Friends Will Be Friends

Što je nekada bila normala, konstanta, vašeg života polako, ali sigurno se menja, sve i da hoćete ne možete ostati povazdan cupkajući u jednom mestu.
Menjate se Vi, sazrevate i uz sazrevanje prihvatate sve uspone i padove koje život pruža, vaš pogled na svet sa svakim novim danom menja svoje obrise i poprima vašem oku svojstvene boje.

Sada, prošavši izvesne faze sazrevanja dođoh do čuđenja, stadijum u kome segmenti prošlosti deluju nemoguće. a pritom su i više nego stvarni, sve "greške" sam ja počinila i sem što ih smatram sjajnom lekcijom i dobrim šamarima života ne vidim nikakvu veću štetu u tome da učite iz svojih grešaka. Kažu da je to put kojim idu budale dok se pametni uče na tuđim greškama, ali ja svoje ne bih menjala iz prostog razloga što su me školovale životu i učile opreznosti.

Kada počinim tu izvesnu "grešku" ona me najviše boli kada se tiče ljudi u mojoj okolini. Nebrojeno puta do sada sam se opekla jer se prevarim u proceni ličnosti neke osobe. Svi su sjajni i bajni i sve je savršeno sve dok jednom to prestane biti.
Prioritet prijateljstva i sama njegova polazna tačka za mene je razumevanje. Možemo se mi poštovati, voleti i savetovati, ali ako prijatelj ne razume moje odluke i situaciju u kojoj sam se našla onda to nije prijatelj, nikada zapravo nije ni bio.
Onaj koji će sve vreme terati priču na svoju vodenicu tvrdeći kako je to iz srca i radi vašeg dobra isto može na doboš.

Međutim, ne dajte se zavarati, onaj koji vas konstantno tapše po ramenu, koji klima glavom na svako vaše slovo nikada nije niti će biti pravi prijatelj.

Nikada nisam bila tip osobe koja ima mnogo ljudi oko sebe, najbitniji su mi i najdraži bili tek njih nekoliko, stali su na prste leve ruke i imali direktan put do mog srca.
Čemu ovaj tekst? Upravo toj jednoj od najdražih osoba pravac se izgubio, postala je sve što ja u njoj ne prepoznajem. Sve, gore navedene, nepoželjne karakteristike počele su se kod nje ispoljavati stoga nakon godinu dana nadanja i želje za trunkom razumevanja stavljam tačku na taj deo života..
Naše vreme je prošlo. Bila je to dobra škola života.

Kročivši u blogosferu upoznala sam mnoge divne ljude i sa njima rado razmenim mišljenje i "popijem kafu". Znam da su tu da daju vetar u leđa, da saslušaju, da daju kritiku, ali i da posavetuju.
Pre svega tu su da prihvate i da razumeju.
Hvala Vam devojke.

A ti čitaoče zapamti, ukoliko pogrešiš, nauči, ne dozvoli i drugi "šamar", život je previše kratak da bismo ga trošili na pogrešne osobe.
Budite oslonac, to je sve što pravom prijatelju treba.

P.S. Koko Šanel je u pravu, najhrabrije je misliti svojom glavom. Naglas!

  
Hvala na čitanju,
Keti ❤

Коментари

  1. Koliko lepo i iskreno pišeš! :)
    Ja sam oduševljena! :)
    Definitivno treba pažljivo birati ljude oko sebe, pa koliko god ih malo bilo, najbitnije je da su oni pravi, koji izvlače ono najbolje iz nas i dozvoljavaju nam da budemo ono što jesmo. :)
    Žao mi je što si se razočarala u neke osobe, ali kao što si napisala, sve su to lekcije i iz njih učimo šta i kako dalje. :)
    Definitivno postajem tvoj redovni čitalac, jer mi se sve ovde sviđa. :*
    Pogledaj moj blog i ako ti se svidi, uzvrati praćenje. :)

    NEW POST -----> LITTLE BOX OF HAPPINESS <-----
    FOLLOW ME ON INSTAGRAM

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti, drago mi je da ti se dopalo, iz srca je. :)
      Težim iskrenosti, u ovakvim temama se to i podrazumeva, cenim iskrena prijateljstva i zato uvek kažem da je prijatelj onaj koji je tu da te sasluša i razume.
      Cenim i to razočarenje, naučilo me, sve to ide u staž odrastanja i sazrevanja.

      Drago mi je da ćemo ubuduće "piti kafu", citat bloga ti je divan! <3
      Hvala na čitanju i lepim rečima. :*

      Избриши
  2. E, moj Majstore (ja to zbog ovog "čitaoče"(za mnom!)...), kakav zrak sunca u kišnom danu.
    Volim ovakve tvoje tekstove, jer su sažete pouke iz onog najbitnijeg, ličnog iskustva, a opet nešto što nas sve dotiče i u čemu se možemo prepoznati, o kojoj god strani bila reč.
    Nekad se uplašim da sam taj tip prijatelja koji guši, smeta, ispravlja do besvesti. A opet, nisam neko ko će licemerno da klima glavom i povlađuje gledajući kako drugi greše. Teško je naći meru. Teško je sa ljudima. Što bolje upoznajemo druge, lakše se razočaramo, jer očekujemo previše - zaboravljajući da smo i sami daleko od savršenstva.
    Ne znam kakav sam prijatelj, ali znam da prijatelje hijerrhijski odvajam od drugova i poznanika, što ne znači da ove potonje ne volim i ne cenim. Imam mali krug PRIJATELJA, iz različitih perioda svog života, sve ih volim i svi mi znače. Neke baš retko viđam, ali kada se vidimo ili čujemo, bude kao da smo se maločas rastali. To je razumevanje o kome i ti govoriš, poznavati nekoga "u dušu", oprostiti mu mnogo toga i mnogo puta, iz prostog razloga što prijatelji tako rade.
    Naravno, bilo je i loših procena, više puta sam se (kao što imam sklonost) vezala za prijatelje koji su bili pogrešni, nastojala da sačuvam tu bliskost iako me sve više povređivala, ali, na kraju sam uvek prekidala. To nije prijateljstvo, onog trenutka kada počneš da osećaš pritisak, nervozu, kada strahuješ da izraziš svoje mišljenje, kada stalno koriguješ sebe, a ne zapitaš se kako to da smo tim vajnim "prijateljima" svi mi falični, a oni jedini ispravni. Imala sam, kažem, do sada dve baš izrazito ovakve prijateljice, tokom tinejdžerskog doba i mnogo sam ih volela, ali, drago mi je što više nismo ni u kakvom kontaktu. Neki ljudi su toksični, a pod izgovorom da "znaju bolje i sve je to za naše dobro", a kad smo sami nesigurni i oslanjamo se na tuđu podršku, postajemo najlakša meta. Emotivne ucene i manipulacije su njihovo oruđe.

    Šta sam naučila? Da sami sebi moramo biti najbolji i najpouzdaniji prijatelj, pre svega i da to nije sebičnost. Da su moji roditelji uvek bili moji najbolji prijatelji, ali kad si klinac to ne shvataš. Da pravo prijateljstvo preživi sve i da, čim nije položilo test, nije ni bilo pravo. Da oni koji te hvale i laskaju i posebno često govore kako te vole, blablabla, obično su samo demagozi, ništa više - prijateljstvo je u delima.
    Nisam naučila da manje verujem ljudima i u ljude, nažalost. :( Koliko god bila ironična, oštra i svesna mana sveta oko sebe, spoznaja tih istih mana uvek me jednako pogodi, jer sam sa te strane detinje lakoverna i ne vredi, nikada neću razumeti potrebu za ogovaranjem, dvoličnošću, spletkarenjem. Nisam naučiula i nemam srca da odbijem da pomognem koliko je u mojoj moći, ali zato sada znam da povučem granicu kod onih koji samo traže, traže, traže, a ističu jedino svoje "zasluge" i "usluge" u svakoj prilici, kao da je prijateljstvo nešto što dajemo na veresiju.

