Sajamski i rođendanski ulov II

Prođe i oktobar, mesec knjige. Unutar njegovih okvira jedna cela nedelja obojena je crvenim slovom u kalendaru svakog ljubitelja pisane reči. Svake godine se spremamo, štedimo, sastavljamo liste, pa ih potom u nedogled prekrajamo ne bi li iz celog iskustva izvukli maksimum. Moja situacija je i ove godine bila ista - nisam mogla da idem, ali sam bila u mogućnosti da pošaljem spisak i pare. Razume se, prekrajala sam pomenuti spisak uzduž i popreko, te vagala čemu da dam prednost. Naposletku sam se odlučila za sledeće naslove:

Prvog dana Sajma, pre ove kupovine, sam u knjižari uzela sabrana dela Edgara Alana Poa, u Wordsworth izdanju, ne bi li mi sama nedelja knjige dobro krenula.

Nalik prošloj godini, i ove sam imala za cilj da sa makedonskog štanda The Bookshop udomim određeni broj naslova izdavača Signet. Na kraju sam pak završila sa naslovima kako Signet-a tako i Wordsworth-a, potonji mi godinama uštedi finu novčanu sumu i omogući pristup nekim klasicima koji su zapostavljeni decenijama na našem području. Od nekih osam naslova koje sam htela da kupim, dočepala sam ih se šest. Pretposlednji dan Sajma mi je, samim tim, i ove godine svojeručno prekrojio listu tj. skratio izbor dostupnih naslova.

Opet sam ostala bez Ibsenovih drama. Iskopaće tebe Bili, ne brini.. Ipak, njegov izostanak mi nije doneo maler. U mojoj biblioteci se našao dugo traženi naslov „Crveni cvet“ (The Scarlet Pimpernel) Baronice Orci. Na Kupindu je, za paprenu sumu, dostupno izdanje iz 1925. godine - a ja sam sve do sada mislila da ovaj naslov nikad nije obasjalo sunce Jugoslovenskog izdavačkog neba. Ispade da je objavljena još za vreme Kraljevine SHS. Kad smo već kod starih izdanja, valjalo bi pomenuti i Tomasa Hardija. Prilikom preuzimanja moje sajamske kupovine kod uličnog prodavca sam ugledala „Povratak domoroca“ (The Return of the Native), preveden pre ravno 60 godina. Eto još jednog naslova za koji nisam ni znala da je prevođen, upakovanog u ediciju Džepne knjige Sarajevo.

Montgomeri Klift i Olivija de Haviland u adaptaciji Džejmsovog romana.
The Heiress, 1949. godina
„Neznani Džud“ (Jude the Obscure) mi je često gubio prioritet na listi, te sam ga ove brže-bolje stavila u prvi plan, uz „Trg Vašington“ (Washington Square), Henrija Džejmsa. Namera da kompletiram Prerijsku trilogiju Vile Kater prošla je bezuspešno. Uspela sam doći samo do drugog dela - „Ševina pesma“ (The Song of the Lark). Kod nas je pak preveden jedino treći naslov u trilogiji - „Moja Antonija“, što će reći da mi fali prvi deo, „O, pioniri!“. Da ne bude sve tmurno pobrinuo se jedini naslov dečje literature na spisku, „Rebecca of Sunnybrook Farm“, Kejt Daglas Vigin.

Taman kad sam pomislila da je kupovina obavljena, setila sam se teksta o Selindžeru i njegovom najpoznatijem delu koji je napisala Vanja, ovde. Odavno sam se nameravala upoznati sa članovima porodice Glas, te sam sa sajma udomila i dva LOM-ova izdanja: „Freni i Zui“ i „Simor: uvod“.

Prijatelji su se ove godine svojski potrudili da me oduševe poklonima i da mi izmame osmeh na lice. Isidora, sa bloga Kako biti heroj u ova šugava vremena?, se postarala da do mene stigne Ćopićeva „Bašta sljezove boje“, jedini naslov domaćeg autora sa ovogodišnjeg "ulova". Uz knjigu me je obradovala i brojem Zabavnika u kom se našao njen tekst o Rembou. Zbog nje sam počela više pažnje da posvećujem pesnicima, naročito Bajronu, Šeliju i, u Zabavniku sjajno dočaranom, detetu Šekspiru, što bi rekao Igo.

Slavka, sa bloga Nemam ime, imam komentar, se usred sajamskih obaveza setila da ide i moj divan dan, pa je rešila da me usreći naslovom za koji sam je, informativno, priupitala - „Znam zašto ptica u kavezu peva“, Maje Anđelou. Planovi su nam se potom preokrenuli istog dana kada sam, po prvi put u životu, prilikom darivanja koje je na svom Instagram nalogu organizovala Lidija (@bgcrtice) osvojila upravo pomenutu knjigu. Naravoučenije, upišite se po navici, makar i reda radi. Nikad se ne zna. Naravno, do ovog upisivanja kod Lidije je došlo pre razgovora sa Slavkom. Vest da sam pomenuti naslov upravo osvojila nju nije sputala u nameri da me za rođendan obraduje.

Rekla je da će mi poslati knjigu Henrija Milera za koju se nada da će mi se dopasti. Ispostavilo se da je u pitanju roman „Mirni dani na Klišiju“, koji mi je godinama u planu za čitanje. No, ne bi Slavki zapoveđeno, te me je oduševila sa još dva naslova: „Najplavlje oko“, prvenac Toni Morison i romanom „Dama peva bluz“, Vilijama Daftija, koji pripoveda o životu Bili Holidej. Na filmskom platnu se u ulozi džez dive našla Dajana Ros.

Lidija mi je, s druge strane, uz knjigu poslala i notes sa likom Fride Kalo, koja je, čini mi se, ove godine obeležila Sajam. Samim tim, dodala je savršenu tačku priči o ovogodišnjoj nedelji knjige, i pritom mi poslala rođendanski poklon, a da to nije ni znala.


Rođendan, nekoliko dana nakon Sajma knjiga. Jedino oko čega moja porodica i prijatelji ne moraju da brinu jeste koji poklon da mi daju. Zna se da će to biti knjiga. Samo je pitanje koja. No, bez brige, i za to sastavljam i prekrajam listu tokom cele godine. Ako ne znate šta da izaberete, slobodno se javite. Ne zameram, već preferiram. Faktor iznenađenja mi nije od presudnog značaja, porodica to odavno zna. Bolje da mi rasterete TBR nego da mi na njega dodaju nešto mimo reda i rasporeda.

Ove godine sam rešila da dodam i nešto duhovito u svoju biblioteku, te sam izabrala „Beograde, dobro jutro“, Dušana Radovića. Po prvi put sam time iskoristila Lagunin rođendanski popust, sjajna ušteda. Pare od te uštede su naravno potom preusmerene na neki drugi naslov. Kod mene se sve vrti oko knjiga. Ako nisu knjige tada kupujem šolje, trećeg nema.

Možda hrana?!
Meri Pikford kao Rebeka u adaptaciji romana Kejt D. Vigin, 1917. godine
Sestra me je obradovala sa dva naslova. „Samo deca“, Peti Smit, koji i ovom prilikom preporučujem svima koji su željni muzičkog vremeplova, te umetnosti i umetnika iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Na moju adresu je, istog dana od sestre, stigla i poezija Emili Dikinson, dok sam se ja oko kupovine knjige njene sabrane poezije mislila rasprodaše je kod nas. Sestra je pritekla u pomoć. Mlađa me je obradovala zepicama, te pidžamom sa motivima Hogvortsa i ćebetom sa motivima perona 9 i 3/4, da mogu da se ušuškam dok čitam.

Dočekala sam napokon i godinu u kojoj će Murakamijev „1Q84“ pronaći svoje mesto pod suncem moje biblioteke. Obradovala sam se kada sam videla da je kod nas moguće doći do biografije Lenarda Koena „I'm Your Man“, autorke Silvi Simons, povoljnije no u inostranstvu, te sam je euforično stavila na rođendanski spisak do Bajrona i Jejtsa.

✩✩✩✩✩

Sve što sada preostaje jeste da se ušuškam i da čitam. Hvala svima koji su me se setili i ulepšali mi godinu koja mi predstoji. Knjige - jedna od želja koja se svake godine prva ostvari. Biće red da sledeće godine, uz zdravlje, pre svega poželim i nekoliko polica.

Hvala na čitanju,
Keti ღ

Коментари

  1. Divan, divan rođendansko-sajamski ulov, sve biser do bisera :) A stiže nam i ovo grozno sumorno vreme koje je dobro samo za ćebence i knjigu :D
    Obožavam da virim u tuđe kupovine, ali iskreno se nadam da će ljudi uskoro prestati s izveštajima. Taman se smirim, onda pročitam ovako nešto i odmah bih poručivala knjige koje nisam uspela da ,,ulovim" na sajmu :D

    ОдговориИзбриши
  2. Vratila sam se samo da kažem da je šteta učinjena. Poručila sam jednu knjigu :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopada izbor naslova. Kupila sam u knjižari taman kad je počeo Sajam, pre svega ovoga, sabrana dela Edgara Alana Poa iz Wordsworth edicije, da obeležim nedelju knjige tako reći. :) Podstakao me ovaj video:

      https://youtu.be/8lgg-pVjOok

      Šta si fino poručila? Drago mi je zbog tebe, a tvom novčaniku šaljem ovim putem javno izvinjenje. 😁

      Избриши
    2. Circe. Nisam je našla na sajmu a sad videh da je na popustu na BD i eto, šta ću... :)

      Избриши
    3. Ja ću morati da skočim na sajt Worldofbooks i uzmem "Tajnu istoriju", iskače mi iz frižidera. To više ne može da se izdrži. 😁

      Избриши
    4. I ja sam prvo otišla na WoB, kad ono Circe jeftinija na BD (i to nova, naravno)!
      Čekam onu njihovu akciju 3 za 2 da se počastim kao čovek :)

      Избриши
    5. Čekanje poštara, večna "muka" nas knjiških moljaca. :) Ja sam bila ubeđena da je ta akcija na WoB stalno aktuelna sa kodom 3FOR2, znam da je meni, kad sam prekrajala spisak jedared i unela kod on bio funkcionalan. Prekrajala i na kraju ništa nisam uzela, as usual. :) A imam listu želja kod njih od tričavih 50 naslova. :D

      Избриши
    6. Dobro bre, ženo, prestani da mi izbijaš pare iz novčanika. Rekla sam da ću sačekati, pusti me da čekam :D

      Избриши
    7. Evo ćutaću kao riba. :) U suprotnom će, bojim se, na tvom blogu osvanuti tekst - Kaća je za sve kriva. :))

      Избриши
  3. Одговори
    1. Draga Isidora, pre svega hvala ti još jednom na divnom poklonu. :* Gore rekoh da si uticala i na to da više pažnje posvetim poeziji, hvala ti i na tome. Nisam ni znala koliko mi je zapravo falila u životu dok nisam počela da je čitam. Čovek uči dok je živ. Što se tiče Peti Smit ja sam roman čitala u pdf-u, htela sam da nabavim ovo izdanje na engleskom, ali me je eto sestra preduhitrila.

      Ja na te izveštaje gledam kao na preporuku za čitanje, najčešće ih čitam na blogovima osoba čiji ukus cenim ili se pak on donekle poklapa s mojim. Slažem se da je nužno da postoji više prikaza knjiga, ali eto ja se prva nikako ne mogu nakaniti da napišem bar onaj o knjizi „Sever i Jug“. Mesecima nameravam, ali uvek ustuknem, jer se pribojavam da neću moći da dočaram koliko mi se roman zaista dopao. Za pokudu sam ove godine imala materijala na izvoz, 90% knjiga koje sam pročitala su na mene ostavile mlak utisak. Ne znam više čega da se latim, a da me oduševi. :) Biće da od svakog naslova očekujem previše.

      Ulov, nakaradna reč za knjige. Svake godine se redovno u blogosferi potegne pitanje da li mi knjige samo taložimo i lovimo ili ih kupujemo zato što volimo da čitamo. Ove godine je mnogo njih napadnuto jer se usudilo da svoju sreću, u nekoliko naslova stavljenu, podeli sa svetom tj. Internetom. Pritom su to stranice koje su namenjene knjigoljupcima. Instagram je u nedelji Sajma bio zatrpan, zatrpan, preporukama i izveštajima "sa terena". Inače, kada kažem crvenim slovom obojena nedelja tu pre svega mislim na činjenicu da je knjiga u centru pažnje, bar bi trebala biti. Ali su tu čast danas nažalost ipak knjizi otele razne nebuloze i dešavanja na Sajmu, koji polako prerasta u cirkus.

      Избриши
    2. Do dobrog si ti zaključka došla. Vrlo tužnog, nažalost.

      Da zaključim, kada dođe Sajam i rođendan, ja se osećam kao malo dete kom svi bez pogovora dele slatkiše. Trebala sam biti decembarsko dete, ali mi je baš drago što sam požurila i na svet došla ranije. :)

      Hvala ti na čitanju! :*

      Избриши
    3. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    4. Drago je i meni što smo uvek tu jedni za druge, što razmenjujemo mišljenja i utiske.
      Da, za sve je nužna selekcija, za Internet tj. društvene mreže naročito. U takvom vremenu živimo da se i knjige više reklamiraju nego što se preporučuju. A lažnih slika koliko god hoćeš, da bi došao do autentičnosti moraš kopati kao naftu da tražiš. Ne mogu reći da kod mene skupe knjige i rekviziti izazovu osećaj niže vrednosti, jer je meni često neki naslov od 50din. u fazi raspada, draži no nekom skupa i nova knjiga koju je dobio radi reklame, recimo. Takvih slučajeva je na društvenim mrežama, naročito ovim koji ističu vizuelni deo tj. sliku, koliko hoćeš. Srećom, takve brzo nanjušim, pa se sklonim. :)

      Slažem se, inspiracija je ključna da bi prikaz uspešno preneo utiske, kada izostane ne volim ni kretati. :) Razume se, kad imamo inspiracije vreme bukvalno nestane u pisanju, prekrajanju i "montiranju".

      P.S. Hvala tebi. :*

      Избриши
    5. Sinoć sam, pročitavši zaista sve, odlučila da ostavim samo komentar na tekst. Međutim, kako sam, igrom slučaja, danas ostala kod kuće, u krevetu, a čitam ponovo Isidorine komentare i tvoje odgovore, ja ću da kažem - neće mi biti prvi put! Jedino se nadam da će Isidora da pročita ovo.
      Elem, okidač za ovo moje pisanije su Isidorini stavovi.
      Ajd sad da počnem, ali da budem koncizna: Svet će uvek biti šaroliko mesto sa ljudima koji nam odgovaraju i koji nam ne odgovaraju. Bespredmetno je, uopšte, obraćati pažnju na one što ti ne odgovaraju. Vreme troši na to da svakog dana budeš bolja verzija SEBE, a ne da kritikuješ da drugi to nisu. To je njihov život i njihov put. Sa tobom nema nikakve veze. Odlično ti je Kaća odgovorila da ih brzo nanjuši i da okrene glavu od njih! To je pravi stav. Ona ne kuka što je instagram takav kakav jeste (mada prati više od 1200 profila! ). Fokusira se na ono što joj odgovara! Ti opet negoduješ zbog instagrama i youtuba koje "ne pratiš jer nećeš, a i nemaš vremena". U redu je to. To je tvoj izbor. Ali, obrati pažnju da ti je za nešto sasvim dovoljan razlog da NEĆEŠ. Imanje vremena je irelevantno onda u toj priči.
      Gledajući sa strane na tvoj komentar osećam tvoju duboku frustraciju sopstvenom situacijom i "ne uzimam ti za zlo" . Ono što je bitno, NAJBITNIJE je da se tvoja situacija neće promenuti dokle god si ti u stanju nemoći i frustracije. Beži iz tog stanja kako znaš i umeš!!! Znam da sam brutalna, ali sad ću da zakucam (makar rizikujem da me pošalješ u pm i da nikad više sa mnom ne progovoriš) Tvoj komentar je jedno čisto malograđansko zvocanje - bez obzira što ti je stav o čitanju, tj. ne čitanju na mestu, po načinu, po duhu, po emociji koju donosi - to je zvocanje!
      Ne priliči ti to nikako!
      Kaća ti je odlično odgovorila, s merom, onako damski... Ja sam došla da ti kažem isto to, ali da te prodrmam i ušamaram.
      Znaš, stvarno ponekad pomislim da sam ja ovde virtuelno došla s primarnim ciljem da tebe naljutim, prodrmam, da te prenem, da konačno shvatiš da moraš da se odrekneš nekih stavova (koje smatraš sa su ispravni i pozitivni), da bi mogla da izađeš iz začaranog kruga....
      I zaista mislim da će se to desiti tek kad te ozbiljno isprovociram, a ti se ozbiljno naljutiš na mene.
      Koliko god ti zvučalo čudno, živim za taj dan!
      Bez obzira na sve, ljubim te ja 💕.

      Избриши
    6. Аутор је уклонио коментар.

      Избриши
    7. Svako mišljenje je validno, bilo ono popularno ili ne. Samim tim, svako je ovde dobrodošlo - i kakvo god da je neće temi tj. tekstu oduzeti radosti sa kojom je on pisan, bez brige. Ono što je bitno jeste razgovor, razmena utisaka i zapažanja, te sama spoznaja da svako mimoilaženje u razmišljanju, bilo ono minorno ili ne, nas ovde okupljene neće dovesti do konflikta. Mislim da se dovoljno cenimo, poštujemo i uvažavamo da bismo se ljutili prkosno u maniru deteta.

      Sve je za ljude, pa tako i bes i revolt i frustracija. Ja iskreno verujem da svako od nas ima razlog što se baš ovde i sada obreo na svetu. Doduše, ja lično bih molila univerzum da se u sledećem životu rodim ili 20ih ili 60ih godina prošlog veka, idealno mi ide uz sve sadašnje afinitete. Stara duša sam od malena.

      Elem, dobro je prepoznati sve te negativne emocije, prozvati ih, tako reći, jer ćemo jedino tada biti u stanju da se sa njima i suočimo. Kako sa njima tako i sa samim razlogom za njihovu prisutnost u našem životu. :)

      Svaki dan jeste borba, unutarnja - nema i spora. Podrška je ključna, a prijateljstvo samo po sebi za mene je uvek bilo, uz porodicu, primarni oslonac. :)

      Eto, ubacih ja i malo moje životne filozofije u ove redove..

      Избриши
    8. Moram i ja nešto da dodam.
      Isidora, napisala si da si iznela ,,nepopularan" stav, a iznenadila bi se (pošto nemaš društvene mreže onda moguće da nisi nailazila to, mada me živo interesuje, baš pošto ih nemaš, gde viđaš sve te ,,ulove") koliko je taj ,,svi gomilaju knjige a niko ih ne čita" stav zapravo popularan u poslednje vreme. Na svaka dva posta o knjigama kupljenim na sajmu dođe jedan tipa ,,kad to sve pročitate, samo gomilate, jao al smo načitana nacija, odakle vam pare, itd". Prvo, oktobar je mesec sajma knjiga kada mnogo ljudi odlazi na sajam u nameri da kupi knjige i ne vidim ništa loše u tome da tu radost podele sa drugima, naročito na svojim blogovima na kojima svako ima prava da piše šta god hoće i izražava se kako hoće (to apropo ,,ulova" - ni tu nisi u manjini, u poslednje vreme SVIMA smeta ta reč). Drugo, sve češće viđam da su ljudi uvređeni takvim postovima jer oni sami ne mogu sebi da priušte toliko knjiga i čude se od čega taj narod živi kada to može, baš kao i ti sad (dok recimo, niko ne razmišlja o tome od čega bi izdavači živeli i ko bi izdavao knjige ako bi svi naprasno odlučili da štede pare i idu samo u biblioteke). Takve konstatacije su, ako mene pitaš, malo neuviđavne jer, složićemo se, niko nema prava nekome da određuje kako će da troši svoj novac a novac koji trošimo na knjige jeste naš, nije iz nekakve državne kase (polazimo od pretpostavke da niko nije obio banku da bi otišao na sajam). Hoću da kažem, ljudi koji sebi ne mogu da priušte knjige ne bi mogli da ih priušte ni da sam ja ove godine preskočila sajam i ne razmišljam o tome kao što ne razmišljam o deci o Africi kad odem u prodavnicu da kupim hranu. Treće, i sama znaš da mnogo ljudi koji pišu blogove dobijaju besplatne knjige od izdavača (što se takođe dešava na sajmu). I četvrto, i najvažnije. Mene zanima po kojem kriterijumu se određuje ko ,,ima prava" da kupuje gomile knjiga a ko ne? Odnosno kako ti, na primer, znaš ko kupljene knjige pročita? Tj zašto je u redu da ja sa sajma dovučem metar knjiga a nije u redu kad to uradi neko tamo levi? :)
      Iskreno, baš sam se iznenadila kad sam videla da si ovo napisala jer znam da si i sama bila tužna što nisi mogla da odeš na sajam, a znam i da se (što je sasvim normalno, pobogu) raduješ kad god obogatiš biblioteku, bila to jedna knjiga ili deset.

      Избриши
    9. Za Isidoru:

      Znaš, najtragičniji slučaj je da imaš takav stav, a da ga zbog nekih obzira ne iznosiš. Onda je to otrov koji taložiš u sebe. Kada ga izneseš onda mi (okolina, tvoji prijatelji) odreagujemo na to sa željom i namerom da ti pomognemo.
      Rekla sam ti da moraš da menjaš uverenja za koja misliš da su vredna i tačna da bi mogla da napreduješ u svakom pogledu. Jer, tvoj sadašnji život je rezultat i tvojih uverenja. Nisi zadovoljna svojim životom (fakat nisi!)? Menjaj uverenja koja su te dovela do ovoga! Zakon uzroka i posledica, akcije i reakcije (III Njutnov zakon, ako si zaboravila)
      Kada kažeš : "I nema te pozitivne psihologije koja suštinski može da promeni realnost u kojoj živim". To je uverenje koje treba da promeniš jer te koči.
      Kako znaš kad nemaš pojima o pozitivnoj psihologiji? To je ono isto kao i prežvakavanje otkud ljudima para da kupuju knjige, oni ih ne čitaju, nisu preporuke i sl.
      Kako znam? Pa po tome da si toj pozitivnoj psihologiji dala i elementarnu šansu, da si se iole edukovala, ne bi više mogla da kažeš tako nešto!
      Isidora, šta ti imaš da izgubiš dajući šansu nečem novom, drugačijem nego što si dosad radila? Šta gubiš, zaista? Ako imaš drugačiju ideju, ti probaj! Ali raditi STALNO ISTO, POD ISTIM USLOVIMA, A OČEKIVATI RAZLIČITE REZULTATE, je najblaže rečeno - ludost!
      PS. Kaća se neće ljutiti, ali ti se naljuti na mene, molim te najviše na svetu! To može biti inicijalna kapisla da kreneš...

      Избриши
    10. Kaćo, tako divna i uviđavna, u jednom ipak grešiš: NIJE svako mišljenje validno. Mišljenja poput mog, impulsivno i potpuno pogrešno izrečenog, ne samo da nisu validna, nego su i krajnje neispravna, dakle, jedino se moraju i mogu pod hitno korigovati. Da vulgarizujem malo, ima ona "narodska" (nisam sigurna od koga je potekla, pripisuju je Bregoviću): mišljenje je kao dupe, svako ga ima.
      Tačno, ali, druga je stvar što nije svaka zadnjica za pokazivanje. Ako nije lepo izvajana, treninzima doterana da bar sa te, estetske strane na nešto liči, nego je omlitavela, nikakva, pa još ispušta zvuke koje ne treba i kad ne treba, bolje je sakriti. Tako i mišljenja. Celoga života me tata učio da izbrojim do deset kad nemam šta pametno da kažem, ali, eto, ni ovako matora nisam savladala lekciju.
      I baš zato, opet da citiram mog starog, "rekla i pojela g**no".

      Mogu samo da se IZVINIM i zahvalim tebi, Ivi, Sandri, Anastasiji, što me uvek dozovete pameti. I da se najiskrenije nadam da se ne ljutite što izbrbljah gluposti u koje, na kraju krajeva, ni sama ne verujem, ne srcem.

      Zato, da počnemo ljubav ispočetka, ako je uopšte moguće, ostavljam samo onaj dobri, pametni deo komentara, koji je čuvanja uopšte vredan:

      Divno!:) Sve što si dobila je sjajno, šaroliko, pa meni preostaje samo da ti se zahvalim na lepom prikazivanju noviteta u kućnoj biblioteci i da ti poželim da uživaš u svakom od papirnih poklončića.:) Imaš sreće što ti se rođendan poklapa sa Sajmom i početkom prazničnih popusta, tako da bukvalno nema dvoumljenja oko poklona, izbor je raznovrsniji nego u toku većeg dela godine. Sad preostaje "samo" da se baciš na čitanje!:)

      Избриши
    11. Meni se sad samo plače...
      Ovo nikako nisam htela, ni u ludilu, da zaglibiš još dublje, da se osećaš krivom, da... ma ne znam, "posipaš pepelom" što reče ona tvoja profesorka...
      Dugo nisam imala ovoliko pogrešnu procenu situacije. Trebaće mi vremena da se presaberem, da izvučem pouke...
      Ako je to bilo kakva uteha, moja ljubav nikad nije bila površinska, odnosno ne postoji to nešto što ti možeš da kažeš/uradiš pa da ja prestanem da te volim... ❤️... tako je to sa decom...

      Избриши
    12. Ali, zašto? :*
      Sve sam ukapirala i zapravo, meni je čim sam iskucala onaj prvi komentar bilo bezveze što sam se zatrčala i nalupetala, usled nekih mojih glupavih buba koje uopšte nisu povezane ni sa Kaćinim tekstom, ni sa bilo čim realnim, nego eto, glupost. Molim te, ne brini. :) Zaglibiću onog trenutka kad ne budem imala nikoga od vas da me verbalno "išamara" i vrati mozak na pravi kolosek.

      Избриши
    13. Pre svega, daje se na znanje da je u ovom virtuelnom kutku dozvoljeno svakakvo s**nje!
      Izuzev onog standardnog, uvreda na verskoj, nacionalnoj i seksualnoj osnovi - to je pod večitim sankcijama i nema prođu..

      Drugo, nema potrebe za brisanjem komentara, nikad! Nismo se mi ovde prozivali, svađali niti omalovažavali, prosto smo razmenjivali mišljenje - zdravo i normalno. Uvek poželjno. Svako mišljenje je samim tim, ukoliko nije uvreda po gore navedenim gnusnim osnovama, validno.
      Umalo sam ovde apropo reči ubacila i šalu na svoj račun, ali možda vam nije do smeha.. Sitan je sat, ali ako boga znate batalite plakanje i ignorišite impulse koji vam kažu da ustuknete kad god imate želju nešto reći. Mi smo, odavno, naši, znamo kako ko "kuca" i nema ljutiš. :*

      Neće niko misliti ništa loše o vama ako kažete šta mislite, apsolutno niko. Nema tu nikakvih lekcija vrednih učenja, sve je ovo za ljude. Sledeće godine će opet Sajam, nemoj da ste zaobišle neki od izveštaja iz straha od potencijalnog sukoba mišljenja. Na kraju je najbitnije da je reč o knjizi, objektu koji nas, subjekat, menja sa svakom svojom stranicom i da ovi spiskovi i liste, ovi ulovi ostaju upisani u našoj knjizi života.

      P.S. Ne možemo početi ljubav iz početka, nismo ni prestali da se volimo, jer u svetu postoji jedno carstvo..

      Da, biću otrcana i sladunjava do zadnje tačke ovog "ekspozea", that's how I roll..

      Hvala vam na čitanju i diskusiji! Ako se ne javljam znači da sam otišla u diplomate. :D

      Избриши
    14. Kaća, svaka čast na završnoj reči! Lekovita je!

      Избриши
    15. Kaću za ambasadora (ne samo kulture)! :)
      Svaka ti je zlatna, "kolektore moj" :*

      Избриши
    16. Haha stvarno Kaća možeš u diplomate i u potpunosti se slažem sa tobom za sve što si rekla. Sve si to doista mudro sročila. :)

      Избриши
  4. Evo i mene! �� Baš mi je interesantno da pratim ovakav skup knjiga, toliko različit od mog.
    O, ti si pravi ljubitelj klasika! Moram priznati da za poneke nisam ni čula.
    A ono "Iskopaće tebe Bili" me je odvalio od smeha.
    Kako knjiga nikad dosta, a ima ih ne zna im se broj, ja ti želim nove kućice za tvoju mnogočlanu knjišku familiju.
    Uživaj u čitanju!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, uživanje je zagarantovano! :* Jesam, volim klasike, kasnije sam tek shvatila da sam, iako nisam planirala, uzela sve klasike koji imaju i svoju filmsku adaptaciju, jednu ili više.

      Kućice za knjige su mi preko potrebne, ima ih i na radijatoru i na prozoru. :)

      Избриши
  5. Baš si svašta lepo ulovila i dobila sve su zaista sjajni naslovi. :) I meni se baš čita ta "Just kids" videla sam da ima i prevedena . :) I Selindzer mi se jako svidja ja se uvek obradujem kad neko kupi Lomova izdanja ko da ja imam nešo od toga tj ko da ja izdajem te knjige haha. Što se tiče ovoga što je rekla Isidora ima baš jako mnogo reklama i konzumerizma u svetu knjiga skroz se slažem , al ja stvarno ne mogu da kritikujem druge ljude kad i ja sama stalno kupujem knjige. :') I znam ja da je sve to loše i da sam rob potrošačkog društva , al šta ću kad volim knjige i ne mogu nekad da se suzdrzim i ne kupim koju. Zato ja to gledam kao na građenje moje biblioteke i građenje budućnosti , jer jednog dana ću ih sve lepo pročitati ako bog da i onda će sve te knjige da budu zaista moje, jer samo knjige koje smo pročitali i zavoleli su istinski naše. I onda sve te priče više ne nose naše police već ih mi nosimo u sebi kao deo nas. Ali na stranu sve to to ne umanjuje značaj te male kućne biblioteke i sreće dok išcekujemo da načnemo sve te naslove. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da ti se dopadaju naslovi, Anastasija. :) Smatram da su vredni pažnje, otud se i jesu zatekli gore u tekstu, na gomili.. Isto, obradujem se kad neko kupi LOMovo izdanje kao procenat da mi daju, ali šta ću - divna su izdavačka kuća. Paze na svaki detalj, vidi se da im je stalo. Plus, u Sajamskoj gužvi odgovaraju na poruke u instagramskom DM-u! Svaka im čast na tome, dodatni plus. :D

      Ja na kupovinu knjige gledam kao na udomljavanje psa koji će večno da mi poživi. :) U početku sam se zaletala, pa kupovala svašta i trčala da napunim virtuelnu korpu samo zato što je AKCIJA.. Sada to, naravno, nije slučaj. Moja biblioteka je odraz mojih interesovanja, mog senzibiliteta. Odraz moje duše. :)

      „..Zato ja to gledam kao na građenje moje biblioteke i građenje budućnosti, jer jednog dana ću ih sve lepo pročitati ako bog da i onda će sve te knjige da budu zaista moje, jer samo knjige koje smo pročitali i zavoleli su istinski naše. I onda sve te priče više ne nose naše police već ih mi nosimo u sebi kao deo nas. “ - AMEN!

      Da, ne nose ih police već mi - kao deo sebe. Zato i jeste ključno da nas uzdrmaju, pomere i navedu na razmišljanje. U tome je sva draž. A sreću, koju osetimo kada pogled na njih padne, je nemoguće izmeriti.

      Hvala ti na čitanju! :*

      Избриши
  6. Jao,pa ne kritikujem ja ljude što kupuju knjige, to bi bilo licemerno sa moje strane, s obzirom da ih i sama kupujem.:)
    Čak ne kritikujem uopšte, samo sam primetila da malo smaraju sa izveštajima o svojim kupovinama, naročito uoči i posle Sajma, a da pritom oni nisu mnogo sadržajni, čak ni kao preporuka.;)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kad dođe oktobar (zvučim kao Hari Mata Hari), mene ta sajamska euforija raduje. Bude tu i negativnih aspekata, sve većih šatra/vašar momenata, ali ono što preovladava jeste upravo ta euforija onih kojima je taj Sajam nalik svetkovini. Ta radost je zarazna, nije ni čudo što sam pri prvom odlasku na Sajam zaključila da je on za mene Diznilend. Radost je bila nalik detinjoj. Nemerljiva i neprekidna. Niti sam se umorila niti mi je bilo teško da sate provedem u tumaranju kroz masu ljudi. Žalila sam kada mi se završila "vožnja" u ovom svojevrsnom luna parku.
      Danas to, nažalost, gubi sjaj i prestiž koji je imalo nekad, zbog raznih propratnih faktora, ali sam značaj, po meni, neće izgubiti nikad. Međunarodni je Sajam, ali je za mene ujedno i nedelja svih naših autora koji su davnih dana posećivali ovu manifestaciju i dali joj taj značaj koji danas ima, a pre svega započeli tradiciju koja se neguje i raduje ljude više od 60 godina.

      Избриши
    2. Ali nisam ja imala nameru da kritikujem tvoj komentar , ja sam se čak i složila sa tim potrošačkim aspektom društva, ali jako je teško odoleti reklamama i meni i drugima , pa sam rekla da nije strašno kupiti previše knjiga , nemaju knjige rok trajanja jednom ćemo ih valjda pročitati ( ja to inace tako sebe tešim). :) Što se tiče sajma kao sajma šta znam možda jeste glavni fokus usmeren na kupovinu knjiga, ali organizuju se tu i neke tribine svake godine i potpisivanja knjiga tako da ima tu raznoraznih sadrzaja za svakog ponešto. Ne znam tačno kako je to pre bilo , pa nemam sa čime da usporedim. Ono što mene nerira vezano za sajam knjiga je to što mediji uvek nađu način da prenesu neke informacije koje su se desile na sajmu , a nemaju nužno veze sa knjizevnošću npr. pre su prenosili koliko je pljeskavica kupljeno , a sada prenose koliko je ljudi došlo da vide neku zvezdu. Sve to u suštini nema baš mnogo veze sa samim sajmom knjiga i sa onim što mi koji volimo knjige zelimo da čujemo , ali malo je novinara koji zapravo žele da se bore za vesti koje zanimaju ljubitelje knjizevnosti. Eto npr niko se nije setio da ode i pita Dragoslava Mihajlovića koji svake godine potpisuje tamo knjige da npr preporuči čitaocima/ gledaocima npr 5 knjiga ili već tako nešto, jer misle da to nije vest da to nikoga ne zanima ili da to nije vest, iako to ona jeste i mozda bi to ljude više i interesovalo od raznoraznih nabrajanja. To što sajam deluje kao vašarište je u potpunosti krivica medija koji ga tako predstavljaju pričajući uglavnom samo o zvezdama koje su došle da potpiš knjigu, a ignorišući važne domaće i strane pisce koji dodju da potpišu knjige. To što ljudi slikaju svoje ulove sa sajma je opet posledica toga , jer ljudi žele da kreiraju jedan sadržaj koji ne mogu nigde drugo da nađu , pa makar taj sadržaj bio i banalan kao hrpica nepročitanih knjiga koje su na sajmu našli. E sad postoji ona jedna lepa emisija na Rtsu koja baš govori o sajmu i knjigama , al nailazila sam i na neke emisije gde idu od jednog do drugog pisca , pa umesto da ih pitaju kako im je na sajmu, šta čitaju , šta preporučuju , šta će kupiti oni ih pitaju šta mislite što je osoba X napisala knjigu i ima ogroman red za potpisivanje knjige. To je po meni jako glupo i ponižavajuće za te pisce i ti novinari samo pokazuju koliko ih ne poštuju ni te pisce ni knjige ni sajam.

      Избриши
    3. Elem htedoh reći fali ljudima da neko prenese lepu sajamsku atmosferu, a ne da ide naokolo i broji zalogaje, onda će sajam knjiga izgledati kao sajam knjiga , a ne kao vašarište. :)

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi