Večnost u gradu ljubavi


Kako vreme prolazi menjaju se okolnosti u kojima neko obitava.
Te okolnosti slikaju segmente koji će jednom sačinjavati našu prošlost.

Prošlost će biti uspomena.
Film našeg života.

Vreme ljubavi dvoje ljudi tračak je takvih, prošlih dana.

Ti dani slikaju njihovu sreću osvetljenu sjajem Ajfelovog tornja.
Simbolom grada zaljubljenih.
 

Njihovu tajnu zauvek će čuvati note jedne pesme i svetlost Pariza.
 

Kažu, sve je pošteno u ratu i ljubavi.
Međutim kada vam se slika u kojoj se prepliću ova dva pojma nađe pred očima vidite da nije baš tako.

Svakako, najlakše je odabrati ljubav.
Presuditi u korist srca i bez osvrtanja nastaviti dalje s životom.
Međutim dolazi do vrlo čudne pojave tada.

Ispoljava se griža savest.
Ona bdi nad razumom svakog čoveka.
Da stvar bude gora ista se uortači sa moralom i principima.

Osoba se tada nađe na raskrsnici.
Dva su puta koja vode ka dve sasvim različite sudbine.
Pred tu raskrsnicu je jednu ženu gurnuo upravo rat.


Bežeći od stravične, barutom posute, sadašnjosti ušla je u život svoje prošlosti.

Mesto susreta je Kazablanka.
Njihovi životi su sušte suprotnosti.

On živi spokojnim premda ogorčenim izbegličkim životom, u miru vodeći svoja posla.
U njegov život i klub je zakoračila ona, razlog njegove ogorčenosti, i unela nemir.

Nemir starih uspomena.
Nemir ratnog begunca u vidu svog supruga.

Uspomene se ogledaju kroz svaki pogled bivših ljubavnika.
Pritom, oboje čuvaju svoju tajnu.
Vešto skrivenu pod maskama.

On odiše cinizmom.
Ona ravnodušnošću.


U vazduhu je tenzija.
Naposletku, vešto skrivana ljubav promoljava svoj sjaj ispod brižno postavljenih maski.
Uspomene na zajedništvo u trenucima prošlosti bacile su tračak svetlosti na istinu.

Tajne su otkrivene.
Ona je njemu osvetlala prošlost i oslobodila ga gorčine ka životu.
On je njoj osvetlao budućnost i obezbedio joj bezbedno bivstvovanje u istoj.

Ljubav je iskazana kroz dela.
Podnela je žrtvu i svu svoju lepotu oslikala plemenitošću.
Moral i principi su ispoštovani.
Osiguran je spokojan san u kome nema mesta grižoj savesti.
U njega se za sva vremena utkala slika sačinjena od fragmenta prošlosti.

U snovima Ilse i Rika ljubav je prešla sve prepreke i otišla putem večnosti.

Blistala je pod okriljem grada ljubavi.


XOXO, Keti ❤

Коментари

  1. Mene je strašno sramota što nisam čestito odgledala "Kazablanku", onako, od početka do kraja. Imam DVD, znam legendarne replike, scene, muziku, volim glumce, posebno Ingrid, a nisam još gledala...lenjost, šta drugo.
    Divan tekst! Pariz, moja tiha patnja. I novi domaći zadatak. :))))

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ja obožavam Ingrid.
      Kao što već rekoh nemam pojma što sam pisala o ovom filmu, prosto mi je došlo.
      Gledala sam ga davno..
      Možemo reći da je tekst od fragmenata moje prošlosti :)
      Pisan po sećanju...

      P.S. Pesmu obožavam!

      Избриши
  2. Divan tekst o filmu, nadahnuo je mene, koja moram priznati da ne volim naročito Kazablanku. Ne znam zašto, ali film mi se uopšte nije dopao, mada sam ga i jako davno gledala, možda mu opet dam šansu.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Veruj da ne znam što mi došlo da pišem o filmu.
      Gledala sam ga početkom prošle godine prvi i zadnji put.
      Tako da je tekst pisan po sećanju..
      Sasvim iznenada.

      Избриши
  3. Odličan post <3
    Ja film (sramota nad sramotama) još nisam odgledala ali posle ovog tvog pisanja moram (i ako znam skoro svaki line) baš malopre pominjem Ingrid u tekstu i kažem sebi kako je red da gledam Kazablanku i da konačno film “Of all the gin joints, in all the towns, in all the world, she walks into mine…” :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Drago mi je da sam inspirisala da se konačno klikne plej.
      Ništa nije sramota, da vidiš listu kultnih filmova koje nisam odgledala... :D

      Javi kako ti se dopao 💋

      Избриши

Постави коментар

Popularni Postovi