Magičan dodir



Setih se danas...
Bila sam na početku školovanja, tek zakoračila u svet pisane reči i mnoštva informacija koje će potom postati, a i danas ostati moja svakodnevnica, kada sam po prvi put došla u dodir sa slovima.
Doslovce.



Nisam zapamtila marku, boja beše sivkasta.
Ono što meni ostade u sećanju je neponovljiv zvuk.
Magičan instrument koji omogućava prenos misli i ideja, stavlja ih u materijalan svet pomoću jednog običnog, a moćnog, belog papira.
Dobra, stara kucaća mašina.



Pronašli smo je, sasvim slučajno.
Tada sam, dodirujući slova, opčinjena zvukom, posmatrala ceo proces - magiju leta misli.
Sposobnost ljudske ruke, jednostavnog pokreta, da misli prenese na belo platno pred sobom.

Smatram da je mašta i sposobnost snivanja snova o budućnosti nešto najčistije, najplemenitije što čovek poseduje.
To je jedna od dragocenosti koje mu razum nikad ne može oduzeti.

Ukoliko je pravilno, s pažnjom negovana - mašta, sa svim svojim čarima i tim magičnim, nesputano stvorenim snovima o svom budućem JA, svojoj daljoj realnosti, nikada neće pasti u senku zaborava, biti oblivena prašinom prošlosti.

Uvek će ići u korak sa našim racionalnim, razumnim delom ličnosti, pružajući tračak vedrine i optimizma u trenucima preispitivanja.
Pružaće podstrek za dalje delovanje, za ostvarenje cilja - te izmaštane budućnosti, duboko u nama čuvane i voljene.

Pri susretu sa tim slovima videla sam sliku sebe, svoje budućnosti.
Videla sam san koji mi je i danas pred očima.
Odraslu, samouverenu sebe koja je najbliža, najvernija sebi dok prstima nežno dodiruje slova.


Pronaći svoj san srazmerno je sreći svakog novog buđenja, novog svanuća - obasja vas sunca zrak.
Kada ste vi prepoznali svoj san?



XOXO Keti <3

Коментари

  1. Divno! :))))
    Prvo, artefakt prošlosto poput ovog, uz recimo gramofon ili stare fotoaparate, čak i vokmen, kasetofon - sa ove distance nosi mnogo više značenja od običnog aparata.
    Nažalost, pisaće mašine su mi neostvarena želja, nikada nisam imala jednu (iako je mama do sredine devedesetih radeći u kancelariji imala svoju "tipkalicu"), a mami me i svojim zvukom podseća na stari tip pisaca/novinara a-la-Hemingvej, na stvaralaštvo nekog drugog tipa, neke različite čari.
    Ja sam od onih staromodnih što prednost još daju rukopisu, sa tehnologijom se družim po nužnosti.
    Sama poenta tvog teksta je neprocenjiva i predivna. Koliko god naše vreme, brzo i pragmatično, gde snovi, nadanja i doslednost jesu suvišan "prtljag" i zamlaćivanje, osuđivalo sanjare, uverena sam da je najveća sreća i dragocenost pronaći svoj san, postati ga svestan, a onda ga se i držati. Po svaku cenu. To nije svakome dato, čak ni mnogima.

    Ja sam takođe veoma rano otkrila svoje afinitete. Tačnije, moji su prepoznali čemu me vuče ona najranija, detinja zaniteresovanost, pa me podržavali i danas, zaista, ne mogu da zamislim sebe drugačije nego uz knjige, uz pisanje. To je moja najveća i neprolazna ljubav, koja donosi sve ostalo.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti draga ❤
      Setih se danas tog događaja u detinjstvu zbog cele ove pometnje Bouvi - Gaga..
      Otišla sam, ni sama ne znam zašto, da potražim članke vezane za predstojeći događaj.
      Tumarajući tako netom, naletim na sliku koju je Gaga postavila na instagram. Njena Underwood kucaća mašina.
      Odatle sam otrčala pravo na Kupindo. Ne bi verovala po kojim cenama ljudi prodaju, za njih verovatno, ''prašnjavu starudiju''.
      Jeftinija je mašina od nove torbe ili cipela.
      Ja sam isto više za taj stari princip - iz posta se da zaključiti.
      A i pucketanje ploče pod iglom gramofona mi je jedna od ambicija - segment te voljene, izmaštane budućnosti. :)

      Избриши
    2. To sam i ja primetila, doživljavaju je verovatno kao "starudiju", nepotrebnu, pa otuda i niske cene. Na sreću kolekcionara poput tebe!:)))
      Obožavam sam zvuk "štrikanja" pisaće mašine. Sem toga, divim se veštini daktilografa, zamisli samo danas da moramo tako - vraćaj mašinu i papir za novi red, ispravljaj korektorom greške...

      Избриши
  2. Jao divan tekst, kako si me samo vratila i detinjstvo. Bila sam opsednuta mašinama za kucanje. ♥Jednom sam uganula ruku i tata me odveo kod prijatelja lekara, smirio me je samo obećanjem da će mi sestra dati mašinu da kucam. :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da te je tekst transportovao u detinjstvo.
      Često se te stare, sada već zagubljene mašine setim - žar te detinje opsesije se razbukta, plamen iznova gori.

      P.S. Sad, od kako blogujem, sve je se češće setim :)

      Избриши
    2. Ikice, kako simpatično! :)))
      Meni je žao što nisam u srednjoj imala tzv. "slepo kucanje"(to su radili samo u Ekonomskoj), pa mi je sad uvek mrsko kucati i oduzima mi mnogo vremena, a neophodno je. :) Moji šize dok me gledaju kako "nabadam" po tastaturi.

      Избриши
    3. Ikice zaista divna uspomena :)
      Jaoj i ja nikad neću prežaliti nedostatak "slepog kucanja".
      Takođe, nabadam po tastaturi za medalju :D

      Избриши
    4. Ja sam se "slepom kucanju" samoinicijativno naučila kada sam bila primorena da sama iskucam pedesetak stranica svog maturskog rada o Luju XIV, sa sve ogromnim veštačkim noktima namenjenim za maturu. :D Posle sam se ispraksovala kroz kucanje presuda. Slepo đene, đene, ali zaista brzo kucam i sada mi se baš kuca na jednoj starinskoj kucaćoj mašini. :D

      Избриши
    5. Svaka čast (sećam se, pominjala si rad o Luju XIV:))!), meni je svako kucanje radova i danas mučenje, jer prvo ispišem tekst u svesci, pa spajam i prekucavam, a uz to sam redovno preopširna, pa sam tako diplomski i master kucala danima, ispale su mi i oči i prsti se ukočili. :))) Na kraju mi je glava brujala i bila "kao globus", tako da te moram angažovati sledeći put, svakako ćeš biti efikasnija od mene. :))))

      Избриши
  3. Uvek sam imala želju da imam pisaću mašinu, ali ta želja mi se nije ostvarila još uvek. Ovim tekstom si me inspirisala da nabavim neku i držim je u stanu, čisto kao suvenir. :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja ću uskoro da nabavim jednu, pa ću malo da se prisetim celog tog doživljaja.
      Malo da obojim belo platno :)

      Избриши
    2. I da postaviš sliku! :))))

      Mene još uvek fascinira npr. početak filma sa kucanjem teksta, podataka o mestu i vremenu radnje, npr. Stvori mi neki poseban ugođaj.

      Избриши
    3. Znam na šta misliš :)
      Danas uhvatim neku seriju, stavljaju list u mašinu, uvlače ga na početak, a ja obrćem imaginarni točkić.😄

      Избриши
  4. Bas divno opisano secanje. Nisam nikad imala priliku raditi na pisacoj masini, ali moram priznati da ima nesto carobno u tom zvuku, u tome da svako napisano slovo odzvanja...i tako stalno iznova do onog zvrc pa novi red...takvu jednu staru bih rado drzala na svom radnom stolu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala draga ❤
      Svi bismo hteli taj dašak prošlosti.
      Nosimo svi tako divne uspomene na taj stari, sada zaboravljeni, ali bezvremeni predmet. :)

      Избриши
  5. Prvi put sam se susrela sa pisacom masinom kod drugarice, jer njena mama je bila daktilograf, pa je imala kuci neku i zaista tad, a i nakom toga imala sam zelju sebi jednu da nabavim8 i mastala da cu kad odrastem i zaposlim se kupit sebi, medjutim odrastoh i ne zapsolih se jos uvijek haha) ... volim ih, imaju dusu, a to ni jedan komp, lap, telefon ne moze imati niti ce imati

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Neopisivo mi je drago što razmenjujemo uspomene, što delimo ljubav ka mašinama. :)
      One zaista imaju ono nešto - dušu i melodiju koju ni jedna sprava današnjice nikada neće imati. Danas je to sve utegnoto, klinički.. Nažalost.

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi