i Kojota, u kom je jedini tekst bio duhoviti ''mig, mig'', današnji najmlađi se smeju nasilju u crtaćima 21. veka i komentarišu dešavanja rijaliti univerzuma.

Ne razumem po kom je osnovu ''Tom i Džeri'' oličenje nasilja, jer ga navodno zato ne puštaju. No nije on jedini. Gde se dede ceo Luni Tjuns ansambl, gde nestadoše Brzi Gonzales, Sofronije, Pepe, Pink Panter, Cipelići, Tviti i Silvester, Čarli i Snupi..

Nismo imali Call of Duty i slična čudesa.
Imali smo lopte, čoveče ne ljuti se, monopol i mice.



Žao mi je što današnja deca nemaju priliku da uživaju u jednostavnim stvarima punim humora koje su za nas bile svakodnevnica.

Prvo smo pratili dogodovštine družine sa malih ekrana, a potom smo veselo odlazili u nove dečje avanture vraćajući se na brzinsku klopu, jer kratak je dan.
Noć će se prišunjati.
No, bili smo bez brige.

Jutro će svanuti, drugari će na ekranu biti, ti ćeš opet u pidžami, smejući se doručkovati.


XOXO Keti <3

Коментари

  1. e da, šteta što današnje generacije nisu imale crtiće kao mi... cartoon network nikad gori bio nije

    a neki dan naletila sam na tomija i dzerija(ne znam tacno na kom kanalu) :) i to me bas vratilo u djetinjstvo i razveselilo

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Uvek se obradujem.
      Prosto se transportujem u vesela vremena puna avanture i smeha. :)

      Избриши
  2. Slažem se, apsolutno svi pomenuti crtaći imali su cilj da te opuste, zabave, nasmeju.
    Ja sam u tolikoj euforiji od jučerašnjeg susreta s Popajem da sam danas na YOUTUBE-u tražila, i s uspehom pronašla, neke od starih, srcu dragih epizoda, i organizovala sebi maraton :)
    Istina je, ja takođe priznajem samo stare Štrumfove. :D

    Dizni je priča za sebe, o njemu će biti reči.
    Nisam ih htela stavljati u isti post jer smatram da svaki od njih zaslužuje da samostalno zasija.
    Drago mi je da ti se dopadaju impresije deteta u meni.
    Odrasla jesam, ali se i ''matora'' s osmehom vratim ovim kultnim ostvarenjima :)

    ОдговориИзбриши
  3. Gledala sam, davno beše, neku emisiju na RTS-u. Žena, psiholog govorila je o današnjem načinu vaspitanja i odrastanja dece.
    Nazvala ga je vaspitanje ''Štapa i šargarepe''
    Kao zabranjivaću ti, pretiti kaznom, a posadiću te čim progledaš pred TV.
    U stvari dozvoliću ti sve što hoćeš, samo da me što više rasteretiš, da se mogu posvetiti drugim stvarima.

    Stvarno ne znam gde idu novije generacije. Sam način gledanja na svet im je iskrivljen. Gledaju ga kroz tvitove, folovere, lajkove i razne starlete. Ideali i aspiracije su u 21. veku sasvim deformisani, slika realnosti iskrivljena.

    P.S. Ja sam bratu i sestri čim su dobili komp narezala stare, naše crtaće, da odgledaju bar nešto smisleno.

    ОдговориИзбриши
  4. Kod mene je sve krenulo od Bitlsa u šestom osnovne (sećam se dana ko da danas beše), i od tetkine biblioteke koju sam videla kao mala. Prosto me omađijala.
    Uz Bitlse sam sama postepeno izgrđivala ukus i tako dopala u ''vremeplov'', a književni ukus sam uglancala u zadnje dve godine zahvaljujući tebi i našima sa foruma. :)

    ОдговориИзбриши
  5. Jao Elmer.
    Bio naš ili američki umirem od smeha od prvog do zadnjeg slova.

    Za divno čudo spanać zavoleh nedavno. Nikada mi kao maloj nije bilo jasno šta Popaj vidi u njemu.

    ОдговориИзбриши
  6. Jao divan tekst, odmah me je vratio u detinjstvo. Meni je ponekad iskreno žao današnjih generacija, nekada je sve bilo jednostavnije i lepše ili se to nama danas čini, iz naše perspektive.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopao tekst :)
      Ne znam do čega je, ali suština ostaje.
      Svako vreme nosi svoje breme, a deca danas prolaze najgore.
      Niko ne vodi brigu o negovanju njihove mašte, niko im ne predstavlja prave vrednosti.
      Slika sveta im je totalno iskrivljenja.

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi