Kroj života u oblaku dima


Prošlost.
Čudna je to ''boljka'' s kojom živi svaki čovek.

Koračati stazom života i u trenu stati, okrenuti se, istoj u oči pogledati.
Hrabro i samouvereno.

Bežati od svoje prošlosti ne vredi.

Sustigne vas kad tad.

Jedna se žena smelo suočila sa njom.
Suočila se sama sa sobom.


Nedođijska atmosfera vlada mirnim, naizgled nenaseljenim mestašcem Dangatar.
Ogrezao u suši, zapostavljen, zaboravljen.

Stanovništvo promalja svoje pipke iz mrtvila u koji je zapalo.
Proviruje kroz brižno zablindirana okna svog dotadašnjeg života, biva uzburkano, pomereno iz utabanog temelja.

Komfor sivila okružen sušom prirodnog života.

Tilly Dunnage je zakoračila u prošlost.
Sigurnim je korakom probudila usnuli grad.
Bacila žar na uspomene.
Uzburkala davne dane, vinula ih iz pepela.


Reka uspomena je potekla.
Lica starih vremena su zaživela.
Svi još uvek verno igraju svoje uloge predani slici potrgane idile.
Izgubljene, neprežaljene, a zauvek iz ruku otrgnute budućnosti.


Ona se vratila, a sa njom se iz dubokog sna prenula sadašnjost koja je za meštane zaboravila da teče.
Trgnuše se svi iz nulte tačke i uperiše pogled u onu, zanavek krivu - unapred osuđenu.
Vratila se Myrtle da uz pomoć Singerice prekroji puteve žena, dežurnih sveznalica.



Kažu da odelo čini čoveka.
Da li je zaista tako?
Naravno da ne.

Zadatak je uspešno obavljen, ali oduševljenje ne traje dugo.
Zaista, šta je mali grad bez pozamašne količine zlobe? Raj na zemlji, verovatno.

Kao simbol, a ujedno i kaznu zlobe vidim tu sušu i pustoš, sve deluje od boga zaboravljeno, uključujući i njih, naravno, zlobne ljude pune pakosti koji u sebi nemaju ni trunke obzira ka radosti života koja ih je snašla.
Svugde vide manu, konstantnu tminu, pritom nikad ne slave svitanje novog dana, ne raduju se sitnicama koje čine život.
Ogrezli u kolotečini u kojoj svakodnevica neprimetno kraj njih leti, a budućnost se ni ne nazire.
Vide jedino ono što je za suštinu postojanja nebitno, što ne igra ulogu u postizanju skladnog bivstvovanja.
Sreću su pronašli u bavljenju tuđim životima, pisanju tuđe sudbine, bez imalo nakane da sebi ispišu vedrije, pozitivnije sutra.


Pojedinci, naravno, postoje. Oni vide dobro, vide budućnost, vide život oko sebe. Vide boje, premda su okruženi mrtvilom optimizma i perspektive.

Neki od njih, koji bi i mogli da se otrgnu tom talasu klonuća, nezainteresovanosti za sebe i svoje lično, provode dane zablindirani u rođenoj kući noseći svakodnevno breme tuge i boli, deleći isto sa bledim zidovima, jer se nikom drugom ne mogu obratiti.
Niko na njih ne obraća pažnju, bačeni su u zaborav i u njemu sami obitavaju dvadeset pet godina.

Sudbina jedne ''krive'' Myrtle i jedne modistkinje Tilly stopljena je u jednu neraskidivu nit koja spaja prošlost sa sadašnjošću.
Upletena je u vrtlog turobnih dana, u senku tragedije.
Misterija je to koja dotiče sve likove tmurne slike.

Naposletku, istina će se izmigoljiti iz svojih okova.
Ući će na velika vrata i doneti pravdu.
Oslikaće realnost.

Putanja života je naizad pravilno skrojena, mirno nošena na oblaku dima.
Zbogom prošlosti.


XOXO Keti <3

Коментари

  1. Baš mi je drago da te je film tako divno inspirisao. ❤
    Tako osećajn i promišljena analiza.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zaista jeste. I Bordžije su juče ispaštale zbog njega, pomerene su na danšnji raspored :)
      Jednostavno me je sama priča u tolikoj meri obuzela da mi nije bilo druge - morala sam pisati.

      Hvala ti :*

      Избриши
    2. Dok ne pogledam film, moram da pohvalim ovaj divni tekst. Ja znam da zvučim k'o pokvarena ploča, ali, zaista prelepo pišeš.
      I nema spojlera, zato sam ga pročitala sa uživanjem, ovo je, kako smo od tebe i navikli, jedno lirično, kako Ivana kaže - promišljeno, univerzalno razmišljanje POVODOM filma. Iz jednog umetničkog dela stvaraš drugo.

      I samo piši, drago mi je što si se tome vratila, jer zaista imaš divnu rečenicu, toplinu, misaonost...tvoj blog je kao naš online "Vodič za život"!:)))
      Jedan kutak prepun pozitive i lepih tema.

      Избриши
    3. Ja zvučim kao pokvarena ploča kada kažem da ste divne i da mi vaše reči mnogo znače. Zaista je tako. Neizmerno cenim svaku vašu reč, podstrek su za dalja delovanja.
      Ogromna mi je čast što me poistovećuješ sa tolikom veličinom poput ''Vodiča'', znaš i sama da sve ovo nisu samo reči i da su emocija i utisak obostrani. Vaš rad uvažavam i poštujem, radujem se svakom postu kao da je moj, zaista.❤

      Gde je meni kraj, kada ste mi vi vetar u leđa?
      Sky is the limit!

      P.S. Javi kad odgledaš.
      Verujem da će ti se dopasti. :*

      Избриши
    4. Evo, konačno dobar torrent. Razmišljam da li večeras ili sutra. Uglavnom, do sutra uveče dobijaš utiske. :)))
      I tu smo da se podržavamo. :)

      Избриши
  2. zaista mi se svidja tvoj stil pisanja :) pisi nam i dalje <3

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Popularni Postovi