    Inspirativan tekst. :*

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Jao moj omiljeni roman. <3
      Drago mi je da ti se dopao tekst, produkt je te novonastale situacije tj. razočarenja, prosto sam morala reći sve što mi je na duši. Znam da ovo nije ni prvi ni zadnji put, biće toga još, život je tek počeo, ali nadam se da ću biti obazrivija.
      Genealno "problem" je što ja u svakom prijateljstvu dajem 110% sebe, naravno sve je ok kad su ljudi pravi, ali kada se posle izvesnog vremena pokaže nešto sasvim drugačije ostaneš zatečen. Popriličan broj godina "bacih" na dotičnu osobu, drago mi je što ih neće biti više, ovo je stvarno bila dobra škola.

      Istina je da se prijateljstvo ne može meriti godinama prijateljstva, nekolicina vas mi je za kratko vreme postala toliko bliska i draga, imam osećaj kao da se znamo deceniju, minimalno.
      Vi koje nikad lično videla nisam, drugarice koje vidim par puta godišnje(u najboljem slučaju), ne čujemo se svaki dan, nismo zajedno 24/7, ali opet ja ZNAM da ste tu, a to je ono najbitnije, to se računa.
      Isto, sklonost mi je bila da se vežem za pogrešne ljude, iako vidim da mi to šteti, teško sam se otrgla (dođe to kao neka vrsta zavisnosti, biti drugom otirač), ali prošlo je..

      P.S. Nemaš čega da se bojiš, ti si PRIJATELJ. Sve što kažeš je na mestu. Svaku sugestiju sam razumela i nisam primala k srcu jer sam znala zašto to činiš. Nikada to nisi radila s tendencijom da budeš maliciozna ili da obeshrabriš, već da ukažeš i pomogneš. Razlike su kao nebo i zemlja.

      Hvala ti! :*

      Избриши
    2. I moj. :*
      Žao mi je što si prošla kroz to otrežnjenje, jer potpuno razumem i prepoznajem situaciju iz iskustva, ali, bolje ikad nego nikad. Kad raščistimo sa time gde je problem i prestanemo da okrivljujemo isključivo sebe, bude lakše. Meni je po prekidu ta dva konkretna prijateljstva bilo isprva teško, jer su u pitanju bile godine bliskosti i, ipak, mnogo lepih stvari, ali s druge strane mi je bilo neuporedivo lakše - prodisala sam. Naprosto, neki ljudi ne idu jedni s drugima i najbolje je što pre to shzvatiti. Koliko god da je dobro biti tu za druge, ako TI trpiš i patiš, prekidaj.

      I moj problem isto! Kao prijatelj sam previše poverljiva i entuzijastična, valjda jer očekujem da ta osoba misli i doživljava sve kao ja, ali i jer me naprosto oduševi prepoznavanje sličnih ljudi.

      Baš tako - prijateljstva za mene ne poznaju granice, znači, imam prijatelje iz osnovne škole, a imam ih i sa fakulteta, prijatelj mi može biti neko deset godina mlađi ili moja tetka koja ima 60, prijatelj je neretko i osoba koju (još uvek) ne poznajemo lično - jer, mi na blogu smo zaista podelile toliko toga i pronašle se na sto načina. Prijateljstvo je, ukratko, DUHOVNO povezivanje i nema veze sa onim školaračkim 24/7 fazonom. Nerazdvojan možeš biti i u mislima.
      Kad ZNAM da postoje dragi, dobri ljudi, to je dovoljno.

      Hvala tebi. :)))))

      Избриши
  3. Vi koje nikad lično videla nisam, drugarice koje vidim par puta godišnje(u najboljem slučaju), ne čujemo se svaki dan, nismo zajedno 24/7, ali opet ja ZNAM da ste tu, a to je ono najbitnije, to se računa.
    Isto, sklonost mi je bila da se vežem za pogrešne ljude, iako vidim da mi to šteti, teško sam se otrgla (dođe to kao neka vrsta zavisnosti, biti drugom otirač), ali prošlo je..

    Divnoća!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala Vam mnogo. :* <3

      Bajaga davno reče pravu stvar, "Moji su drugovi biseri rasuti po celom svetu".
      Nije bitno gde živimo već koga kroz prijateljstvo upoznamo i u životu zadržimo. :)

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi