Najbolje knjige u 2020. godini
Od svake godine očekujemo da bude bolja od prethodne. Međutim, od godine koju ostavismo za sobom očekivali smo i više. Podstaknuti radošću, potocima šampanjca i šljokica, te notama džeza koje su pre sto godina razgalile ljude koji su za sobom ostavili dve neizvesne pandemijske godine i navele ih da slave život, od 2020. godine smo očekivali nemoguće, a dobili ono što je plebs iz Ficdžeraldovih romana upravo ostavio za sobom - pandemiju.
Nova normalnost je ugledala svetlost dana dok je ona stara, neprimetna, obična i preko noći stara normalnost, prestala da postoji. Počeli smo da planiramo sve ono za šta do tada (možda) nismo imali vremena, naterali smo sebe da usporimo. Inroverti su, očigledno, spremni za ovo zatišje svetskih razmera nastavili po starom, neometeni, dok je ekstrovertima (bar u mom okruženju) teže pala ova nagla promena i ograničenje društvenih aktivnosti.
Sa istekom ove paklene godine, koja se istovremeno vukla i prošla u trenu, samim tim obesmislivši sat, kalendar i vreme uopšte, kolektivno smo, nadam se, naučili da cenimo sitnice, te spoznali koliko smo srećni što smo ugledali, sutrašnji, novi dan.
U početku se, rekla bih, globalno planiralo. Ko je šta hteo, ali se planiralo. Nisam ni pokušavala da postanem pekar, lekar nisam, a ni apotekar. Jedino čemu sam htela da osmislim neku (kvazi) formu bila je čitalačka godina u koju sam, sa početkom karantina, položila veće nade od uobičajenih. Problem želje i namere da se posvetim nečem određenom bio je u tome što ja zaista nisam osoba koja istraje u planu bilo kakve vrste. Ja sam od onih što plan skuju, pa gledaju kako da ga prekrše ili pak zgotove ofrlje.
S obzirom na činjenicu da sam negde već u junu izgubila pojam o vremenu (i godini), za određene naslove koje sam pročitala u prethodnim mesecima sam bez treptaja ubedila sebe da je to bilo godinu ili dve ranije. Čitalačka godina za ovog knjiškog moljca postala je stara narodna izreka - kako sam se nadala, dobro sam se i udala. Među mnogo osrednjih naslova, koje sam brzo zaboravila, našlo se i nekoliko vrednih drugog čitanja i pomena u ovom tekstu.
Najbolje knjige u 2020. godini su:
- Sitničarnica „Kod srećne ruke“
Ovo je jedan od onih specifičnih romana koje je nemoguće opisati. Sama ideja dovoljna je da vas privuče i pobudi u vama želju da zavirite među njegove korice. Utopijska je oda ljubavi prema literarnom eskapizmu. Slavi čovekovu nasušnu potrebu za pisanom rečju.
Detaljnije utiske imate ovde.
- Dnevnik Ane Frank
Teška i istinita priča otrgnuta od mračnog dela svetske istorije ne garantuje i tešku atmosferu na listovima jednog dnevnika. Živeti u strahu i neizvesnosti nije lako, ali autorka ovih značajnih zapisa ima svega 14. godina, te se kroz svu tminu promalja njena detinja radoznalost i pre svega optimizam. Od sivila realnosti je čuva vedrina duha, zbog koje u svakoj situaciji pronalazi tračak nade i razlog za radost. Naglo i prisilno odrasta, ali u sebi i dalje neguje tračak nade, bodreći pritom sve koji sa njom borave u Tajnom skrovištu.
Detaljnije utiske imate ovde.
- Gather Together in My Name
Majina autobiografija je sedmotomna avantura. Meni predstoji čitanje treće knjige, za koju se nadam da će naći svoje mesto na listi najdražih knjiga pročitanih u ovoj godini.
Tekst o drugom tomu imate ovde.
- Uhvati zeca
Svakom čitaocu ovaj dvojac će biti ključ za Pandorinu kutiju u kojoj obitava sećanje na dom, te prošlost satkana od uspomena, jezika i običaja. Od spona koje ga vežu za tlo sa kog je nikao i vrate ga onima od kojih se, prividno, odvikao. Upravo zato je čitanje ovog romana prava avantura, preplitanje uspomena likova i uspomena čitaoca će na svakog od nas ostaviti drugačiji, jedinstven, utisak.
- Gospoda Glembajevi
Povratak Leonea Glembaja u porodični dom na videlo će izneti sve brižno čuvane tajne, brojne tragedije i na sva zvona opovrgavane tvrdnje zlih jezika. Svetina koja okružuje uglednu dinastiju Glembaj žrtva je njihovog samoljublja. Njihove težnje da po svaku cenu očuvaju ugled. Leoneovo suočavanje sa istinom poprimiće razmere Šekspirove tragedije. Introspekcija će ga nagnati da preispita sve što je do tada znao. Glembajevština koju vidi će ga navesti da se zapita sledeće:
Da li smo i u kolikoj meri svesni nasleđenih karakternih osobina? Kako one utiču na nas? Da li se i kako borimo protiv njih?
..i naposletku, najbitnije:
Čiji odraz vidimo u ogledalu?
Stigosmo do kraja liste. Nekoliko autora, sa čijim delima sam se prvi put susrela, je na mene ostavilo povoljan utisak - Agata Kristi, Ejmi Tan i Lorejn Hansberi. Nameravam se više pažnje posvetiti Agati, ali i Seleniću. Rekoh već da nisam osoba od plana, ali ću ipak nastojati da se u godini koja je pred nama posvetim prevashodno delima Džejmsa Boldvina, da nastavim čitanje Majine autobiografije i da se napokon vratim u svet Eni Širli. Kao i prethodne i ove će nam godine trebati vedrine.
Želim vam pre svega zdravu godinu, nadam se da će nam biti bolja od prethodne. Bilo da je planirate ili ne, želim vam lepu čitalačku 2021. godinu. Da sve osrednje i meh knjige bar na ovih 365 dana ostavimo za sobom. Užasne su dobrodošle, ponekad - čisto da bismo ih posle pretočili u britke prikaze koji nikad nisu na odmet.
Kao i svakog januara, nadaćemo se najboljem. :) Pored dobrih knjiga, i ja sebi želim više tekstova, više blogo-aktivnosti. Veruj mi da me je Krleža baš prijatno iznenadio, nisam imala neka velika očekivanja, ali naposletku sam se oduševila. U roman „Uhvati zeca“ nisam ni sumnjala, jer sam o istom čula sve najbolje. Ovom prilikom su velika očekivanja bila i više nego opravdana.
ОдговориИзбришиHvala na čitanju. :*