Broš na kraju tunela
Neobični su trenuci spoznaje.
Put do samospoznaje je misterija kojom svaki čovek korača sam.
Tunel je to kroz koji prolazimo otkrivajući svakim korakom novi, dragocen, aspekt svoje ličnosti.
Tumarajući tom nepoznanicom dolazimo do trenutaka sumnje, premišljanja, preispitivanja.
Dogode se momenti straha, strepnje.
Osetimo da smo se izgubili, zalutali.
Sve je to deo procesa - normalna pojava u cilju sazrevanja, shvatanja i prihvatanja sebe.
Put je ličan, za svaku osobu jedinstveno i neponovljivo iskustvo. Zašto neponovljivo?
Kada shvatiš, pronađeš sebe, i prihvatiš svoje mane i vrline nema povratka.
Avantura ovog pronalaska se zavšava.
Iz nje se, kao feniks iz pepela, rađa nova ličnost.
Osoba koja je sigurna u sebe, koja zna šta hoće.
Svet je sada drugačiji, sa te druge strane tunela.
Kroz naše oči on je poprimio nove, samo našem oku vidljive senke, detalje do tada neprimećene.
Kao amajlija javlja se broš.
Simbol je putovanja i novih saznanja.
Podseća da budeš svoj.
Da prigrliš svaku novu nijansu.
Samouvereno, uzdignute glave koračaj.
Sijaj.
XOXO Keti <3
Kako kaže Vasa S. Tajčić: "Gospođo Nikolajević, OČARAN sam!"
ОдговориИзбришиE, pa, citiram i ja za ovaj tvoj divni mini-esej, poetičan, lirski, mudar i emotivan!:)))
Što je najlepše, nadahnut "Velvet Goldmine"-om i Vajldovom čudotvornom amajlijom, kartom za duhovno putovanje bez kraja.
(napisah poduži prikaz kod Ivane na blogu, film me očarao posle toliko vremena. I za "Danish" isto napisah, pa me zanima šta ti misliš:)...)
DIVNO! Sve si bolja!:)))
Hvala ti draga. ❤
ИзбришиIdeja u trenu prosto dođe, a ceo Velvet + Vajld me je još jednom podsetio na osnovu.
Da čovek upozna sam sebe.
P.S. Tvoji komentari kod Ivane su, kao i uvek, tvoji, jedinstveni, opsežni...
Mogu samo ispod svakog napisati slažem se. 😊
:*
ИзбришиMene je film prosto očarao, između ostalog i jer me podsetio jedne skoro opsesivne teme kojom sam počela da se bavim pre pet godina na studijama i, Bože zdravlja, istraživaću je tek...ta linija nasleđa od Bajrona do modernog doba, sa simbolistima i dekadentima u središtu. Na Vajlda sam posebno "slaba", "Sliku Dorijana Greja" čitam jednom godišnje, predgovor je jedan od najlepših ikada.
U samom filmu, preslatka mi je scena s početka, kad mali Oskar u školi kaže "I want to be...a pop-idol.":))))
http://2.bp.blogspot.com/-Fon6QdDGbR4/VpxK5dLm7nI/AAAAAAAADgo/3oKMFLc64vs/s1600/Velvet%2BGoldmine%2BOscar%2BWilde.png
Zadržati tu iskru dečije mašte, nesputanosti - ključ je slobode i kreativnosti.
Da i meni je pored sveg sjaja i blještavila ta scena jedna od najupečatljivijih.
ИзбришиNosilac je tog, dalje u radnji vidnog, bunta - revolta pojedinca.
Divno, baš imaš talenat za pisanje.
ОдговориИзбришиI inspirisano filmom. ♥
Baš uživam kada čitam i tvoje postove i Isidorine, kao i komentare, odmah dobijem neki naboj energije i nalet inspiracije. Retkost je danas sresti ljude sa kojima se može diskutovati o dubokim stvarima.
Jao hvala ti puno! ❤
ИзбришиVratila sam se svojoj prvoj ljubavi. Nisam pisala od srednje škole. Uželeh se.
P.S. Isti je slučaj i sa mnom, obožavam naše diskusije.
Inspiracija cveta!
Da se pridružim (i složim), presrećna sam zbog ove dragocene razmene mišljenja, utisaka, znanja....samo pišite, odlično vam ide, obradujem se svakom novom tekstu. :))))***
ИзбришиKeti u sve unosi neku posebnu emociju, liričnost, imam utisak da ćeš biti sjajn prozaista kad jednom to "sazri" u tebi, pa pretočiš u književno delo, već to i radiš kroz ove tekstove.