Prašina

Na mnoga pitanja se u ovo naše savremeno doba brzo dolazi do odgovora. Još brže se pronalaze rešenja za goruće probleme. Međutim, dati odgovor na pitanje i rešiti problem nije isti par cipela - ovom drugom će, oštrije no prvom, sudija adekvatnosti biti, kao i u svemu istinski značajnom, jedino i isključivo vreme.

Vremena se, neminovno, menjaju. Za polovinu svetske populacije, prolaznost vremena je enigma - spoj pitanja i problema koji, pored silnih obećanja i samog napretka, ne dolaze bliže svojoj krajnjoj destinaciji - adekvatnom i trajnom odgovoru i rešenju. Naprotiv, krajnje tragično poprimaju obrise ujedno prastare i moderne nedokučive misterije.

Samim tim, ako ste žena, svako vreme vam ne nosi isto, već modifikovano breme patrijarhata. U 21. veku on se služi raznim optičkim iluzijama, očiglednim i maloj deci, na sebe stavljajući feminism (ili disability i LGBT+) bedž zarad profita.

U nedelji za nama svedočili smo još jednoj strahotnoj priči o odnosu zdravstvenih institucija prema ženama (x) i kao šlag na torti, revoltirani, posvedočili još jednoj, u naizgled nepreglednom nizu, problematičnoj reklamnoj kampanji u kojoj žena ima glavnu ulogu, po receptu pežorativnu i neprikladnu za kuhinju 21. veka.

U moru brojnih problema, koji neprestano vape za rešenjem, ovonedeljni koktel, koji možemo nazvati (pogrdna) oda ženskoj svrsi, kroz lik osobe "nežnijeg" pola - stvarne i fikcijom sugerisane - navela me je da se zapitam - ko je žena?

Marketinška strategija 21. veka

Šta je žena i čemu služi, to znamo. Društvo nam to neprekidno ponavlja. Odrednice se same nižu, često gora od gore. Žena, shodno tome, odavno, pored svog roda, zna i kog je građanskog reda. U društvu tradicije, zna se - zadnjem.
Magareća klupa u učionici civilizacije je njena stalna adresa. Iskoraci su povremeni, retko daleki, ali zato uvek neprekidno sputavani i spočitavani.

Niz definicija kojima se ona može opisati, kako u međuljudskim odnosima tako i u profesionalnim zanimanjima, je naizgled nepregledan. Nasuprot tome, ponekad sporadično, ali sve češće nalik lavini, stoji gnev koji, reklo bi se, decenijama ili vekovima unazad tinja - vremena se menjaju - problemi, nalik trnu u oku, opstaju.
Priče nalik gorepomenutoj u Braninom tekstu vraćaju nas uvek na polaznu tačku - ko je žena?
Ko je žena bila tada, a ko je sada?

Imajući upravo prošlost u vidu, svaki put sam iznova zgrožena nonšalantno izgovorenom floskulom - tako je bilo i pre (ko zna koliko godina). Zar ćemo tj. do kad ćemo tolerisati ovakav argument? Umesto da se usmerimo na adekvatan način koji bi najbolje izdejstvovao željeni, pre svega trajni, rezultat mi, u određenoj meri maltene nostalgično, podgrevamo stare traume naših pretkinja. Do kada će žena sutrašnjice večito da prolazi isto što i ona u prošlosti - naviknuta da, shodno nemaru i zlostavljanju institucija sa kojima deli neke od najznačajnijih životnih trenutaka, strepi umesto da se raduje; naviknuta na sumnju, nepoverenje i osudu umesto na podršku i razumevanje.
Ko je žena?
Uprkos svakoj debati i revoltu koji zapali medije i društvene mreže, često zapostavimo značaj očigledanog i osnovnog odgovora na ovo pitanje.
Žena je isto što je uvek i bila - osoba.

SHE actually is!

Značaj ove odrednice u njenoj imenici ume da se zagubi u moru brojnih drugih definicija. Ali je ona ipak to što je uvek bila i što će biti. Ne menja se njena osnova, kao ni ona suprotnog joj pola, sa protokom vremena.
Shodno tendenciji sveta da tu osnovu, kada su ključna ljudska prava u pitanju, smetne s uma - njena borba za ljudski odraz u ogledalu patrijarhata, koji će je "udostojiti" njegove empatije, je neprekidna, te ju večito postavlja pred sud morala i prava na kom, ironije li, sude oni koji su se izborili za pravo da im moral nije deo osnovnih načela svake društvene grane.

Da li će i kada žena dočekati da je vide prvo i prevashodno kao osobu, a ne kao hrpu vokalizovane prašine - manje je od pitanja a više od enigme. Do sledećeg momenta i pokreta, ova prašina koja patrijarhatu prlja cipele će se, prateći gravitaciju, utišati. Međutim, problem koji verovatno nije predviđen u savremenom dobu jeste svakako činjenica da prašinu problema možemo i moramo održavati u predelu njegovog vidokruga - jednog dana će mu ista pokazati da je ogledalo civilizacije stvoreno za ravnopravnost zasnovanu ne na dokumentu koji to deklariše ili priznanju koji se ženi dodeljuje već na empatiji - osnovi čovečnosti.

Ukoliko do poslednje rečenice ovog teksta zaključite kako vam je sve što je u njemu izrečeno, usled česte feminističke repeticije, dosadno, a ne alarmantno - molim vas pročitajte tekst(ove) ponovo. Branin minimum pet puta, a moj bar još jednom i ostavite mogućnost pročitanom da se zavuče i do vaše podsvesti. Verujte mi na reč, neće da Vam škodi.

Svako od nas, danas više no ikad, može da posvedoči koliku snagu nosi glas. Kada usmerimo njihov udružen intenzitet u pravom smeru, šansa za život u istinski civilizovanom društvu gubi na, nikad dostižnoj, utopiji i postaje nada u sigurnu i bolju budućnost.

Ukratko:

Hvala na čitanju,
Keti ღ

Коментари

  1. Da ostavim (nadam se, prvi) komentar na odličan tekst. Bravo!
    I treba ponavljati, stalno, dokle god postoji osoba kojoj je feminizam "izmišljotina dokonih ženetina".
    Nisam bila upućena u konkretan povod, odavno ne pratim vesti, ali ovo o čemu Brana piše, nažalost, čak uopšte i nije nova vest - primera radi, o lokalnoj bolnici otkad sam bila mala kruže jezive priče, opšte je poznato kako se odnose prema ženama. Fenomenalan podsticaj natalitetu, nema šta. I bio je pre neku godinu pokrenut sajt sa različitim svedočenjima, iskustvima, ali je kao i sve kod nas bilo "čudo za tri dana".
    Bojim se da moderno ukidanje polnih, rodnih, svakakvih kategorija, neće ići u prilog ženskom pitanju. Što ne znači da se treba pomiriti s tim.
    Žena je čovek. Ljudsko biće. Niko ne može da mi kaže da nešto "moram", a nešto drugo "ne mogu". Baš zato što je XXI vek i valjda smo civilizacijski prevazišli servilnost, pomirenost sa diskriminacijom i tlačenjem. U suprotnom, eto nam "Sluškinjine priče" u praksi.

    Još jednom, svaka čast na tekstu. :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Da, ova tema je ništa novo; sve je, nažalost, odavno već viđeno. Upravo zato me i nervira ta floskula - tako je bilo uvek - dokle ćemo tako da živimo tj. dokle ćemo da žmurimo na te grozote koje se ponavljaju iz decenije u deceniju? Upravo zato se sve i priča po ko zna koji put - vrtimo se u začaranom krugu prividnog boljitka..
      Ali, kao što kažeš, svaki eventualni pomak i bura, kod nas se brzo stiša - nažalost.

      Etiketiranje žene primarno kao majke u patrijarhalnom društvu je jedna strašna bajka kad pogledaš kakva se realnost krije iza te brige i "pomoći" majkama. Meni je to sve toliko jezivo da više ne znam ni šta bi rekla.. Koliko god je nekad i sad bilo bitno podsetiti se ko je žena, mogu samo da zamislim šta će biti za, recimo, 20 godina..
      "Sluškinjina priča", modifikovani, model 21. veka. Ne daj bože.

      Hvala ti na čitanju i lepim rečima. :*

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi