Trivia Time_No. 2


Kada ste u nedoumici oko teme budućeg posta posegnite za onim za šta imate materijala na pretek.
Današnju triviju posvećujem piscima.

Kada god pročitam neko delo koje me oduševi imam tendenciju da o njegovom autoru saznam sve živo.
Stoga nije retkost da o pojedinim autorima iščitam više trivije nego njihovih dela.

Neki pisci su sami po sebi enigma.


Umetnici.
Posebna, neobjašnjiva i hipnotišuća sorta ljudi.
Kroz dela ostavljaju tragove svog života.
Neuhvatljive trenutke i emocije spašavaju od iščezavanja.
Žive po svojim pravilima.
Marširaju svojim ritmom.
Sa svakom rečju kroje prenosivu magiju emocije.

1)My Way

Za jednu od glavnih vrlina autora koju je cenio, a i sam posedovao Hemingvej je smatrao konciznost.
Malo reči često kaže više nego ceo pasus ili strana.
Načelo je to kojim se vodio, a sam proces stvaranja je uvek započinjao onim što zna - jednom istinitom rečenicom.
U samoj fazi izgradnje priče radni dan mu se završavao dok je znao koji segment se na koji nadovezuje.

Ključno je bilo po svaku cenu izbeći stanje beznađa u kome ni sam nije bio svestan šta je u priči sledeće.
Inspiracije tada neće ponestati, a sam autor ostaje u prednosti.

Misliti o priči kada nije njoj posvećen i na istoj trenutno ne radi smatrao je uzaludnim bespotrebnim forsiranjem koji sam proces može da naruši.
Na ono što je prethodnog dana sastavio vraćao se sutradan hladne glave, a izvor inspiracije se preko noći regenerisao omogućivši mu da spokojno nastavi sa radom i da dođe do željenog cilja.
Najbitnije:

 
2)Majstor

Ovo je genije koji je nadigrao sudbinu i vlast.
Zašto je to tako?
Bulgakov je bio Majstor..
Majstor prozivanja režima, države, velikog Vođe.
Sve što je ikada stvorio naišlo je na prezir i odbojnost u očima vlasti jer je isto ma koliko savršeno bilo upakovano ipak ispunilo svoj cilj - udaralo je u sam srž problema, pucalo na državni vrh.
Zarad svojih vizija, magično oslikane i surovo predstavljene realnosti u kojoj je obitavao autor se našao na meti Vođine čistke i bio njegov dežurni trn u oku.

Ukidanja njegovih dela sa pozorišnog repertoara, neobjavljivanja njegovih romana i sama nemogućnost da se napusti rodna gruda od Mihaila Afanasijeviča Bulgakova načinili su zatočenika režima.
Zatočenik koji je istrajao u svome naumu.
Dela je objavljivao u Francuskoj, a roman koji je kruna njegove karijere pisao je od početka 1928. sve do svoje smrti.

Prvu verziju romana spalio je sumnjajući u samu mogućnost karijere književnika u tadašnjem vremenu.
Romanu se vraća godinu dana kasnije, 1931.
Drugi nacrt je završen 1936. nakon kog su usledele još četiri verzije.
O svojoj tvorevini rekao je sledeće:
 "In front of me 327 pages of the manuscript (about 22 chapters). The most important remains - editing, and it's going to be hard, I will have to pay close attention to details. Maybe even re-write some things... 'What's its future?' you ask? I don't know. Possibly, you will store the manuscript in one of the drawers, next to my 'killed' plays, and occasionally it will be in your thoughts. Then again, you don't know the future. My own judgement of the book is already made and I think it truly deserves being hidden away in the darkness of some chest..."
Supruga ga nije poslušala te je delo, cenzurisano, ugledalo svetlost dana i štampano u dva dela u Moskovskom magazinu 1966. i 1967. godine.

Prvo necenzurisano, kompletno izdanje romana u Sovjetskom Savezu je štampano 1973. punih 50 godina nakon autorovog ulaska u književne vode.
Bulgakov je trpeći i izdahnuvši pod silom vlasti nadživeo sve posledice koje je ista sa sobom nosila.
Nadživeo je sopstvenu smrt i postao besmrtni autsajder.
Majstor književnosti.

    
Sitnice od kojih su ljudi umetnosti sazdani utkani su u njihova dela.
Kroz njih žive.
Borave u večnosti.
Nama su ostavili deliće svoje duše koji su ih oslikavali i od njih načinili unikate.

Remek dela srca.
Remek dela emocije. 
    

XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Kaćice, ponoviću stoti put, ti si fantastična po pitanju trivije, prava enciklopedija i PRELEPO, koncizno, živopisno pišeš, zaista "Politikin zabavnik" ili "Vodič za život", uopšte, bilo koji pristojan magazin - ako ih još ima - vapi za tobom!:))))))
    Sjajan tekst. Meni lično, ove pojedinosti su poznate, pošto obožavam i Hemingveja (sa njegovim "telegrafskim stilom"), a posebno Bulgakova ("Majstora i Margaritu" sam čitala tri puta i mislim da mi je def. najdraža knjiga na svetu), ali, bilo je svejedno zanimljivo čitati ni HVALA mnogo, biće korisno mnogima.
    Uz to, prelepo je napisano.:)))))
    Bravo!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Draga moja hvala ti na lepim rečima!
      Uz ovakve komplimente odletim na sedmo nebo zaista! <3

      Mene je pre upoznavanja sa "Majstorom i Margaritom" hipnotisala njegova sudbina i sve kroz šta je prošao.
      Tragedija života i trijumf besmrtnosti!
      Hemingvej je sa druge strane dao savete koji su zlata vredni.

      Hvala ti još jednom, znači mi više nego što možeš da zamisliš.

      Избриши
  2. evo mene konačno kuacam kako valja 💗
    Dakle mene sve Hemingveju fascinira sve, kada sam videla My way pomislih na Sinatru ali svakako sam srećna izborom. Heminhvej je kao ličnost jako fascinantan, on je pisao stojeći, on je pobedio smtr on je imao svoje poglede na stvari i to ga čini posebnim.
    buglavski i ja će mo se tek sresti ali sa ovom činjenicom na umu biće mi još interesantnija kada ga budem čitala
    Sjajan post, sorry što ovoliko kasni komentar :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kasni i odgovor. :D
      Drago mi je da si saznala nešto novo, Bulgakovljev život je zaista roman sam po sebi!

      Javi utiske za "Majstora i Margaritu" obavezno ja ću javiti impresije za Hemingveja čim ga se dohvatim. :)

      Hvala ti na čitanju! <3

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi